Max Verstappen stiže u Meksiko popraviti svoju impresivnu statistiku u ovoj zemlji u kojoj je već sad vozač s najviše pobjeda, a ujedno želi i srušiti vlastiti rekord od 15 pobjeda u sezoni – donosimo sve informacije o stazi, specifičnim zahtjevima visoke nadmorske visine, statistiku i povijest VN Meksika.

Četiri su utrke do kraja sezone – Meksiko, Brazil, Las Vegas i Abu Dhabi – od čega i jedan sprint vikend u Brazilu, a iako su borbe za naslov već riješene puno je zanimljivih borbi za ostale pozicije u oba prvenstva, prenosi MaxF1.net.

Samo tjedan dana nakon Austina, gdje je Verstappen ostvario jubilarnu 50. pobjedu u karijeri, Nizozemac ima priliku ispisati još povijesti na legendarnoj stazi braće Rodriguez.

REKORDI (nakon utrke 2022.)

NAPOMENA: Podaci o broju krugova, duljini kruga, utrke i rekordima kruga odnose se na aktualnu konfiguraciju staze, a ostali podaci na sve održane VN Meksika

SATNICA 2023.

Mnogo se toga promijenilo, kako u Formuli 1, tako i u svijetu, otkako je Nigel Mansell 1992. pobijedio na posljednjoj VN Meksika održanoj na staroj stazi Autodromo Hermanos Rodriguez. Staza više nema istu konfiguraciju pa je tako nestao zastrašujući nagnuti zavoj Peraltada, a tu su i mnoge druge promjene kako bi staza zadovoljavala suvremene sigurnosne zahtjeve.

Ono što se sigurno nije promijenilo je strast lokalnih navijača za motorsportom, što se pokazalo i 2012. kada je velik broj Meksikanaca doputovao u Texas kako bi pratili utrku Formule 1.

Staza nosi ime slavne meksičke braće Rodriguez, Ricarda i Pedra, a izgrađena je 1962. unutar javnoga parka. Sa samo 20 godina, Ricardo Rodriguez bio je na početku svoje trkaće karijere koja je tragično prekinuta 1962. kada je u Lotusu poginuo na slobodnom treningu.

Godinu dana kasnije, bez svoje zvijezde u usponu, Mexico je bio domaćin službene F1 utrke koju je osvojio legendarni Jim Clark, iako je iste godine izgubio borbu za naslov prvaka od sunarodnjaka Johna Surteesa.

Problemi s kontroliranjem publike zaslužni su što je Meksiko od 1971. do 1986. bio bez utrke Formule 1, da bi 1986. bio poprište prvih pobjeda Gerharda Bergera i momčadi Benetton. Ali sve neravnija i zastarjela staza nakon 1992. više nije bila domaćin Formule 1.

Tek je povratak meksičkih vozača u Formulu 1 Meksiku uspio vratiti utrku Formule 1. Led je probio najprije Sergio Perez, a zatim i Esteban Gutierrez.

KARAKTERISTIKE STAZE I ODABIR GUMA

Pirelli je za ovogodišnje izdanje VN Meksika pripremio stupanj mekše gume u odnosu na prošlu sezonu kada smo gledali strateški prilično nezanimljivu utrku u kojoj su skoro svi išli samo jednom u boks.

Kao i u Japanu, Pirelli će za svakoga vozača pripremiti po dva seta prototipa guma za 2024., ali ovoga puta riječ je o novoj C4 gumi, za razliku od Japana gdje su isprobavali novi C2.

Asfalt je vrlo gladak i pruža vrlo nisku razinu prianjanja, što je posebno izazovno budući da zbog rijetkoga zraka bolidi stvaraju značajno manje downforcea pa vozači imaju vrlo težak zadatak zadržati bolid na stazi.

Kako bi se kompenzirao manjak prianjanja, momčadi koriste najveće dostupne razine downforcea, ali i prilično velike otvore za hlađenje jer rjeđi zrak znači i slabiji kapacitet za hlađenje pa je i to potrebno kompenzirati kako ne bi došlo do problema s temperaturama pogonske jedinice, kočnica i mjenjača.

