Svjetsko košarkaško prvenstvo nam je 'iza ugla', a u moru sjajnih reprezentacija koje žele zauzeti globalni tron, izdvajamo pet zvijezda koje bi trebale najviše briljirati u Japanu, Filipinima i Indoneziji.
Unatoč činjenici što smo ostali bez strahovito velikih imena poput Nikole Jokića koji je podigao prašinu odbijanjem reprezentativnog poziva izbornika Svetoslava Pešića te Giannisa Antetokoumpa koji je morao odustati od nastupa sa svojom Grčkom, svejedno možemo reći bez pretjerivanja kako ćemo na nadolazećem Mundobasketu imati priliku uživati u majstorijama brojnih fantastičnih košarkaša.
Ususret SP-u, predstavljam popis od pet igrača na koje treba obratiti posebnu pažnju jer bi prema mom skromnom mišljenju trebali imati fantastičan turnir. Valja napomenuti kako sam odlučio izbjeći uvrštavanje više košarkaša iz jedne reprezentacije (čitaj: SAD) jer smatram da ima mnoštvo igrača koji renomeom možda ne spadaju u klasu super-zvijezda, a svakako zaslužuju da ih se spomene te očekujem kako će imati sjajan turnir
Luka Dončić
Krenut ćemo s očitim izborom za kojeg vjerujem da ne iznenađuje apsolutno nikoga. Prva violina Dallas Mavericksa i reprezentacije Slovenije apsolutno je prvo ime, odnosno najveća zvijezda nadolazećeg Mundobasketa. Jedan od stalnih kandidata za prestižnu MVP nagradu u najjačoj košarkaškoj ligi svijeta iza sebe ima turbulentnu sezonu prožetu stresom i nervozom. Umjesto po takozvanom ‘Luka magicu’, kako Amerikanci tepaju Dončićevim čarolijama koje prezentira iz utakmice u utakmicu, minulu sezonu pamtit ćemo najviše po suhoparnoj igri siromašnih Mavericksa koji su se previše oslanjali na fizički, ali prije svega psihički iscrpljenog Slovenca čiji su ljutiti ispadi, uglavnom usmjereni prema sucima bili stvar svakodnevice.
Nemojte me krivo shvatiti, nije Dončić imao nekakve posebne ekscese na NBA parketima, međutim generalni dojam kroz čitavu sezonu je bio kako ne uživa igrajući košarku kao što je prije nedvojbeno bio slučaj. Nije se libio ni sam priznati kako je suviše nervozan te pati od manjka fokusa zbog problema privatne prirode koji svakako nisu tema ovog teksta. Međutim, blijeda sezona u NBA-u, dala je zeleno svjetlo kritičarima da pokrenu lavinu tvrdnji kako Luka nije spreman voditi momčad do velikih uspjeha, kako ‘privatiziranjem lopte’ često zagušuje suigrače te da ga višak kilograma koji je aktualna tema još od njegovog dolaska ‘preko bare’ spriječava da igra na najvišoj razini.
Sve navedene tvrdnje, sasvim su sigurno potpalile vatru u slovenskom asu koji će dati sve od sebe da njegova reprezentacija odigra dobar turnir, no neće mu biti nimalo lako. Dončićeva Slovenija u mnogočemu je slična njegovim Dallas Mavericksima, kadar im je prilično tanak u odnosu na neke prethodne turnire kada su imali još nekoliko vrsnih zvijezda te zbilja strahovito ovise o Dončiću, što u krajnjoj liniji i nije neka sramota, obzirom da se radi o jednom od najboljih košarkaša današnjice. Međutim, ogroman dio posla, morat će staviti upravo na svoja ramena. Luka je oduševio samim odazivom reprezentaciji, u trenutku kada mu mnogi možda i ne bi zamjerili da je odbio igrati na SP-u kako bi se posvetio rehabilitaciji od turbulentne sezone. Međutim, Dončić od dolaska u kamp Slovenije ponovno djeluje kao da uživa, čini se da broji i koji kilogram manje, a to predstavlja ubojitu kombinaciju, jer kad ovaj mađioničar istinski uživa na parketu i dobro je fizički pripremljen, malo je košarkaša na svijetu koji mu mogu parirati ili ga makar, barem malo usporiti.
