O sutrašnjem finalu Australian Opena mnogo toga već je napisano. Teško je pronaći neku novu zanimljivost, izjavu, nešto zbog čega biste zadržali pažnju. Zato sam odlučio pristupiti nešto zahtjevnijem poslu, nadam se da neću razočarati...

Marin Čilić sutra će odigrati možda i meč karijere. Zvuči pomalo nelogično, jer drugim naslovom ne bi na svoj dosadašnji dio karijere bacio drukčije svjetlo, jedino bi se odljepio od Juana Martina Del Potra po broju osvojenih najvećih titula. Uostalom, samim plasmanom u treće finale na trećem različitom GS turniru postao je dio najvećih u modernoj eri…

No, pobjeda bi mu ipak mnogo toga donijela. Ne bi samo potvrdio da rastavljanje Federera na proste faktore na US Openu 2014. nije bio plod specifično dobrog, neponovljivog tjedna, ali i lošeg tjelesnog stanja u kojemu je bio Švicarac, kao što neki vole isticati…

Već bi dobio još jedan veliki argument za uvođenje njegovog imena u raspravu kada se priča o najdominantijim igračima desetljeća. Ipak, za Marina ulog nije velik. Izgubiti od čovjeka kojemu bi to bila jubilarna, 20. titula na Grand Slamovima i koji ima nevjerojatan postotak uspješnosti u završnicama najvećih turnira…
Pa tko bi mu tako nešto mogao zamjeriti?

Unatoč tome, postoji određena opasnost da Čilića slomi pritisak, ili bolje reći, strah od vanjskih faktora, koji su mu poremetili planove posljednji put kad se s Rogerom sastao na ovako velikoj pozornici. A bilo je to tek prije nešto više od pola godine. Samo jedan GS turnir prošao je od njihova posljednjeg okršaja, u završnom meču Wimbledona…

Nije li to samo po sebi fantastično, da imamo tenisača koji je na 2 od 3 posljednja Grand Slama igrao finale?!

Jest, ali to ne uklanja možebitnost da u nekakvom polu-paranoidnom stanju, uslijed stresa bude zakočen zbog flasheva ružnih i posprdnih komentara na ono kako je razmontiran od Rogera u finalu na travi Londona…

Sumnjam u takav rasplet. Čilić djeluje mentalno čvrst i opušten. Ne stavlja sam na sebe pritisak, svjestan je svojih kvaliteta i mogućnosti, što ne propušta isticati praktički u svakom intervjuu kojeg je dao proteklih dana, a bilo ih je…

Psihološku pripremu ovog meča prepustit ću njegovoj djevoci, koja je za to mnogo stručnija, a u sljedećim recima posvetit ću se nečemu što ipak malo bolje razumijem…

Strategija igre obojice sigurno se neće mijenjati.
Riječ je o tenisačima koji su ime izgradili primjenjujući maksimalno agresivan tenis, iako Čilić tek od ove godine agresivnost drži na posebno visokoj razini. Oba tenisača stavljaju protivnika pod pritisak od prvog udarca, iako na ponešto različite načine…

I Roger i Marin izuzetno ovise o servisu, samo što je 19-strukom osvajaču Grand Slam naslova on bio konstanta tijekom cijele karijere. Najveća prednost je što ga može koristiti na sve zamislive načine. Svaka varijanta početnog udarca u repertoaru je Federera i koristi ih na zahtjev. O tome uostalom već sve znamo i teško je očekivati da će Fedexa servis izdati u finalu…

Ono što će biti jako važno jest kako će se ponašati Marin na servisu.
Ako je suditi po više nego primjetnim novotarijama na tom udarcu koje je primjenjivao u dosadašnjem tijeku Australian Opena, ne trebamo se plašiti.

Postotak prvog servisa izuzetno je bitan podatak za ovaj susret, a Čilić ga drži na za njega nevjerojatno visokoj razini tijekom cijelog turnira! Tek je u posljednjem meču protiv Edmunda prvi put pao ispod izvrsnih 60%, do tada je imao redom 67, 62, 68, 67 posto ubačaja prvog!

To su izvrsni rezultati, a dolaze kao posljedica jedne nove opcije koju u velikoj mjeri koristi u Melbourneu – slice servis prema van kada servira na strani izjednačenja!