POVIJEST

Prva Velika Nagrada Meksika održala se 4. studenog 1962. Iako tada još nije bila dio kalendara Formule 1, vozilo se po aktualnim pravilima tog natjecanja. Vozilo se na stazi Magdalena Mixhuca, prvoj međunarodnoj stazu u Meksiku izgrađenoj unutar parka u središtu Mexico Cityja.

Staza je pružala jedinstven izazov utrkivanja na nadmorskoj visini od 2250 metara, a posebno izazovan bio je dugi, brzi, blago nagnuti zavoj Peraltada koji vodi na startno ciljnu ravninu. VN Meksika u to je vrijeme bila posljednja utrka prvenstva koja se održavala krajem listopada.

Prvu utrku 1962. osvojio je Jim Clark u Team Lotusu nakon što je preuzeo bolid momčadskog kolege Trevora Taylora. Clark je startao s pole positiona, ali ga je zbog tehničkih problema trebalo pogurati kako bi upalio motor. Zbog manjka komunikacije među sucima označen je start utrke iako su suci i dalje bili na stazi. Kasnije je odlučeno da je takav Clarkov start bio ilegalan (iako su ga uzrokovali suci) te su mu u 10. krugu pokazali crnu zastavu.

Clarkov momčadski kolega Trevor Taylor u tom je trenutku bio treći, iza Jacka Brabhama i Brucea McLarena, a tijekom idućeg ulaska u boks Clark preuzima njegov bolid, nadoknađuje 57 s zaostatka za vodećima i pobjeđuje. Ovo je posljednji put u Formuli 1 da su pobjedu podijelila dva vozača, nešto što je u 50-ima bilo sasvim uobičajeno.

Utrku je obilježila i tragična smrt mlade meksičke zvijezde u usponu, Ricarda Rodrigueza. Mladi Meksikanac rođen 14. veljače 1942.  od 14. se godine bavio motociklističkim utrkama, a ubrzo se posvetio automobilizmu. Sa samo 18 godina i 133 dana, 1960. postaje najmlađi vozač koji je stajao na pobjedničkom postolju legendarne utrke 24 h Le Mansa (završio drugi).

Rodriguez je dobio pozivnicu da na VN Italije 1961. vozi za Ferrari, a Meksikanac je oduševio kvalificiravši se na drugo mjesto, čime je postao najmlađi vozač u povijesti Formule 1 koji se kvalificirao u prvi startni red (19 godina i 208 dana). U utrci je odustao zbog kvara na pumpi goriva nakon borbe s vodećim Phil Hillom i Richie Gintherom.

Ferrari ga je 1962. uzeo u svoju tvorničku momčad, ali ga nisu uvijek koristili zbog godina i neiskustva. Ali kad bi dobio priliku, Rodriguez bi bio sjajan – drugi na VN Paua (Francuska), četvrti u Belgiji i šesti u Njemačkoj. Te je godine osvojio i poznatu utrku Targa Florio s Olivierom Gendebienom i Willy Mairesseom u Ferrariju Dino 246 SP.

Rodrigueza su smatrali budućim prvakom, ali je ostao bez bolida nakon što Ferrari nije htio sudjelovati na VN Meksika 1962. jer još uvijek nije bila dio službenog kalendara. Meksikanac se htio natjecati pred domaćom publikom te je nastupio u Ealkerovom Lotusu 24. Nažalost, ta ga je odluka stajala života jer se tijekom prvog dana treninga (1. studenog, utrka se vozila 4. studenog) razbio u zastrašujućem brzom zavoju Peraltada nakon kvara na stražnjem desnom ovjesu. Meksikanac se zabio u ogradu i poginuo na licu mjesta.

Prva VN Meksika u sklopu svjetskog prvenstva u Formuli 1 održala se 27. listopada 1963., a pobjednik je, kao i godinu dana ranije, bio Jim Clark. Britanac je šestom pobjedom u sezoni izjednačio rekord Juan Manuela Fangija koji je 1954. slavio na šest od devet utrka. Clark je na posljednjoj utrci sezone u Južnoj Africi sedmom pobjedom u sezoni nadmašio i sebe i Fangija.

VN Meksika 1964. pružila je uzbudljivu borbu za vozački i konstruktorski naslov. Hill, Clark i Surtees borili su se za vozački, a Ferrari, BRM i Lotus za konstruktorski naslov. Clark je vodio s pole positiona, a Bandini se zabio Hilla i oštetio mu bolid.