Shai Gilgeous-Alexander
Ukoliko niste pratitelj NBA košarke, sasvim je moguće da vam je ovo ime prošlo ispod radara, što je apsolutno veliki grijeh, jer riječ je o jednom od najuzbudljivijih košarkaša današnjice. Ovaj 25-godišnjak prevodit će sjajnu postavu Kanade koja bi barem na papiru trebala moći parirati svima te samim time spada u krug favorita za osvajanje svjetskog naslova.
Gilgeous-Alexander ponikao je u momčadi LA Clippersa gdje je konstantnim napretkom napravio prve korake ka zvjezdanom statusu u NBA ligi. No, kao jedno od prvih imena lige, etablirao se u redovima Oklahoma City Thundera, vrlo mlade i potentne momčadi koja bi već sljedeće sezone mogla postati itekako ozbiljan konkurent najvećima. Njena prva violina je svakako ovaj fantastični bek koji je pravi moderni hibrid scorera i organizatora igre. Riječ je o igraču visokom 198 centimetara koji je vrlo dugačak te ima fantastične fizičke predispozicije, no posebno simpatiziram popularnog Shaija jer košarku igra glavom.
Riječ je o pravom majstoru s loptom kod kojeg je nemoguće predvidjeti što će mu biti sljedeći potez uslijed činjenice da posjeduje nevjerojatan talent fluidnih promjena smjerova i brzine kretanja, posebice na jako malom prostoru što izluđuje obrambene igrače. Njegovo finiširanje oko obruča na vrhunskoj je razini, a iz sezone u sezonu širi svoj napadački arsenal te postaje vrlo solidan šuter s distance.
Uostalom, činjenica da je bilježio više od 31 poena po utakmici prošle sezone govori za sebe, a koliko je kompletan košarkaš potvrđuje i njegova reputacija vrhunskog defanzivca što je rijetkost za moderne bekove u NBA ligi. Kanada je prema mom skromnom mišljenju svojevrsni pritajeni favorit ovog turnira, a svaka njihova utakmica se isplati pogledati, upravo zbog ovog sjajnog mladića koji se čini dovoljno sposoban i zreo voditi ovu reprezentaciju do velikih uspjeha.
Brandon Ingram
Iako su Amerikanci na Mundobasket poslali roster isključivo sa debitantima kada je reprezentacija u pitanju te možda nedostaju ona iskusna, najveća imena i face, još uvijek je riječ o momčadi koja je prepuna mladih zvijezda te imponira kvalitetom o kakvoj mnogi mogu samo sanjati. Amerikanci su, što se sirovog talenta tiče defintivno najbolja reprezentacija na nadolazećem SP-u, međutim teško je odrediti tko bi trebao biti vođa ove momčadi, obzirom da nemaju nijedno ime koje se baš čisto izdvaja od ostalih.
Pored eksplozivnog Anthonyja Edwardsa, sjajnog Tyresea Haliburtona i drugih, odlučio sam se kao jedinog Amerikanca uvrstiti Brandona Ingrama, krilo New Orleans Pelicansa koji je na ovom rosteru možda najviše postigao u dosadašnjoj NBA karijeri. ‘Baby Durant’ kako su mu tepali po dolasku ligu zbog tjelesne građe koja neodoljivo podsjeća na jednog od najboljih napadača u povijesti košarke, napokon je posljednjih godina izbrusio svoj ofenzivni arsenal te dobio na nužnom samopouzdanju kako bi postao jedan od najboljih košarkaša NBA lige.
Ingram je vođa vrlo zanimljive momčadi New Orleansa, a riječ je o vrlo kvalitetnom scoreru koji svojim širokim rasponom ruku može ‘zabijati kad se sjeti’, gotovo neovisno o tome tko se nalazi ispred njega u obrani. Teško je reći tko će zapravo preuzeti lidersku ulogu u širokoj momčadi SAD-a, no moja pretpostavka je da bi to mogao biti upravo Ingram, obzirom kako je jedan od starijih igrača na ovom rosteru, a jedan od rijetkih koji ima playoff iskustva te naizgled ne osjeća pritisak.