Na sljedećem primjeru možete vidjeti situaciju u kojoj ga je dvaput zaredom vrlo uspješno iskoristio protiv Rafe. Veliki je to zaokret, jer Marin je tijekom 2017. godine tu vrstu servisa koristio samo u 10% slučajeva od svih servisa koji su pali u desni dio tog servis polja! Možete to vidjeti na priloženoj grafici…

Koliki je udio tih servisa na AO-u, ne znamo, nemamo taj podatak, ali dojam je da debelo nadmašuje navedenih 10%.

Takav servis iznimno je bitan u svakom meču, a gdje neće biti protiv Federera s kojim se nikako ne smije ulaziti u pozicijsku i statičku igru. Osim toga, on izbacuje protivnika iz terena i otvara čitav splet opcija za nastavak poena uz veliku vjerojatnost za osvajanje istog.

Uz to, stavlja protivnika pod pritisak da proizvede nešto specijalno, što u važnim dijelovima meča, kod povećanog adrenalina, može biti nešto teže napraviti…

Vrlo važno bit će i što će Marin raditi sa svojim drugim servisom, kako će ga plasirati, koliko duboko i s koliko rotacije.

U posljednja tri meča s Federerom, koja je sva tri izgubio, imao je 60% ubačenog prvog samo u meču kojeg je lakoćom izgubio u Wimbledonu. U Londonu je bio jedva preko 50, a u ČF Wimbledona 2016., kada je vodio 2:0 u setovima, bio je na 57%, što je otprilike blizu negova sezonskog prosjeka iz 2017.

On iznosi 58,5% odnosno 58% na hardu, što je solidno, ali samo to! Po tom učinku Marin je prošle godine bio tek 51. igrač na tvrdim podlogama, i zato je poboljšanje od čak desetak postotnih bodova ekstremno važno i plodonosno u Melbourneu.

Jasno je, ako prvi servis neće biti dobar, drugi će biti pod većim pritiskom, ali Marin ni u tom slučaju ne bi trebao paničariti.

Naime, on će još uvijek biti taj koji će određivati način na koji će započeti izmjena, a to može biti vrlo važna strateška prednost u svakom poenu!

U ovom primjeru možete vidjeti način na koji će Čilić vjerojatno plasirati većinu svojih drugih servisa, sa dosta kicka, bez previše rizika, na 2/3 do 3/4 po dubini polja, na bekend Federera…

Većinu takvih situacija Roger voli “napasti” slajsom, koji u tim situacijama koristi za pripremu ostatka poena. Ne samo što igraču koji živi od brzine lopte, a Čilić to jest, oduzima upravo taj faktor igre, nego ima dovoljno vremena pripremiti se za sljedeći udarac i to tako da ga odigra svojim osnovnim udarcem – forhendom!

Na gornjem primjeru iz Wimbledona 2016. vidjet ćete što bi Čilić trebao raditi u takvim situacijama – riskirati, anticipirati, odraditi nogama pripremu za forhend i u najranijoj fazi preuzeti inicijativu u poenu! Spominjao sam to već, igrač koji će biti uspješniji u borbi za prevlast u vođenju igre, taj će vjerojatno na kraju slaviti!

Protiv ‘Rođinog’ prvog servisa teško je graditi neku strategiju osim pukog preživljavanja. Federerov prvi vjerojatno je najbolji u povijesti u smislu varijabilnosti i nečitljivosti.
Kada ga uspije vratiti, Marinu će najvažnije biti doći u neutralnu poziciju u izmjeni.

Sada ćemo pokazati što Marin nikako ne bi trebao činiti, ili ako već mora, u što manjem udjelu, kada plasira drugi servis na bekend na deuce strani.
U navedenom primjeru ubačen je solidan drugi servis, ali Federer ovaj puta, za razliku od prethodne situacije, nije odabrao “chip”, nego drive bekend spinom. Plasman ide oko sredine terena zbog tehničke specifičnosti, kick servis teško je iskontrolirati jednoručnim bekendom, a dijagonalni napad bio bi preriskantan i previše bi vjerojatan ishod bio pogreška…

Na izdvojenom grafičkom prikazu možete primijetiti opcije koje stoje na raspolaganju Marinu u prvom udarcu nakon reterna. Dobar posao odradio je nogama i namjestio se za forhend. Međutim, od svih crvenom bojom označenih visokopostotnih opcija (izuzev možda krajnje desne), on je odabrao crnu. Ovom priliku ušla je u teren, bio je to sjajan udarac, ali jamčim vam da ga Marin ni danas nemože ubacivati dovoljno agresivno u onolikom postotoku da bi taj potez dugoročno donosio plodove u nastavku izmjene…

Uostalom, primijetite gdje stoji Federer. Ako uzmemo u obzir moguće krajnosti na koje Čilić može plasirati loptu na protivničku polovicu, Roger ne zauzima školski ispravnu poziciju (oko plavom označene crte) koja bi bila u sredini tih krajnjih putanja. No, Roger to ovom prilikom čini namjerno!