U posljednjem krugu utrke Clarku otkazuje motor, Gurney preuzima vodstvo ispred Bandinija i Surteesa.  Ferrari je naredio Bandiniju da pusti Surteesa kako bi osvojio naslov prvaka, što je Bandini i učinio, a Ferrari je osvojio i naslov najboljeg konstruktora. Surtees je tako osvojio naslov sa samo bodom prednosti ispred Hilla.

Amerikanac Richie Ginther slavio je 1965. u Hondi, što je bila prva pobjeda u Formuli 1 za tog japanskog proizvođača, a 1966. je na istoj stazi odvozio i prvi Hondin najbrži krug utrke. Jim Clark treći je put pobijedio na VN Meksika 1967. čime je i danas najuspješniji vozač na toj Velikoj Nagradi.

Godine 1968. ponovno smo vidjeli troboj za naslov prvaka, a ovoga puta akteri su bili Graham Hill, Jackie Stewart i aktualni prvak, Novozelanđanin Denny Hulme. Borba za pobjedu vodila se između Hilla i Stewarta, a Hulme je odustao s trećeg mjesta u 11. krugu nakon kvara na stražnjem ovjesu zbog kojeg je izletio i razbio bolid. Stewart je imao tehničkih problema s bolidom, a Hill je došao do uvjerljive pobjede i drugoga naslova svjetskog prvaka.

VN Meksika je nakon 1970. izbačena iz kalendara Formule 1, među ostalim i zbog problema s kontrolom gledatelja. Te je godine oko 200 000 gledatelja došlo vidjeti domaćeg vozača Pedra Rodrigueza, brata tragično preminulog Ricarda, a u jednom trenutku je na stazu istrčao pas kojeg je pogodio Jackie Stewart.

Kao da smrt Ricarda Rodrigueza nije bila dovoljna, Meksiko je 1971. pogodila još jedna tragedija. Njegov dvije godine stariji brat Pedro Rodriguez poginuo je 11. srpnja 1971. u utrci sportskih automobila na Norisringu u Njemačkoj dok je vozio  Ferrari 512M momčadi Herbert Muller Racing.

Dok se borio za vodstvo, došlo je do kontakta sa znatno sporijim Kurtom Hildom koji ga je gurnuo u zid, a njegov je prototip nakon udarca smjesta planuo. Meksikanac je preminuo ubrzo nakon što su ga izvadili iz goruće olupine.

Pedro Rodriguez bio je jedan od najboljih vozača po kiši u svoje vrijeme, a na nakon nekoliko godina koje je proveo s Ferrarijem u Svjetskom prvenstvu proizvođača sportskih automobila, 1970. je potpisao za JW-Gulf-Porsche. U zastrašujućem Porscheu 917 postao je dvostruki svjetski prvak, zajedno sa suvozačem Leom Kinnunenom, a natjecao se u CanAm, NASCAR i mnogim reli utrkama. Čak je postao i prvak Sjevernoameričkog utrkivanja na ledu 1970. nakon pozivnice aljaškog kluba sportskih automobila iz Anchoragea.

Nakon tragičnih pogibelji braće Rodriguez, staza je promijenila ime njima u čast, a Formula 1 u Meksiko se vratila tek 1986. na značajno unaprijeđenoj stazi. Konfiguracija je bila skraćena, ali zato mnogo sigurnija. Mansell je na pretposljednju utrku u Meksiku stigao s deset bodova prednosti ispred momčadskog kolege Nelsona Piqueta i što je još važnije, 11 bodova ispred Alaina Prosta u McLarenu. Ali nakon katastrofalnog starta i pada na 18. mjesto, Mansell je završio tek peti, a Prost drugi, čime je zaostatak pao na šest bodova.

Srećom po Mansella, Gerhard Berger u Bennetonu B186 ostvario je prvu pobjedu u karijeri i tako Prostu uzeo dragocjene bodove. Tih godina nije bila obavezna promjena guma u utrci, a istovremeno su se mogle koristiti različite komponente guma.

