Izgubljeni u prijevodu – no guts, no glory….

Eurocup 4. lis 20185:35 > 5:44
Turkish Airlines EuroLeague

Cedevita je izgubila prvu utakmicu Eurokupa, bolji je bio Limoges.

Biti ću iskren, pomalo sam ostao naivan. Pomislio sam ‘došao je Sito Alonso, čovjek zna košarku, došla je hrpa iskusnih stranaca, svi znaju košarku, možda ova Cedevita ima nešto’.

Ne, ova Cedevita nema to nešto. Zapravo, ispraviti ću se, ova Cedevita ima nešto, a to nešto nema pojma. Ne znam da li je to zagrebački zrak, možda su igrači previše vremena proveli u pogonu proizvodnje vitamina pa je droga došla do kompresivnog sustava razgradnje bioindustrijskog materijala, ne znam što to točno znači, ali tako kaže wikipedia.

Ili, možda je kriv jezik. Tu su Talijan, par Španjolaca i par Amerikanaca, i Hrvati. Zvuči kao neki loš vic, poput onoga: “Hrvat uđe u birtiju…i tamo ostane“. I to bi bila bolja opcija nego gledati ovu bijedu koju smo mogli vidjeti u dvorani Beublanc.

Igra bez glave i repa, playmaker koji ne zna pozvati akciju, centri koji nemaju pozicijsku svijest, šuteri koji ne znaju pogoditi i trener koji urla, skače, nešto gestikulira, kada je to radio Aco Petrović barem ga je čovjek razumio, bilo je zabavno promatrati kako dramatično traži reakciju sudaca.

Sito Alonso je djelovao kao policijski poručnik u jednoj od onih meksičkih sapunica, nema pravu svrhu, ali je svejedno tu jer tako piše u scenariju.

No, možda sam prestrog, možda ova Cedevita nešto vrijedi. Nadam se, bilo bi lijepo kada bi jedan hrvatski košarkaški klub nešto ostvario u Europi, doduše, kada imate sedam stranaca u ekipi, od četrnaest igrača na službenom rosteru, taj predznak ‘hrvatski’ pomalo gubi na značaju.

Ipak, ostaviti ćemo reasonable doubt, kako bi rekli u kriminalističkim filmovima. Osnovana sumnja da ova Cedevita ipak ima potencijal biti konkurentna, puno je još utakmica do kraja, ali svakako bih sugerirao upravi…

Pustite vitamine, dečkima definitivno treba nešto jače!