Hrvatska reprezentacija u lovu je na novo čudo, na treću uzastopnu medalju sa svjetskih prvenstava. Naš Denis Draganović u Mundijal Specijalu razgovarao je s 48 gostiju koji su predstavili sve reprezentacije koje će se natjecati ove godine na SP-u u Kanadi, Meksiku i SAD-u. Engleze nam je približio nekadašnji nogometaš Crystal Palacea

Kažu da su izmislili nogomet. I jesu, podarili su nam najčarobniju igru na svijetu. Jednom  su osvojili 1966, ostalo su uglavnom gubili na jedanaesterce. Ili u produžetku kada ih je dokrajčio Mario Mandžukić. Engleze nam je približio Luka Milivojević, čovjek koji ima 183 utakmice u Premier ligi, 198 utakmica za Crystal Palace, bio je prvak Grčke i prvak Belgije, s mnoštvom trofeja u raznim zemljama.

Kako vidite prvo ovu grupu za Engleze: Hrvatska, Gana, Panama? Jesu li Englezi ipak papirnato uvjerljivi favoriti u toj grupi?

“Moje iskreno mišljenje je da jesu, da. Mislim da je to reprezentacija koja će biti jedan od favorita za osvajanje ovog Svjetskog prvenstva, bar po nekom mom mišljenju, kako ja to vidim. Tako da generalno mislim, što se te grupe tiče, da su Englezi favoriti, dok će Hrvatska i Gana, prema mom mišljenju, voditi borbu za to drugo mjesto. Za Panamu ne vjerujem da može prići jer su sve tri reprezentacije dosta kvalitetnije, tako da je to po meni neki utisak te grupe za Svjetsko prvenstvo.”

Kakvo je vaše mišljenje o Thomasu Tuchelu? Svjetski je već priznat trener, a sad i on ima imperativ jer je dojam da će za Englesku sve manje od finala sigurno biti okarakterizirano kao neuspjeh?

“Moje mišljenje o njemu je jako pozitivno, mislim da je jedan vrhunski trener. Čak sam imao i prilike igrati protiv njegovog Chelseaja u moje vrijeme Specifičan mu je popis, da kažem. Otpali su neki igrači za koje su svi mislili da će putovati, on ih nije poveo. Mislim da ima potpuno povjerenje engleske javnosti i nacije. Kad sam prije neki dan ušao pogledati popis da vidim koja su završna imena na tom konačnom popisu, ja kao nogometaš vidim jedan potpuno kompletan sastav na svakoj poziciji: po dva lijeva krila, dva desna krila, lijeve noge, desne noge, tri napadača raznog profila… Igrači u veznom redu ofanzivnih karakteristika su drugačiji, a na poziciji zadnjeg veznog ima nekoliko opcija. Tako mislim da Tuchel točno zna po popisu koji je odabrao što želi od svoje reprezentacije na Svjetskom prvenstvu. Njega kao stručnjaka jako cijenim i mišljenja sam da je on taj netko tko može donijeti prevagu Englezima. Taj njihov problem s pritiskom na velikim natjecanjima je postao nešto što ih prati već godinama. Ako Englezi naprave uspjeh, a to je po meni plasman u samu završnicu Svjetskog prvenstva, mislim da će Tuchel biti odlučujući faktor u svemu tome.”

Prva utakmica, kao što smo rekli u samom uvodu, je utakmica protiv hrvatske reprezentacije. Hrvatska ima dvije medalje s posljednja dva Svjetska prvenstva. Kako ti komentirate? Mislim da će sve zanimati taj nevjerojatan uspjeh Zlatka Dalića i njegovih reprezentativaca.