Berger je to najbolje iskoristio i na lijeve kotače stavio tvrđu, a na desnu stranu mekšu komponentu što mu je omogućilo da cijelu utrku odvozi na jednom setu guma. Kocka se isplatila jer je do cilja došao s prednošću od 25 sekundi ispred Prosta koji je gume promijenio jednom.

Utrka 1987. vozila se u dva dijela nakon što je prekinuta zbog sudara Britanca Dereka Warwicka u zloglasnom zavoju Peraltada. Nelson Piquet završio je ispred Mansella, ali kako je uoči prekida Mansell imao oko 30 sekundi prednosti, pobijedio je s 26 sekundi prednosti.

Nakon što su se prethodne utrke vozile sredinom listopada, 1988. je utrka prebačena krajem svibnja. Dominirao je Alain Prost u McLarenu, a iduće godine pobijedio je njegov momčadski kolega Ayrton Senna.

Termin utrke ponovno je pomaknut 1990., ovoga puta krajem lipnja, a slavio je Prost, ovoga puta u Ferrariju. Francuz je s 13. mjesta na startu fantastičnom vožnjom probio do momčadskog kolege Mansella kojeg je kasnije prestigao i preuzeo drugo mjesto. Vodećem Senni pukla je guma, a kad je došao do boksa momčad je zaključila da je ovjes previše oštećen da bi Brazilac nastavio utrku.

Tako je Prost slavio ispred Mansella i Bergera koji su imali zanimljivu borbu za drugo mjesto. Berger je agresivno prošao Mansella uoči Moises Solana zavoja, ali Englez uzvraća u istom krugu i to s vanjske strane poznatog zavoja Peraltada.

U istom zavoju razbio se i tada dvostruki svjetski prvak Senna, doduše na treningu, ali je ipak dobio zeleno svjetlo FIA-inog doktora Sida Watkinsa i nastupio je na utrci. Slavili su Williamsovi vozači Patrese i Mansell, ispred Senne u McLarenu.

Termin utrke još je jednom pomaknut za 1992. (na sredinu ožujka), a zagađenje Meksika te je godine dosegnulo rekordno visoku razinu, što je VN Meksika stavilo pod dodatan pritisak. Na stazi su izvršene neke sigurnosne preinake poput smanjenja nagiba Peraltade, što je donekle usporilo bolide na tom tradicionalno vrlo opasnom mjestu na stazi.

Na zasad posljednoj VN Meksika 1992. dominirali su Williamsovi vozači Mansell i Patrese, a Senna je imao još jednu nesreću, ovoga puta u S-zavojima. Senna je odustao u 11. krugu s trećeg mjesta zbog problema s mjenjačem.

Treći se kvalificirao Michael Schumacher, a u utrci je također završio treći čime je ostvario prvo pobjedničko postolje u karijeri.

Rosberg se bolje prilagodio novoj skliskoj stazi u Meksiku gdje se Formula 1 vratila nakon 1992. Rijedak zrak na 2200 metara nadmorske visine natjerao je momčadi da koriste krila koja inače proizvode visoke razine downforcea, a najveće brzine svejedno su prelazile 360 km/h. Nico je osvojio četvrti uzastopni pole position, 0.188 s ispred Hamiltona, a nakon što je obranio prednost na dugom sprintu do prvoga zavoja Nijemac nije bio ozbiljnije ugrožen.

Momčad je odlučila po treći put pozvati svoje vozače u boks, a nakon što je to obavio Rosberg njegov momčadski kolega Hamilton je razmatrao ostanak na istim gumama do kraja. Ipak, na kraju je ispoštovao dogovor momčadi koja je osvojila 13. dvostruku pobjedu u sezoni, a Rosberg je nakon više od tri mjeseca i VN Austrije 21.6. napokon došao do pobjede.

Hamilton je osvojio pole position 2016. ispred momčadskog kolege Rosberga, a u utrci je blokirao prednji desni kotač na kočenju u prvi zavoj i presjekao cijelu šikanu. Osim toga, imao je prilično mirnu utrku koju je kontrolirao od početka do kraja, a Rosberg je nakon borbe s Verstappenom uspio završiti drugi i dodatno se približiti naslovu prvaka.