To je jedan od detalja zbog čega je Federer jedan najboljih igrača u povijesti tenisa. Tijekom velikog dijela karijere zamjeralo mu se (čak je to jednom prilikom istaknuo i sam Rafa Nadal) da se nedovoljno dobro taktički priprema za svoje protivnike! No, on bi to kompenzirao nevjerojatno dobrom prilagodbom za vrijeme samog meča!

Uostalom, ovo su mali trikovi kojima “tjera” protivnika da odigraju što on u tom trenutku želi. Marin je upao u zamku, potegnuo je low percentage udarac, Federer ga je anticipirao i savršeno se pozicionirao za svoj bekend, kojeg je zatim poslao oštrim kutem po dijagonali i potpuno bacio van terena Čilića!

Marin je u tom trenutku napravio drugu pogrešku u izmjeni, tražio je “paralelu” po jako teškom kutu i puno je izglednije bilo da će loptu uspjeti plasirati bliže sredini tog dijela polja nego bočnoj liniji, što se i dogodilo (crna linija).

Ovdje primijetite kako je Federer opet teoretski nepravilno pokrivao moguće opcije Čilića, njegovo školski ispravno pozicioniranje bilo bi negdje na crti označenoj plavom bojom… Tako je ponovno usmjerio protivnika da odigra ono što on želi u tom trenutku, na težak udarac. Čilić je poslušao, Federer je u trenu oka bio na forhendu i samo je preusmjerio Marinov udarac u prazan dio terena!

Kada će servirati sa ad strane, a to može biti itekako važno na brejk loptama, Čilkan će morati jako paziti. Na ovoj poveznici pronaći ćete dvije situacije: najprije servis u forhend i pravilna izgradnja nastavka poena, postupno otvaranje terena i “guranje” Feda iz svog dijela igrališta za konačno zadavanje smrtonosnog udarca bekend paralelom ili nekom drugom opcijom. Nažalost, u ovom poenu Čilić je već tjelesno bio iscrpljen, što se vidi po nedovoljno dobrom radu nogu zbog kojeg je na kraju poen i izgubio.

Druga situacija je još važnija, jer pokazuje što Federer čini na drugi servis Marina sa ad strane, koji u velikoj većini slučajeva ide dijagonalno, s ne previše dubine. Tu prošlogodišnji pobjednik AO-a preuzimat maksimalni rizik i Čilić će sa svojim stožerom mora napraviti jako dobar miks servisa u “T” i široko za taj dio terena…

Peti primjer kojeg donosimo zorno pokazuje jednu od opcija kojom bi naš tenisač trebao postići neutralnu poziciju u izmjeni kada vraća servis. Ovdje je Federer ubacio sjajan wide servis kojeg je Čila uspio izvrsno vratiti, ne savršeno, ali dovoljno blizu pozicije da oduzme kutove protivniku za nastavak poena. Pomogla je malo pogreška pri prvom sljedećem udarcu RF-a koji je prvi bekend nakon servisa plasirao, vjerojatno neželjeno, praktički u sredinu terena.

No, važno je kako je Marin postupao u nastavku te izmjene – nije silovao teške kuteve, već je vratio relativno čvrst, dubok i zaspinan bekend u stražnjak Rogera, zatim se otvorio za forhend, anticipirajući da će Roger pokušati promijeniti obrazac poena na izmjenu po forhendima (što će sigurno nastojati činiti i sutra!) i u situaciji kada je na raspolaganju imao puno opcija i nešto kraću loptu s bekenda Federera, Čilić je zakucao forhend u sam kut!

Naizgled jednostavno, ali stvar je u pripremi, i ovdje na djelu vidimo izvrstan izbor udaraca, što nije uvijek krasilo Marina Čilića u njegovom tenisu, dapače…

Za kraj ostavit ću primjer još jednog elementa igre kojeg je Marin velikom učestalošću primjenjivao na ovogodišnjem turniru i u kojemu je pokazao veliki napredak u posljednje vrijeme.

