Pitate se pobogu iz koje je rupe Borna Gojo izašao i odveo Hrvatsku u polufinale Davis Cupa? E, pa taj dečko je uvijek znao igrati tenis, a sada je to pokazao i na najvećoj svjetskoj sceni.

Pišući najavu ovogodišnjeg izdanja Davis Cupa našu sam reprezentaciju smijestio u kategoriju ‘dark horsea’ ovog turnira. Imamo najbolji par svijeta u Mektiću i Paviću, imamo prekaljenog Marina Čilića koji na pravi dan može svakog pobijediti, ali i izgubiti te imamo dva dečka koja se žele dokazati – Goju i Serdarušića.

Bit ću iskren, napisao sam i da teško možemo sanjati o tituli jer nema još uvijek nedovoljno oporavljenog Borne Ćorića, ali kako bih volio da sam se grdno prevario…

Hrvatska je upisala tri pobjede na Davis Cupu, i u sve tri pobjede je naš drugi igrač ostvario pobjedu. Serdarušić je odradio dobar posao protiv slabašne Mađarske i pobijedio malo poznatog Maroszana, dok je junak naše priče Borna Gojo upisao dvije junačke pobjede, dvije najveće pobjede u svojoj karijeri.

U prvom kolu protiv Australije pao je 61. igrač svijeta Popirin. Borna je odigrao visoko kvalitetan meč i svom protivniku nije dao da se razmaše, spasio je svih pet brejk lopti i nošen podrškom svojih suigrača, ljudi u stožeru te malobrojne hrvatske publike u Torinu došao do tada najveće pobjede svoje karijere.

Međutim, ono što se dogodilo četiri dana poslije razlog je zašto pišem ovaj tekst. Četvrtfinalni je dan Davis Cupa, protivnik je domaćin Italija sa top 10 igračem Sinnerom, te Sonegom i Fogninijem kao opcijama za meč protiv Goje.

Talijanski kapetan Volandri odlučio je da igra Sonego koji je upisao dvije pobjede nad Opelkom i Mejiom. Logična odluka s obzirom na uvjete u dvorani i to da Fognini ne voli igrati u dvoranskim uvjetima. Međutim, nije računao na nedostatak iskustva kod Sonega i odličnog Bornu Goju.

Krenulo je očekivano, Sonego je nošen podrškom domaće publike rano došao do breaka i činilo se da će lako slaviti, ali Borna je nakon nekih pola sata počeo igrati najbolji tenis svog života. Dovukao je prvi set do tie breaka, a onda je potezima u stilu Federera na voleju i Đokovića na bekendu uzeo taj set.

Dogodio se pad u drugom, Gojo je izgledao potrošeno, ali sve je to očito bio plan za treći odlučujući set koji naš tenisač ponovno odigrava odlično te uz jako slabu igru Sonega dolazi do najvećeg trenutka svoje karijere – prve top 30 pobjede i to u četvrtfinalu Davis Cupa.

Neću se opeći kao prije dvije godine kada je Gojo također u Davis Cupu i to protiv legendarnog Rafe Nadala odigrao odličan meč te izgubio 6:4 6:4 i reći da ovaj dečko mora u top 100, nego ću probati pojasniti zašto već nije u top 100. Treba reći da ga je Nadal i nahvalio poslije tog meča rekavši da nije očekivao tako težak meč protiv igrača koji nije top 200.

Borna Gojo je trenutno 279. igrač svijeta. Složit ćemo se svi da je nevjerojatno kako je igrač kojeg gledamo u Davis Cupu kako reda pobjede nad ozbiljnim igračima prenisko na ljestvici. Vjerujem da se mnogima pojavljuju upitnici nad glavom kako to da ovaj dečko još uvijek nije probio top 200.

Iza 23-godišnjeg Splićanina je jedna sezona stagnacije u kojoj je većinu vremena proveo na challengerima. Najbolji rezultat mu je finale Nottinghama na travi, gdje je izgubio u tijesna dva seta od Copila, te dva polufinala u Nur Sultanu i Istanbulu. Treba izdvojiti i nesretne ‘kvale’ Australian Opena gdje je servirao za glavni turnir protiv Laaksonena, ali na kraju tijesno izgubio te prvo kolo Moskve. Tamo je prošao kvalifikacije, upisao pobjede protiv Berankisa i Polmansa, te je bio blizu prve pobjede na ATP Touru protiv Duckwortha, ali pokleknuo je pod pritiskom.

Ništa nije naznačivalo da će Gojo eksplodirati u Torinu, ali to je dečko koji je pun emocija, dečko koji crpi snagu iz publike, iz podrške hrvatskog tima s klupe. Zamišljam si ga sada u bespućima challengera s možda stotinjak gledatelja u publici kako se pokušava probiti kroz more vrlo dobrih igrača i osjećam da mu nedostaje ta vreva, ta gungula koju ima u Davis Cupu. Baš sam prije početka pisanja ovog teksta nazvao svog kolegu Gorana Stojanovića koji se složio sa mnom da očito ima nešto u toj atmosferi Davis Cupa koja Goji daje dodatan poticaj da igra svoj najboli tenis. Primjetio je Goran da Borna nakon gotovo svakog poena reagira vrlo strastveno i pogledom traži hrvatsku klupu koja mu daje tu dodatnu snagu da se bori protiv vrhunskih igrača.

Borna bi po svim igračkim parametrima trebao postati top 100 igrač, ima odličans servis, dosta solidne udarce s osnovne linije i ono što bi mogao biti x faktor u njegovoj karijeri – ima odličan volej. Baš me zbog te činjenice čudi što se još uvijek nije uspio istaknuti na challenger nivou, ali podsjetimo to je dečko kojemu su 23 godine.

Iza njega je lijepa sveučilišna karijera u SAD-u. Igrao je i studirao na sveučilištu Wake Forest u blizini Winston Salema, grada u kojem se igra ATP turnir. Upravo je tamo i Borna dobio prvi ‘wild card’ u karijeri 2018. godine i izgubio od Ryana Harrisona. Nakon toga je realno krenula njegova profesionalna karijera koja traje nešto više od tri godine.

Što očekivati od Bornine karijere teško je reći, to je igrač koji odaje dojam teniskog boema koji neće svaki poen, svaki meč igrati kao da mu je posljednji. To je dišpetni Splićanin koji obožava dobru atmosferu na terenu, ali i van njega, sigurno smo da se teško nosi sa bjesomučnim putovanjima po svijetu u potrazi za teniskim kruhom na challengerima, ali to je trenutno njegova realnost. Idemo prvo vidjeti može li Borna nastaviti biti x faktor u pohodu na treću ‘Šalataru’ u hrvatskoj povijesti, a onda nastaviti pratiti njegovu karijeru na ATP touru koja je jako nepredvidiva, ali se nadamo da kada je završi da neće biti samo ‘onaj igrač’ koji je dobro igrao u Davis Cupu…