Utrku su obilježile i borbe Ferrarijevih i Red Bullovih vozača – iako je Vettel isprve završio treći, na kraju je kažnjen za duel s Ricciardom, kao i Verstappen, pa je Australac završio treći iako je ciljem prošao kao peti.

Verstappen je slavio na VN Meksika 2017. nakon kontakta između Hamiltona i Vettela na startu utrke – Nizozemac je slavio ispred Bottasa i Raikkonena, Vettel je završio četvrti, ali Hamilton je završio deveti i tako potvrdio četvrti naslov prvaka dvije utrke prije kraja prvenstva.

Max Verstappen drugu je godinu zaredom uvjerljivo slavio s drugoga startnog mjesta na VN Meksika 2018. ispred dva Ferrarijeva vozača Vettela i Raikkonena, a Lewis Hamilton četvrtim je mjestom osvojio peti naslov svjetskoga prvaka i izjednačio se s Juan Manuelom Fangijom.

Hamilton je sjajno startao, ali isto je uspio i Verstappen pa su oboje prestigli Ricciarda i gotovo poravnati došli u zonu kočenja za prvi zavoj u kojoj je Verstappen bio puno hrabriji i s unutarnje strane preuzeo vodstvo.

Verstappen nakon toga nije bio ozbiljnije ugrožen te je kontrolirao prednost ispred najbližih pratitelja, a Ricciardo je bio na putu prema drugom mjestu prije kvara na njegovom RB14, desetak krugova prije kraja.

Verstappenu je to bila peta pobjeda u karijeri, prva koju je ostvario dvaput na istoj stazi, a Red Bullu četvrta pobjeda u 2018. što je prvi puta od 2010. da su tri momčadi ostvarile barem po četiri pobjede. Također, Verstappenu je ovo bilo peto postolje u posljednjih sedam utrka.

Vettel je prestigao Hamiltona na glavnom pravcu na putu prema drugom mjestu, ali to ni blizu nije bilo dovoljno da zaustavi Hamiltona na putu prema petom naslovu, što je prvi puta da je naslov dvaput proslavio u istoj zemlji nakon što je 2017. devetim mjestom potvrdio četvrti naslov.

Lewis Hamilton pobijedio je na VN Meksika 2019. nakon starta s trećega mjesta i rane promjene na hard gume na kojima je uspio zadržati vodstvo ispred Sebastiana Vettela i Valtterija Bottasa koji su imali znatno svježije gume.

Hamilton je upisao drugu pobjedu u Meksiku nakon 2016., 83. pobjedu u F1 karijeri i 100. pobjedničko postolje za Mercedes, a Vettel se pobrinuo da ovaj dvojac 55. puta završi na prva dva mjesta.

Bottas je trećim mjestom održao borbu za naslov prvaka živom jer je Hamilton imao 74 boda prednosti tri utrke prije kraja uz 78  dostupnih bodova.

Verstappen je postao prvi vozač s tri pobjede na VN Meksika nakon preuzimanja vodstva u prvom zavoju i dominantnoga nastupa na utrci 2021., a Hamilton je uspio zadržati bržega Pereza u drugom Red Bullu..

Verstappen je iskoristio zavjetrinu od Mercedesovih vozača i zauzeo vanjsku stranu uoči kočenja za prvi zavoj, a zahvaljujući izuzetno kasnom kočenju Nizozemac je preuzeo vodstvo i zadržao ga do kraja utrke.

Devetom pobjedom u sezoni Verstappen je povećao vodstvo u poretku vozača s 12 na 19 bodova, četiri utrke prije kraja dok je Red Bull smanjio Mercedesovu prednost na samo jedan bod.

Red Bullovi vozači odlučili su se za start na soft gumama, za razliku od vozača Mercedesa koji su utrku započeli na mediumu, a Verstappen je to iskoristio kako bi zadržao vodstvo dok je Perez prestigao Russella uoči četvrtoga zavoja u prvom krugu.

Iako je Verstappen u boks ušao ranije od Hamiltona i morao odraditi dužu drugu dionicu na mekšim gumama od svoga suparnika, to ga nije spriječilo da dođe do sigurne pobjede, 14. u sezoni, s kojom je postavio rekord u broju pobjeda u jednoj sezoni i broju bodova u jednoj sezoni, što će srušiti do kraja sezone.

Posljednji rezultati