Možda sam nešto na toj utakmici i pogrešno dosudio, ali u tom posljednjem napadu nisam. To je dokazano - vrijeme nije isteklo, Hadžić je napravio prekršaj, Dražen zabio, a meni su nakon toga željeli uništiti život - ispričao nam je Ilija Matijević, sudac utakmice Šibenika - Bosna 83:82

Bila je subota, 9. travnja 1983. godine. Dražen Petrović Mali, kako su ga tada zvali suigrači uzeo je loptu. Zabio je prvo bacanje, potom i drugo. Okrenuo se prema sredini igrališta, izveo svoj karakteristični skok i zastao. Nije vjerovao da su ta dva koša odlučila tko će biti prvak Jugoslavije u košarci za sezonu 1982./83. Više od tri i pol tisuće gledatelja u dvorani na Baldekinu gromko je uzvikivala ŠI-ŠI-Šibenika, dok je u konačnici sirena označila kraj. Šibenka je u dramatičnoj utakmici osvojila naslov pobjedom u majstorici protiv Bosne 83:82.

Vasil Tupurkovski, predsjednik košarkaškog saveza Jugoslavije predao je pehar i zlatne medalje, a to je bio signal da počne jedna od najvećih fešti, i najdužih noći u povijesti Krešimirovog grada.

“Tih 500 metara od dvorane do rive prolazili smo sviše od dva sata. Ne znam postoji li građanin Šibenika koji je mogao hodati ostao doma, svi su izašli na ulice. Dodirivali su nas kako bi provjerili da li smo stvarni. To su meni jedni od najdražih trenutaka u životu” – rekao je Živko Ljubojević, čovjek koji je Draženu Petroviću dodao posljednju loptu na utakmici.

No, jutro je promijenilo sve. Košarkaški savez Jugoslavije poništio je utakmicu, Šibenki oduzeo naslov i odredio da se treća utakmica doigravanja igra ponovno na neutralnom terenu u Novom Sadu. Košarkašku sudac Ilija Matijević, koji je sudio prekršaj nad Draženom Petrovićem u zadnjoj sekundi igre doživotno je udaljen iz košarke.

“Možda sam nešto na toj utakmici i pogrešno dosudio, ali u tom posljednjem napadu nisam. To je dokazano – vrijeme nije isteklo, Hadžić je napravio prekršaj, Dražen zabio, a meni su nakon toga željeli uništiti život” – ispričao nam je Ilija Matijević, sudac utakmice Šibenika – Bosna 83:82.

Košarkaši Bosne su stigli u Novi Sad, Šibenka je odbila putovati i ta se utakmica s rezultatom 20:0 registrirala u korist Bosne. Ponovno je došao Vasil Tupurkovski, predao pehar i zlatne medalje igračima Bosne, koji su trajno ostali upisani u povijesti kao prvaci bivše države. Nema dvojbe, da je to najveći skandal u povijesti košarke, koji se prelomio na leđima jednog malog kluba, koji je imao veliko srce, kasnije će se ispostaviti i jednog od najvećih sportaša na ovim prostorima u povijesti.

Šibenski je dišpet, pak, posebno proradio, kad je donesena odluka da se proslavi već oteta titula prvaka Jugoslavije! Pred gotovo 10.000 Šibenčana na balkonu Gradske vijećnici s pokalom su se pojavili gradski oci, klupsko vodstvo, stručni stožer i košarkaši Šibenke. Nije izostala ni šibenska zafrkancija. Okupljena masa posegnula je za zgodnom igrom riječi, te vikala „Hoćemo Seksa, hoćemo Seksa!“, tražeći da im se obrati gradonačelnik Dane Sekso.

Meteorski, ali nimalo slučajan, uspon Šibenke prema sportskim vrhovima do tada nedokučivim klubovima iz malih gradova te sportski polet Šibenika i njegovog gospodarstva (postignut dobrim dijelom upravo na valu slave njegovih košarkaša) postali su trn u oku mnogima već 1980. i 1981. godine. No, u toj sezoni 1982./83. svi su pokušali zaustaviti momčad Vlade Đurovića i njegov entuzijazam.

“Išli smo utakmicu po utakmicu, sjećam se da je Vlado Đurović znao ‘nagaziti’ Dražena Petrovića. No, sjeo sam s Vladom i rekao mu: Mali je u stanju odlučivati, iskreno ja sam najsigurniji kad Dražen ima loptu. Vidjelo se već tada, kada je još bio dijete da to što on može ne može nitko – prisjetio se Živko Ljubojević.

Šibenika je te sezone sa 16-6 bila najbolja momčad u osnovnom djelu prvenstva, a nakon toga je i u doigravanju bila najbolja. Ali, tako nisu mislili politički moćnici. Sarajevo se spremalo za Zimske olimpijske igre, a naslov prvaka Bosne, koja je prije toga u doba Mirze Delibašića bila i prvak Europe, zapravo je bio naručen.

ŠIBENKA – BOSNA 83:82

ŠIBENIK, 9.travnja 1983. Dvorana Baldekin, gledatelja oko 3600, majstorica za prvaka Jugoslavije u košarci. Suci Ilija Matijević iz Zagreba, Rade Petrović iz Beograda, delegat KSJ Aleksandar Oberknežević iz Beograda

KK Šibenka: Petrović 40, Zečević, Žurić, Ljubojević 10, Petani, Đurić 4, Damjanić, Macura 13, Marelja 2, Šarić 8, Jarić 4

Trener: Vlado Đurović

KK Bosna: Vučević 14, Đurić, Benaček 14, Pajović, Primorac, Radovanović 13, Zrno 1, Varajić 18, Mutapčić, Bilalović, Hadžić 22, Mitrović

Trener Svetislav Pešić