“Pa, Hrvati imaju sreću što imaju dobre rezultate i, na kraju krajeva, imaju jako kvalitetan sastav. Mislim da su Modrić i Rakitić bili motori reprezentacije koji su vukli. Bilo je tu i dosta iskusnijih igrača u prethodnom razdoblju, od Mandžukića pa do dosta kvalitetnih igrača u zadnjoj liniji. Definitivno su to bili lideri kroz prethodno razdoblje koji su vukli taj kvalitetu koju je reprezentacija Hrvatske napravila. Ne želim umanjiti, naravno, ni kvalitetu drugih igrača, primjerice Kovačića, koji je za mene jedan od boljih veznih igrača na svojoj poziciji na svijetu. Ja iskreno mislim da je čak možda i dobra stvar što prvu utakmicu igrate s Englezima. Pritisak na prvoj utakmici je uvijek najveći. Ova prva utakmica može puno toga reći, a s druge strane, uvijek je bolje ako kasnije igrate za prolaz protiv Paname ili Gane nego protiv Engleske. Tako da, ta prva utakmica definitivno će biti pod velikim pritiskom. Mislim da obje reprezentacije imaju svoje kvalitete i da će to biti jedna dobra, kvalitetna utakmica. S druge strane, blagi favoriti za mene su Englezi zbog tog jakog sastava koji je Tuchel odabrao i poveo na Svjetsko prvenstvo. No, s druge strane, Hrvatska kao Hrvatska – vi imate jako veliki uspjeh s prethodnih natjecanja, tako da trebate i dalje vjerovati u svoju reprezentaciju i nadati se što boljem plasmanu.

Engleski mediji i navijači imaju jednu čuvenu izreku: “Sve je to super engleski nogomet, ali vidjet ćemo vas u zimskoj noći na Stoke-on-Trentu.” Upravo je Stoke-on-Trent bio tvoja prva utakmica tada kada dolaziš iz Olympiakosa. Sjećate li se tih dana? Ok, nije bila noć, bila je popodnevna utakmica i poraz od Stokea. Čuveni trener te dočekao, a koliko ti se teško bilo priviknuti na sam engleski stil nogometa i na jednu potpuno drugačiju svakodnevicu?

“Sjećam se te utakmice kao da je danas bila. Sjećam se Croucha u špici, naših stopera koji su onako malo robusniji igrači. Sjećam se i da smo izgubili, te da smo imali jako teško razdoblje ispred nas u tom trenutku kako bismo izborili opstanak. Znaš kako, ja sam došao iz Olympiakosa, iz jedne ekipe koja igra totalni nogomet u svom grčkom prvenstvu i koja je igrala tri godine Lige prvaka zaredom. Došao sam u ekipu, u jedan potpuno drugačiji ambijent, u ekipu koja se bori za opstanak i koja ne želi igrati mnogo nogometa. Sjećam se da mi je ta utakmica prošla onako kao neki teniski meč. Ja priđem obrambenim igračima da igram, a mi igramo dugu loptu na Bentekea. Onda oni krenu gore u pritisak, pa dugu loptu na Croucha. U toj igri gdje je pritisak bio veliki i za nas i za njih, oni su se bolje snašli i pobijedili nas. Sjećam se tadašnjeg Stokea kao jedne jako teške, tvrde ekipe na domaćem terenu koja nije gubila mnogo bodova, tako da eto, i mi smo na tom meču ostali praznih ruku. Ali nakon toga smo imali sreće, izborili opstanak i završili sezonu kako treba, na 14. mjestu ako se dobro sjećam.”

A kakav je bio Big Sam kao trener? Kakvo je bilo tvoje iskustvo i sjećanje na njega? Ima puno priča o njemu.

“Zanimljiv jedan, onako kako bismo rekli, old fashion menadžer. Jedna zanimljiva ličnost koja je nama tada donijela opstanak u ligi kada nitko nije vjerovao u Crystal Palace. Tada je došlo nas četiri, pet, možda čak i šest igrača u tom siječanjskom prijelaznom roku, koji smo kasnije bili nositelji Crystal Palacea u narednih pet-šest godina. On je specifičan trener koji jako voli izravan nogomet. Jako dobro razumije ligu i zna da puno rizika može donijeti i neke poraze. Izravan nogomet je nešto što on voli. Mi smo imali tada ekipu koja je bila sposobna za to, pogotovo ta tri igrača naprijed – Zaha, Benteke i Townsend – igrači koji su fizički i brzinski moćni. On je to koristio na dobar način, na kraju izborio i donio Crystal Palaceu mnogo vrijedan opstanak. Mislim da je tu napravljena baza kasnije kroz Hodgsona da Crystal Palace postane stabilan Premierligaš, te da danas ubire plodove kada su doveli dobre trenere i kasnije dobre igrače te osvojili prvi trofej za klub.”