Trener Budućnosti Jasmin Repeša čestitao je Crvenoj zvezdi na pobjedi u drugoj utakmici finalne serije ABA lige, ali je najveći dio konferencije za medije posvetio temama koje se ne tiču terena.

Crvena Zvezda je sa 107:69 pobijedila Budućnost i stigla na korak do naslova.

– Čestitao bih stručnom stožeru i igračima Zvezde na dobroj utakmici i više nego zasluženoj pobjedi, ali nažalost, za mene je glavni dojam nešto sasvim drugo, što nema veze s košarkom – započeo je Repeša priču i nastavio:

– Za 57 godina sam prošao sam sve, teške terene, zahtjevne utakmice, s reprezentacijom i na Final Fouru i na prvenstvu… Međutim, ovakav linč nikada nisam doživio, a ni vidio u svom životu! Žao mi je što je to tako. Prij svega zbog košarke, svih vas i nas. Mislim da ovo nema nikakve veze sa sportom. Od dolaska ovdje do završetka samoga. Moram baciti odijelo jer je puno pljuvačke, a to je nešto što vjerojatno nitko ni u Srbiji ne opravadava. Igrao sam derbije u Bologni. Tamo ima tenzije, ali ima granicu dokle se ide. Strašno mi je žao i krivo. Najblažom riječju može se reći da je ovo za psihijatriju.

Treća utakmica na programu je u srijedu u dvorani Morača.

– Koliko ima smisla da se igra u Podgorici? Ja to ne vidim. Ovo nema veze sa sportom. Debelo je prošlo te granice terena. Trebao sam donijeti sako da vidite na što to liči. Ne znam tko je bilo kojom gestom ili reakcijom na terenu ili izvan terena napravio nešto da bi bio ovakav linč. Ponavljam, ovim ne umanjujem zasluge Zvezde za pobedu, zasluženo je 2:0 za odnos koji su imali.

THE END: @kkcrvenazvezda beat @KKBuducnostVOLI once again and double their lead in the 2019 #ABALiga Finals. #RoadToGlory pic.twitter.com/fK597caWYN

— ABA Liga (@ABA_League) April 14, 2019

Da li je ovo najgora atmosfera u kojoj je Repeša imao prilike biti?

– Apsolutno! To je linč. Ne kažem da nije bilo ovakvih, ali ako treba da ih bude i za 20, 40 godina sljedećih… Onda to vama neka ide na dušu, pošteno govoreći. Najteže je onome koji je izgubio nekoga najbližeg, ali je bilo i ovdje svega i svačega. Međutim, danas, 2019. godine, a ovakav jedan odnos… Nije mi jasno. Bez obzira o kome se radi.

O igri svoje momčad Repeša gotovo da nije govorio.

– Ne mogu poslije ovakvog poraza davati bilo kakve komentare. Od dolaska, pljuvanja, guranja… Vjerojatno je i strah. Ne bih ulazio u to. Poslije minus 40 nema smisla pričati detaljno o utakmici.

Da bi obranila naslov, Budućnost mora napraviti veliki preokret i dobiti tri naredne utakmice.

– Uvijek vjerujem u najbolje. Kada sam vodio Cedevitu nije to bio jedini slučaj preokreta, to se dogodilo i kada smo okrenuli s Fortitudom seriju protiv Cantua. Što se tiče sportskog dijela ja apsolutno vjerujem, ali razumite me kao čovjeka, ne kao trenera. Kad moram sako zgužvati i bacim u košaru… Ne znam kako sad dočekati Zvezdu u Podgorici.

Na pitanje novinara je li je upoznat s atmosferom iz finalne serije iz prethodne godine i je li smatra da je ovo reakcija na ono što se događalo tada, hrvatski trener je odgovorio:

– Znam da je bilo tenzija, ali se nisam time bavio. Kao što sam s Nešom Ilićem popio kavu prije utakmice. Bio na ručku s susjedom iz Čapine koji ovdjee sada živi, a veći je Zvezdaš vjerojatno od svih. Ako nastavim pričati o tome, pogrešno ćete me shvatiti. Moj najveći uspjeh je što sam zadržao obitelj, a ne sportski ili ekonomski. Jesu krivi šiptari, ustaše, Njemci, Slovenci, Amerikanci… Ne znam tko je više kriv. Ovo je kolektivna histerija, oprostite. Pljuju, galame, bacaju… Ja to ne mogu shvatiti. Strah me je da ne otvaramo diskusiju na pogrešan način.