Hrvatska ili Argentina, pitanje je sad!

Goran Stojanović 24. stu 201615:04 > 15:09
William Van Hecke/Corbis via Getty Images

Odbrojavanje za finale Davis Cupa u Areni Zagreb između Hrvatske i Argentine je počelo već odavno, zapravo još u rujnu, kada je Hrvatska u polufinalu u Zadru pobijedila Francusku, dok su Argentinci u Glasgowu zaustavili branitelja naslova Veliku Britaniju.

Pobjednički, treći bod donio im je Leonardo Mayer, svladavši u četiri seta Daniela Evansa. Bila je to dramatična nedjelja. Hrvatska je već pobijedila Francuze i očekivala Juana Martina del Potra u petom meču za Argentinu, ali Delpo fizički nije mogao izdržati treći meč u tri dana. Naši su navijali za Argentince, jer su znali da će u slučaju njihove pobjede finale igrati kod kuće, dok bi kod Britanaca morali na gostovanje. Vjerovali su u pobjedu Del Potra, na kraju ih je razveselio Mayer…

Ostao je još samo jedan dan do početka. Na svakom koraku osjeća se veliko uzbuđenje, jer ovaj finale je nešto posebno. Ždrijeb u Lisinskom potvrdio je nagađanja. Borna Ćorić zbog ozljede koljena nažalost ipak nije potpuno spreman, pa je umjesto njega u sastavu nominiran Franko Škugor. Šteta za Bornu, velika šteta, jer dao je golemi doprinos ulasku u finale i zaslužio je biti u sastavu, ali svaki sportaš, a pogotovo tenisač, zna da su ozljede sastavni dio priče. Izbornik Željko Krajan stoga nije imao težak posao pri odabiru za prvi dan. Marin Čilić i povratnik Ivo Karlović igrat će singlove u petak za nas. Juan Martin del Potro bio je siguran izbor za Argentinu, dvojba je bila oko druge ploče. Daniel Orsanic, ili, ako hoćete, s obzirom na njegovo hrvatsko porijeklo, Oršanić, odlučio se za Federica Delbonisa. Njegovo ime bilo je izvučeno iz prve kuglice, pa je postalo jasno da će prvi na igralište protiv Čilića, a nakon njih će igrati Karlović i Del Potro. Za subotnju igru parova nominirani su Ivan Dodig i Franko Škugor, odnosno Leonardo Mayer i Guido Pella. To su samo nominacije, a tko će uistinu na igralište, znat će se tek sat vremena prije meča.

Marin Čilić je perjanica naše reprezentacije. Sezonu završava na šestom mjestu ATP-ljestvice, što je njegov najbolji plasman u karijeri. Nakon dva boda koja je donio u singlu protiv Francuske u polufinalnom srazu u rujnu u Zadru, te još jednog u parovima s Ivanom Dodigom, Marin je odigrao polufinale Tokija, ispao rano u Šangaju, osvojio Basel, upisao polufinale u Parizu uz prvu pobjedu u karijeri protiv Novaka Đokovića, te na ATP Finalsu u Londonu nakon poraza od Murrayja i Wawrinke pobijedio Nishikorija, što ga je lansiralo na šesto mjesto svjetskog poretka. Naravno, prije US Opena osvojio je Cincinnati, svoj prvi naslov u karijeri na nekom ATP Masters 100 turniru. Prema tome, igrao je vrlo dobro u kontinuitetu. Marinu je, zapravo, vjerojatno bilo svejedno protiv koga će igrati sutra. Davis Cup je natjecanje koje ga posebno motivira i najčešće je bio na visini zadatka, otkad je postao prva violina. Kaže da je fizički potpuno spreman, ali i svjestan da neće biti lako.

Del Potro ima protiv Karlovića 4-1. Dobio ga je nedavno u Stockholmu 6-3, 6-4. Od svog prvog reketa Argentinci očekuju bod u tom susretu, ali sam siguran da strahuju od Doktorovih servisa. Ivo Karlović, zapravo, nadomak 38. rođendana igra najbolji tenis u karijeri iako će, na svoj način duhovito, reći ”kako bi volio da je malo mlađi”. Godine mu još uvijek nisu teret, zub vremena nije ga nagrizao. S druge strane, nagomilano iskustvo je jedan od njegovih aduta. Svi znamo da nije bez šansi protiv Delpa, ako će se dobro osjećati na terenu i ako će dobro servirati.

