LeBron James možda ove sezone neće igrati doigravanje, možda više nikada neće ponoviti osvajanje naslova prvaka, ali nešto će uskoro učiniti, nešto što NBA liga čeka dugo vremena.

Kareem Abdul Jabbar već je gotovo četiri desetljeća dominantna figura kad je riječ o najboljim strijelcima NBA lige svih vremena. 38.387 poena. Brojke koje odavno izazivaju respekt. No, taj dugogodišnji, možda i najslavniji rekord koji postoji trebao bi biti slomljen za otprilike mjesec i pol dana, možda i ranije, ovisno o zdravlju LeBrona Jamesa.

Naime, James će, gotovo je sigurno, ponavljam, ovisno o zdravlju, srušiti taj dugovječan rekord i upisati vlastito ime na tronu najboljih strijelaca svih vremena. Doduše, postoji ipak jedna ‘kvaka’ kada se o tome diskutira. Kareem, naime, niti jedan jedini poen nije postigao tricom. Istina, trica je u NBA ligu uvedena 1979. godine tako da Abdul-Jabbar nije niti mogao pogoditi jednu u prvih deset godina karijere. Međutim, u drugih deset je imao prilika koliko je htio, i ne samo da nije niti jednu pogodio, već nije niti pokušavao.

Prema tome, iluzorno je zapravo uopće uspoređivati zbroj koševa dva igrača. No, ipak ćemo to činiti jer neovisno o Kareemovom učinku, činjenica jest da će LeBron uskoro postati broj jedan. A pitanje koje se postavlja, čini li ga do najvećim igračem svih vremena? Ili možda još bolje pitanje, je li učinio dovoljno za takvu laskavu titulu?

Tko je GOAT?

Greatest Of All Time iliti popularni GOAT. Vječna rasprava koja prečesto odlazi u krivom smjeru. Tko je najbolji ikad? Što je potrebno uopće učiniti da bi jedan takvim postao i je li uopće moguće takvo nešto dokučiti s obzirom na različite generacije igrača i doba kada se košarka igrala? Svako vrijeme ponudilo je drugačiju vrstu spektakla, pravila su se s vremenom mijenjala, ponekad najbolje, ali i na lošije.

LeBronova sportska vještina govori sama za sebe. Nesebičan, jednako dobar u gotovo svakom segmentu igre. Iako, defenzivno već dugo godina nije pretjerano aktivan, ali to valjda dolazi s godinama. Premda, ako pitate Michaela Jordana, to je samo isprika.

Za veliku većinu NBA fanova koji košarku prate duže od 15 godina, Jordan je esencija najvećeg igrača ikada. Lako je takvo nešto zaključiti. NBA liga 1980-ih i 1990-ih stvorila je uvjete da danas tv kuće plaćaju milijarde dolara da bi najbolju svjetsku košarku približile svojim gledateljima. Ali početkom 80-ih to je sve još bilo itekako neizvjesno. Tek nešto kasnije, kada su stvoreni famozni Showtime Lakersi, stvari su se počele mijenjati. Legendarni vlasnik kluba Jerry Buss bio je ključan da NBA postane prvenstveno zabava, a tek onda sport. Kasnije se to povezalo na način koji vidimo i danas.

Gledatelji dolaze u dvorane uživati u događaju, kao da su stigli na kazališnu predstavu, tulum, mjesto gdje će zaboraviti na sve osobne, dnevne probleme. Hrane i pića ima u izobilju, a standard je vidjeti čovjeka na tribinama kako se hrani golemim hamburgerom ili hot-dogom dok LeBron i društvo ganjaju loptu parketom, a u drugoj ruci čeka pivo nikad spremnije na konzumpciju.

Gledajući perspektivu generacija, Kareem je igrao u doba kada se protivničkog igrača rušilo ‘nokautom’, a suci su takve prekršaje karakterizirali kao običan faul, još su upozorili igrača koji je završio na parketu da prestane ‘simulirati’. Metode liječenja ozljeda bile su daleko inferiornije nego u današnje vrijeme kada postoje tzv. krio-komore koje pružaju nestvarne rezultate u rekuperaciji igrača. Samo iz tog pogleda, činjenica da je Abdul-Jabbar preživio dvadeset godina u NBA ligi je uistinu senzacija.

Statistika je također bitna. Kareem je osvojio šest NBA naslova naspram četiri LeBronova. Abdul-Jabbar je šest puta bio MVP lige, James ‘samo’ četiri. Kareem nije šutirao trice, LeBron…jest.

