Kažu kako je svakom čovjeku potrebna doza vitamina, no kada je riječ o košarkaškom klubu Cedevita, čini se kako nikome nije potreban.

Čitav mladenački život proveo sam uz Cibonu, 1990-ih godina ‘Heja, heja Cibosi‘ uljepšali su mi gotovo svaki dan kada sam uključio nekadašnju radio postaju koja je nosila ime dvostrukog europskog prvaka.

Povezano

EKSKLUZIVNO! Tedeschi seli Cedevitu iz Zagreba

Ex-Yu lige Košarka

30. svi 2019

Ex-Yu lige Košarka

30. svi 2019

Današnja Cibona daleko je od tadašnje verzije, klub koji je svake sezone u Dom Dražena Petrovića dovodio najveće europske klubove u sklopu stare verzije Eurolige. Proteklih desetak godina Cibonu muče ozbiljni problemi, klub je već pet puta ‘propao’ da bi se uz političku pomoć spašavao. Danas je budućnost kluba više nego neizvjesna, doslovno se živi od godine do godine.

Međutim, Cibona će uvijek i zauvijek ostati dijete Zagreba. To smo jasno mogli vidjeti i u finalu prvenstva Hrvatske, čak i na ‘gostujućem’ terenu u Domu Sportova protiv organiziranije i financijski miljama stabilnije Cedevite imali su domaćinsku podršku. Neopisivo mi je drago što su Cibosi ponovno hit, barem u tih nekoliko dana koliko ćemo o njima čitati u medijima. Jer, budimo iskreni, ovaj naslov prvaka, prvi nakon šest godina i neće previše toga promijeniti. I dalje će ostati golemi financijski problemi, lutanja u formiranju rostera, možemo se samo nadati kako će Ivan Velić zadržati svoju trenersku poziciju jer je to svakako zaslužio. Osim ako i njemu na vrh glave dođu upiti oko financijske situacije.

Iako sam tekst započeo s Cibonom, nastavit ću s Cedevitom koja je u suštini glavna tema ovog članka. Emil Tedeschi posljednjih godinu dana najavljuje kako će klub preseliti. Lani je bilo riječ o Varaždinu, a kako je Sportklub EKSKLUZIVNO doznao, nova opcija postala je Slovenija i u manjoj mjeri Bosna i Hercegovina.

Što je nagnalo vlasnika Atlantic Grupe na ovakav potez?

Priznat ću, i sam sâm ove sezone često kritizirao Cedevitu i način vođenja kluba. Kako i ne bih nakon nevjerojatne sramote s početka sezone kada je nakon svega tri tjedna i dovođenja gomile stranaca zajedno s inozemnim trenerom, jednostavno odlučeno kako to sve nema smisla, pa je dobar dio tih ljudi potjeran, a sve su popratile i smjene u rukovodstvu kluba.

Klub je nakon nekog vremena ipak stabilizirao rezultate, izboren je top 16 Eurokupa drugu godinu zaredom, no tamo su ‘Vitamini’ ponovno bili statisti.

Osim konstantne borbe s rosterom, ono što najviše muči Tedeschija su navijači. Činjenica da ih nema. Pokušalo se s ‘plaćenim’ navijačima koji su više izgledali kao hodajuća reklama proizvoda Atlantic Grupe nego stvarni fanovi kluba. No, konačan poraz taj nazovimo ga projekt, doživio je u četiri utakmice finala PH.

Cibona u suštini nema organiziranu skupinu navijača, međutim iza sebe ima narod. A taj narod je svima dao do znanja tko je gazda u Zagrebu. Ipak, ono što posebno bode u oči jest reakcija tog istog naroda, ako ćemo ispratiti brojne komentare na društvenim mrežama, na najavu odlaska Cedevite iz Hrvatske.

Pogrdni atributi poput ‘umjetni klub, plaćenici, sprdačina od kluba’ dominirali su tim komentarima. Osnovno pitanje jest zašto? Što je to Emil Tedeschi učinio tom istom čovjeku da izaziva toliku mržnju? Zar je kriv što je od jednog malog kluba za koji nitko nije znao stvorio ime i prezime investirajući gomilu vlastitog novca?

Za one koji ne znaju, KK Cedevita nije nastala ‘prošle godine’, klub pod imenom KK Botinec formiran je 1991. godine, a od 2005. nosi današnje ime. Do sadašnjeg statusa stigao je uz velika ulaganja, ne samo u momčad već i u popratne sadržaje. Zar ćemo ignorirati prekrasan sportski centar koji je klub izgradio u Paviljonu Zagrebačkog Velesajma? Centar kakav nema niti jedan klub u Hrvatskoj.

Cedevita običnog hrvatskog čovjeka nije koštala niti jednu lipu, za razliku od primjerice Cibone koje sve nas košta poprilično obzirom na ‘donacije’ iz gradskog proračuna.

Gledajući organizacijski, kroz ogledalo financijske stabilnosti, Cedevita je ostala jedino svjetlo na kraju tmurnog, ružnog tunela koji nosi naziv hrvatska košarka. Zbog Cedevite gledali smo europske okršaje u Domu Sportova, to je zapravo postao i jedini način kojim bi košarkaška Europa stigla u Zagreb i Hrvatsku. Cibona, Zadar, Split odavno nemaju tu kvalitetu, a niti status.

Sjećamo se prije nekog vremena, prošlo je vjerojatno već deset godina, Tedeschi je pokušao od Cibone stvoriti financijski stabilan klub. No, taj ‘pokušaj’ nije uspio jer politika to nije dozvolila. Oni koji su klub dovukli do dna željeli su zadržati svoje fotelje te istovremeno upravljati novcem koji bi Tedeschi investirao. Zamislite, kako se samo čovjek usudio odbiti taj maestralni prijedlog? Ma kako se samo usuđuje?!?!?

Najava raspada Cedevite iliti selidbe u Sloveniju ne može biti, a i nije dobra stvar za hrvatsku košarku. Ali potencijalno može biti za naše susjede. Olimpija je velik klub koji je poput Cibone izgubio status zbog lošeg rukovodstva, ako će u Ljubljani imati bilo kakav smisao za stvarnost prihvatit će ponudu i umjesto stvaranja neke nove Cedevite, dopustiti ponovno uzdizanje ponosa Slovenije. Olimpija je nekada nudila svjetsku košarkašku atrakciju, tamo su žarili i palili Šarunas Jasikevčius, Goran Dragić, Marko Milić, pa i hrvatski igrači poput Damjana Rudeža i Damira Markote, a uz pravu financijsku podršku kakvu u današnje vrijeme svaki klub treba, pogotovo s ovih prostora jer više nema ‘otvorene državne kase’ kao nekada, Olimpija ponovno može doseći te visine. Zagreb i Hrvatska svoju su priliku propustili.