Proteklih dana puno se govorilo i pisalo o brzini podloge. Argentinci su strahovali da će im biti prebrza, ali su nakon nekoliko treninga u Areni manifestirali zadovoljstvo. Potvrdili su i nakon ždrijeba u Lisinskom da im podloga odgovara i da je sve u redu. Držim da, zapravo, neka hipotetski jako brza tvrda podloga, čak i kada bi bila dozvoljena, ne bi previše odgovarala niti Čiliću niti Karloviću. Naš veteran Ivo Karlović ionako će na svakoj podlozi, ako dobro servira, isporučiti svoju porciju asova, izravnih poena iz servisa ili dovoljno dobrih početnih udaraca nakon kojih može poentirati s prvim sljedećim. Štepaneku je na zemlji zabio 78 asova u Poreču. Hewittu je, također na zemlji, u Roland Garrosu, zabio 55. Ako ga ide servis, Doktor će uvijek s tim udarcem odraditi svoje, ali za njegov retern i kretanje je bolje da podloga, barem kada je o tvrdoj riječ, nije prebrza.

Puno se, dakako, govori i o dolasku Diega Maradone na finale. Veliki je teniski fan i već je i ranije dolazio na turnire i na Davis Cup. Osim toga, jako je dobar s Del Potrom. Dobro pamtim njegov dolazak u Novi Vinodolski 2005. godine, kada je u sklopu programa teniskog turnira iz serije Senior Toura sudjelovao u humanitarnoj malonogometnoj utakmici u kojoj su nastupili slavni nogometaši i tenisači. Igrali su i Zvone Boban, Davor Šuker, Goran Ivanišević, Thomas Muster, John McEnroe… Bio sam tamo i svjedočio tom spektaklu, ali više od same utakmice u sjećanju mi je ostala Maradonina press konferencija. Najposjećenija na kojoj sam ikada bio. Takvu gužvu i histeriju teško možete zamisliti. Presicu je odradio profesionalno, ali suzdržano. Za njega je to bio običan dan u uredu. Vodio sam tada press centar, pa sam imao priliku upoznati se i rukovati s Maradonom. Bio je ljubazan.

Maradona će na tribinama Arene uživati u društvu velikog broja svojih sunarodnjaka i to je priča koja me posebno zanima. Navijači i atmosfera. Mnogi će reći da su Argentinci najbolji, najglasniji i najraspjevaniji navijači na svijetu. Dakako, nogomet im je svetinja, ali obožavaju i tenis. Hrvatska i Argentina već su odigrali jedan Davis Cup susret u Zagrebu, prije točno 10 godina, kada smo branili naslov pobjednika, ali u Domu sportova. Izgubili smo 3-2, Ivan Ljubičić je dobio oba meča u singlu, ali Mario Ančić nije mogao igrati i previše nam je nedostajao. Bilo je puno Argentinaca na tribinama i uistinu su odlično navijali, ali u Areni će ih biti još više. Kažu, između dvje i tri tisuće. I opet će, kao i uvijek, biti vrlo bučni. Neki od njih zagrijavanje su imali već danas ispred Lisinskog. Hrvatski navijački puk ne bi smio dopustiti da se Delpo i prijatelji osjećaju kao u Buenos Airesu. Nije toliko bitno hoće li dvorana biti ispunjena do posljednjeg mjesta, iako bi to bilo jako lijepo, bitno je osigurati da domaći teren bude uistinu domaći. Naši dečki valjda su to zaslužili.

sportklub
sportklub
sportklub
sportklub
sportklub
sportklub

Hrvatska se nalazi među samo 14 nacija koje se mogu pohvaliti naslovom pobjednika u Davis Cupu. Samo 14! U natjecanju koje se održava od 1900. godine. Ivan Ljubičić i Mario Ančić vodili su nas do trijumfa 2005. godine, kada je Hrvatska, svladavši u finalu u Bratislavi Slovačku s 3-2, postala prva nepostavljena reprezentacija koja je osvojila Davis Cup. Argentinaca, primjerice, nema u tom tom društvu, iako je u pitanju reprezentacija s najviše odigranih finala (četiri) bez osvojene titule. ”Gauči” su igrali susrete za naslov 1981., 2006., 2008. i 2011. godine i svaki su put ostajali kratkih rukava. Argentinci tvrde da ih taj negativni trend ne opterećuje i ne zamara, ali našim dečkima je možda ipak utoliko lakše. Ime Hrvatske je već ugravirano na popisu osvajača Davis Cupa i neće biti smak svijeta ako ovaj finale izgube. Napravili su već ulaskom u finale jako, jako puno. Osigurali su sebi i svima nama najveći sportski događaj ove godine u Hrvatskoj. U tome trebamo samo uživati, a na terenu, što bude, bit će…