Odnosi se na jasnu ideju pri izboru udaraca i plan izgradnje poena. U linkanom isječku želim da pogledate dva poena, jedan za drugim. U prvome je Čilić završio poen forhend winnerom uz liniju, ali važno je da je prije udarca došao u situaciji koja je bila potpuno pripremljena za takav završetak: reternirao je u sredinu i oduzeo Nadalu kut za prvi sljedeći udarac, dijagonalni forhend spin.

Rafa je odigrao mlaki forhend na koji se Marin na vrijeme namjestio i u toj situaciji, s tijelom u ravnoteži i odskokom u zoni udarca, paralela je bila jako dobar izbor.

Drugi poen, odmah iza ovoga, još je impresivniji. Marin je vratio težak servis oko sredine terena, a zatim forhendom, pa bekendom ponovno poslao lopticu u sredinu polja protivnika. Nadal je potom još jednom tražio Čilićev bekend i u toj situaciji, koju sam izdvojio na grafičkom prikazu dolje, naš tenisač je imao puno prilika kojima je mogao završiti izmjenu, a svaka je imala visoko postotno očekivanje!

Ako se navedeni primjeri možda čine previše specifični da bi konačan ishod finala mogao ovisiti o njima, uvjeravam vas da će se takvi i slični obrasci igre često ponavljati i u strašnjem finalu. Jer, iako je riječ samo o pojedinačnim situacijama, iza njih stoji jedna generalna logika razmišljanja i izgradnje poena, koja je u Čilićevoj igri sve više prisutna.

Jedan od najčešćih sigurno će bitiizmjena dvaju bekenda. I taj će obrazac biti jedan od ključeva ovog dvoboja! Proteklih godina Marin je često bio vrlo mlak i premalo agresivan na svom stražnjem udarcu, no situacija je potpuno drukčija u Melbourneu!
Često koristi kros koji upada pod oštrim kutom i baca protivnika nekoliko metara izvan terena.

Na tu varijantu Federer će pokušati odgovoriti sliceom i, naravno, bekend paralelom, koja će biti utoliko opasnija nego na navedenim primjerima i grafičkim prikazima, jer je Roger u proteklih godinu dana više nego ikad u karijeri počeo boraviti u terenu, naročito kada lopticu čeka za preuzimanje bekendom!

Na rezanu loptu, Čilić će morati u većini situacija odustajati od bekenda i preuzimati izmjenu forhendom, jer to nisu faze igre u kojima može imati visoka očekivanja za nastavak izmjene. Roger je izuzetno dinamičan igrač koji svog protivnika šeće po svim mogućim dijelovima terena dok ne dođe u poziciju ga za dokračji winnerom!

Drugi važan obrazac igre bit ćeforhend na forhend, do kojeg će Federer nastojati doći kroz reterniranje na Marinov bekend, ako naš tenisač neće biti dovoljno agresivan na tom udarcu… Ili korištenjem paralela kao važne taktičke komponente u igri za “okretanje” obrasca izmjene.

Ako do tog obrasca dođe, za Čilića ipak nepovoljnog, i tu Marin ima svoje opcije – plitka forhend dijagonala također je sve češće korišten udarac u njegovu arsenalu, a s obzirom na težinu loptice koja stoji iza tog udarca, riječ je o izuzetno jakom oružju!

Međutim, Federer rijetko kada dugo ostaje u izmjeni forhend na forhend, već je koristi kao incijalnu fazu u pripremi ostatka poena, a kada do tog drugog stadija dođe, protivnik je već u teškoj situaciji… Trebat će, dakle, Međugorac u ranijim fazama pripreme izbjegavati taj obrazac ili u njegovim početnim fazama nastojati preuzeti dominaciju u poenu.

Oružja za to posjeduje!

No, da bi se bilo kakav plan protiv Rogera mogao provoditi u djelo, potrebno je biti i na visokoj razini izvedbe. Za početak, kao što sam već napisao – servis mora biti iznad 60 posto. Udarci moraju ulaziti, drugi servis mora se vraćati u polje.

Ako će Marin ispuniti neke osnovne elemente koji su preduvjet da bi još jednom Federeru zagorčao život, a činio mu je to u 3 od njihova 4 posljednja dvoboja (i na WT Finalsu ga je odveo u treći set), onda Čilićeve šanse za osvajanje drugog Grand Slam naslova – i to preko leđa Federera koji igra na GOAT razini – geometrijskom progresijom rastu!

No, ne brinimo. Mrnjo smatra da ima recept za Rogera.
Poželimo mu da ga tijelo sluša u sprovođenju tog recepta u djelo…