Očekujem da playmaker Jalen Brunson bude motor ove momčadi, Edwards i Haliburton bi svojim atraktivnim potezima mogli biti najčešći sudionici nekakvih sažetaka koji će kružiti po društvenim mrežama, no smatram kako će ‘scorerski’ teret najviše pasti na leđa ovog čovjeka, kojem se SAD uvijek može okrenuti u onim najtežim situacijama – kada treba ‘izmisliti’ neki koš.
Bogdan Bogdanović
Vjerujem da će ovaj izbor iznenaditi mnoge, što je u jednu ruku potpuno razumljivo jer Bogdan Bogdanović, koliko god dobar i vješt košarkaš bio baš i ne pripada onoj najvišoj klasi igrača poput ostalih na ovoj listi, posebno gledajući u okvirima NBA lige. Bogdanović je igrač koji za svoje Atlanta Hawkse često i ulazi s klupe u ulozi šestog igrača, primarno igrajući kao šuter, no nemojte zaboraviti da je sjajni srpski bek potpuno druga ‘zvjerka’ kada je u pitanju reprezentativni dres.
U odsustvu dvojice instrumentalnih igrača – Nikole Jokića i Vasilija Micića – izbornik Svetislav Pešić imenovao je upravo Bogdanovića kao kapetana reprezentacije Srbije. Konstantno briljantni Bogdanović kada je reprezentacija u pitanju, teško da je mogao dobiti bolji motiv, obzirom da mora preuzeti lidersku ulogu što vjerujem da će mu itekako značiti jer od odgovornosti nikada nije bježao. Srbija pred Mundobasket nad sobom ima veliki upitnik. Naime, reprezentacija koja bi u punom sastavu bila, rekao bih čak i nedvojbeno, prvi favorit turnira, ostala je šokirana izostankom vjerojatno i najboljeg košarkaša svijeta u ovom trenutku, a unatoč tome što i dalje imaju kvalitetan roster, veliko je pitanje u kakvoj se atmosferi nalaze.
Veliki dio srpske javnosti okrenuo se protiv Jokića jer ne mogu shvatiti kako se MVP NBA lige ne može odazvati na poziv reprezentacije, dok je na Jokićev račun, popularni ‘Bogi’ svojim odazivom postao svojevrsni heroj nacije. Bogdanović je već zagazio u tridesete godine života, a ovaj turnir mu je prilika da jednom za svagda, dokaže o kako se paklenom igraču radi. Srbija treba pravog Bogdanovića, a teško mi je zamisliti da do pravog rezultata mogu, ukoliko njihov novi kapetan ne bude igrao na uistinu zvjezdanoj razini. Bogdanović kapacitete za takvo što svakako ima, a ne sumnjam da će nam to, po tko zna koji put, pokazati i na ovom prvenstvu – kada se od njega najviše očekuje.
Josh Giddey
Australija se kroz posljednjih desetak godina istinski profilirala kao vrlo nezgodna reprezentacija za svakoga, koja se oku ugodnom i atraktivnom košarkom nerijetko nađe u borbi za medalje. Sada su napokon dobili i onu pravu istinsku zvijezdu – Josha Giddeyja. U paragrafu posvećenom Gilgeousu-Alexanderu, naveo sam kako Oklahoma City Thunderi izrastaju u vrlo ozbiljnu NBA momčad, a Giddey je uz sjajnog Kanađanina jedan od ključnih igrača tog kluba. Sjajni razigravač iz Australije odlično se prilagodio u svojoj drugoj NBA sezoni, a u bekovskom paru sa spomenutim Shaijem izrasta u legitimnu košarkašku zvijezdu.
Giddey je igrač koji možda nije posebno brz i stravično atletičan kao mnogi na ovoj listi, no košarku igra jako brzo i prije svega – inteligentno. U prilog mu ide što je sa svoja 203 centimetra izuzetno visok za svoju poziciju, no svejedno se radi o igraču prilično mobilnom za tu visinu. U bekovskom paru s krakatim Danteom Exumom, mogao bi praviti probleme svim nižim bekovskim parovima na obje strane terena. Iako je Australija ima prilično tanak roster, mislim da ih Giddey može dovesti na razinu nekakvog ‘dark horsea’ na ovom turniru, jer riječ je o igraču koji igrače oko sebe čini boljima.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!