Primijetili ste, uspoređujem LeBrona s Kareemom. Gdje je Jordan? Žao mi je, ali stvarni GOAT ne spada u ovaj razgovor. Dopustit ćete mi pretenziju jer ovo je ipak subjektivan tekst, objektivnost nije dozvoljena.

Generacije – kada smo gledali najbolju košarku?

Možda je riječ ‘gledali’ nepripadajuća u ovu raspravu jer nikad nisam gledao, niti preko TV, a kamoli uživo NBA košarku u 80-im godinama, ali sam pogledao dosta repriza pa ću ipak donijeti određene zaključke.

Uživao sam, s druge strane, u košarci 90-ih kada se po mom skromnom viđenju ipak igrala najbolja košarka. Razlike od tadašnjeg stila igre, kao i onoga što gledamo danas, odnosno posljednjih 15-tak godine su doista ogromne. Svatko s imalo razumijevanja košarke priznat će da se u današnje vrijeme obrana igra samo kada se netko probudi na ‘ispravnu’ nogu. Pišem prvenstveno o ‘on the ball’ obrani, kada se prečesto čini da obrambeni igrač doslovno prati suparnika do koša u bijednim pokušajima da izgleda kao da se trudi igrati obranu.

U 80-im i 90-im godinama, ako bi se igrač ponašao na takav način, ne bi preživio u NBA ligi. Ne odnosi se to, naravno, na nasilne prekršaje, lomljenje kostiju, rušenje igrača koji je u naletu, takvih smo se doista nagledali, pa brojnih fizičkih sukoba. Takvo nešto, s pravom, je danas nezamislivo. Govorimo isključivo o obrambenom intenzitetu. Ponosu koji defenzivac osjeća s činjenicom da je baš on dobio zadatak zaustaviti najboljeg protivničkog igrača.

U današnje vrijeme, obrambeni igrač jedva čeka da protivnik završi akciju kako bi se preselio u napad i stao na crtu za tricu. Taj aspekt treba posebno naglasiti. U posljednjih desetak i više godina doslovno je eksplodirao broj pokušaja za tricu, u današnje se vrijeme ispuca čak do 25 pokušaja više nego u posljednjem desetljeću prošlog stoljeća.

Postoje igrači koji žive od trice do trice. Davis Bertans je prije nekoliko godina dobio 80 milijuna dolara vrijedan ugovor od Washington Wizardsa, u nevjerici sam slušao komentare ‘stručnjaka’ koji su tvrdili ‘pa on je vrhunski šuter’. Da, Bertans je dobar šuter, ali jednodimenzionalan igrač do granice izdržljivosti. Latvijac je na karijernom prosjeku od osam poena uz 40 posto šuta za tricu. Je li to vrijedno ugovora od 80 milijuna dolara? Da ne biste pomislili kako sam se okrenuo protiv Bertansa, naravno da nisam, on je samo jedan od sve brojnijih primjera bacanja novca na igrače koji su nevidljivi ako im ne ide trica. Bertans u 90-ima ne bi bio niti 15 igrač bilo koje momčadi.

Gdje pripada LeBron James?

Često s kolegama koji su ljubitelji NBA lige ulazim u rasprave koliko bi igrača iz današnje generacije igrača bilo uspješno u vrijeme najbolje košarke prošlog stoljeća. Govorimo, jasno, o samo onim najboljima. Neki su, poput DeMara DeRozana rođeni u pogrešno vrijeme, DeRozan je napravio lijepu karijeru, ali dojma sam kako je kao stvoren za košarku 90-ih.

Važno je voditi računa i o pozicijama. Primjerice, Draymond Green bi u vrijeme Jordanovih Bullsa i Magicovih Lakersa bio zvijezda. Njegova obrana tada bi bila još i važniji faktor nego što je u aktualnom trenutku. Green je zasigurno jedan od najboljih defenzivaca ikada.

Danas ću ipak priznati jednom igraču aktualne generacije da je najbolji ikad – Stephen Curry. NBA nikada nije, niti će ikada vidjeti boljeg šutera. Curry bi vjerujem bio jedan od rijetkih koji bi baš na ime šuta bio dominantan i u prošlom stoljeću. Nemoguće je zaustaviti tako brzo puštanje lopte iz ruku, njegovu košarkašku inteligenciju.

A kad je riječ o LeBronu Jamesu, uskoro će postati najbolji strijelac ikada. Zaslužuje takvu titulu jer je dugovječan, brine se o svom tijelu, a stilom igre bio je dominantna figura svog vremena.

A je li najbolji ikad? Teško. Jako teško.