Svijet košarke često je zaokupljen stavovima o najboljim igračima u povijesti, aspekti koji se mijenjaju kroz generacije, pogledajmo stoga tko je najbolji na najvažnijoj poziciji, onoj terenskog generala.

Raspravljati o najboljim sportašima u povijesti kroz pojedine sportove često je uzaludan posao. Posebno kada se radi o generacijskim razlikama. U nogometu današnja ‘mladež’ govori o Lionelu Messiju, nešto njih i o Cristianu Ronaldu, a oni stariji govorit će o Peleu ili Diegu Armandu Maradoni kao talentima koji se više nisu ponavljali.

U Hrvatskoj teško da se može konkurirati Luki Modriću, a oni stariji pratitelji nogometa će govoriti o Robertu Prosinečkom ili Davoru Šukeru.

Kad je riječ o košarci, gotovo da nema osobe koja je pratila NBA ligu 1980-ih ili 90-ih godina, a da neće u konsenzusu proklamirati Michaela Jordana kao najboljeg svih vremena. Međutim, današnji ‘klinci’ uvjereni su u tvrdnju kako se proteklih desetak godina igra najbolja košarka ikad.

No, iz perspektive nekoga tko je živio košarku od 90-ih pa do danas, teško da se s time mogu složiti. Svakako, u današnje vrijeme daleko se više šutiraju trice, fundamentalne košarkaške nauke postale su u velikoj mjeri prošlost iako još postoji poneki trener koji će se držati starih postulata.

STEPH CURRY – NAJBOLJI POINT GUARD SVIH VREMENA?

Teorija koja se sve brže širi među mnogim NBA zaljubljenicima tiče se Stepha Curryja koji je nedavno postao najbolji tricaš u povijesti lige. No, je li Curry doista ‘point guard’ u tradicionalnom smislu?

Kada govorimo o poziciji jedinice, odnosno vođi napada, košarkaškom quarterbacku, nogometnoj desetki, iliti playmakeru, suština biti mora se ticati njegove polivalentnosti. Igrač, jasno, mora biti kvalitetan strijelac, ali prvenstveno njegov je zadatak organizirati napad, biti čovjek koji će kontrolirati tempo utakmice te postavljati temelj za kvalitetnu obranu. Curry zapravo nikada nije bio takva vrsta ‘jedinice’.

Steph je, bez previše rasprave, najbolji šuter koji je ikada igrao košarku, ne samo zbog količine trica koje je u stanju zabiti, iako isto tako količina pokušaja je nešto što mu ne ide u prilog. No, point guard ili playmaker ipak mora biti igrač koji više distribuira loptu nego što zabija, stoga Curry je više klasični bek šuter nego standardna jedinica.

Kada se vodi rasprava tko je najbolji playmaker u povijesti NBA lige, doista je ponekad nevjerojatan stupanj kojim se ignorira karijera Johna Stocktona. Legendarni razigravač Utah Jazza koji je čitavu 19-godišnju karijeru proveo u Salt Lake Cityju prečesto je šikaniran iz raznoraznih razloga, posebno zato što nije bio toliko atraktivan s asistencijama kao primjerice Magic Johnson. Jasno, Magic je bio nešto posebno, njegova vizija, način kako je znao pronaći suigrača su doista bili spektakularni. Međutim, zar iz tog razloga moramo ignorirati čovjeka koji još i bolje, što statistika potvrđuje, distribuira loptu, a samo zato što nije imao dovoljno dodavanja iza leđa, preko glave ili kroz noge?

John Stockton je još uvijek najbolji asistent u povijesti NBA lige s gotovo četiri tisuće asistencija više od drugoplasiranog Jasona Kidda, k tome Stockton je bio i vrhunski obrambeni igrač, i u kategoriji osvojenih lopti najbolji je u povijesti lige.

NAJBOLJI U POVIJESTI

Upravo ta rečenica često je na usnama košarkaških kroničara, a pogotovo onih mlađih koji, ponekad se čini, zaboravljaju da se košarka igrala i prije 2010. godine. U gotovo svim relevantnim kategorijama koje postoje, najbolji u povijesti dolaze upravo iz 1970, 80 i 90-ih godina prošlog stoljeća, a jedina kategorija u kojoj su uspješniji današnji igrači jest, pogađate, trica. Doduše, Steve Kerr je još uvijek najbolji tricaš ikada po postotku ubačenih trica, iako je naravno daleko manje šutirao nego igrači poput Stepha Curryja ili Jamesa Hardena.

Sama činjenica da je jedan Kareem Abdul-Jabbar i dalje najbolji strijelac u povijesti iako u 20 godina karijere nije pokušao niti jednu jedinu tricu, zapravo govori najviše.

Tako možemo govoriti i o poziciji razigravača. Istina, John Stockton nikada nije osvojio naslov prvaka, iako je dva puta igrao finale izgubivši od najbolje momčadi ikada sastavljene u Chicago Bullsima, no da biste bili prvak ipak ne ovisi samo o vama. Michael Jordan nije ništa osvojio prije nego mu se priključio Scottie Pippen.

Valorizacija kvalitete jednog igrača ovisi o mnogim faktorima, možda je najbitnija konstantnost. Nevjerojatno zvuči podatak kako je u 19 godina karijere, Stockton propustio svega 22 utakmice i to u dvije odvojene sezone što znači da je odigrao maksimalan broj utakmica u 17 od 19 sezona. Takva dugovječnost, učinkovitost i kvaliteta teško se može pronaći u povijesti košarke, ali i sporta.

Pitam se, bi li Stockton od pojedinaca bio toliko marginaliziran da je osvojio barem jednu titulu…nažalost, nikada nećemo saznati.