Čim se počelo šuškati o ulaznicama i povlačiti rukave u potrazi za jednom, e onda znate da je Europsko prvenstvo u vaterpolu u punom smislu pustilo korijenje u Splitu...

Iz Splita s Europskog prvenstva: Vedran Babić

Cijelog ljeta organizatori Europskog vaterpolskog prvenstva u Splitu marljivo su radili u Spaladium Areni. Trebalo je taj golemi bazen napuniti vodom (oko dva milijuna litara), trebalo je osigurati dvije tone klora i oko 30 tona pijeska za pročišćavanje bazenske vode, zatim oformiti cjelokupni organizacijski tim, ustrojiti timove volontera i generalno pripremiti dvoranu i cijeli grad na prihvat 16 muških i 12 ženskih timova.

Hrvatski vaterpolski savez redovito je izvještavao o fazama priprema, no Split je nekako, uljuljkan u turističku sezonu i ošamućen morem i bezbrižnošću, bio daleko od euforije koja bi inače pratila veliki sportski događaj kojemu je grad domaćin.

OK, grad je bio oblijepljen promotivnim plakatima, mediji su redovito pratili aktivnosti u Areni i sve je to nekako išlo po PS-u, školski, ali nekakve zarazne histerije među građanima nije bilo. Barem ne ako ju usporedimo recimo s praćenjem Hajduka u Splitu i Dalmaciji.

A onda je došla Malta. Prva utakmica Barakuda (ne znam za vas, ali meni taj nadimak nikako nije ‘sjeo’) na Europskom prvenstvu. Očekivala se lagana, rutinska pobjeda, koju smo i dobili. I zamisli, protiv neatraktivnog i objektivno nedoraslog protivnika u Spaladium Areni skupi se oko 7000 gledatelja!? Odmah rekordna posjećenost jedne vaterpolske utakmice na tlu Lijepe naše.

Mala digresija. Prije utakmice s Maltom, a za vrijeme ceremonije otvaranja turnira, zviždalo se premijeru RH Andreju Plenkoviću. Time je Split još jednom na neki način pokazao da ne voli kad se politika miješa u sport i obratno, ali budimo realni – da nije politike, realizacija ovog projekta bila bi nemoguća, kako je i sam predsjednik Hrvatskog vaterpolskog saveza Mladen Drnasin izjavio.

Idemo dalje. Nakon Malte dođe Francuska. Jači suparnik, ali svejedno ne reprezentacija iz najvišeg ešalona. I opet se Split, Dalmacija i Hrvatska iskažu. U Spaladium dođe gotovo 8000 gledatelja! Moram priznati, ugodno me iznenadilo. Očekivao sam takvu posjetu tek kad se turnir zahukta, u nokaut fazi.

A onda protiv Grčke vrhunac tog prvog kruga – rasprodan Spaladium! Skupilo se oko 9000 gledatelja, maksimalno koliko ih je moglo biti s obzirom na reduciran kapacitet tribina zbog podizanja glavnog bazena preko dva metra.

Dakle, sve je jasno. Hrvatski su navijači (ima ih u Spaladiumu iz mnogih krajeva zemlje) prepoznali važnost ovog Europskog prvenstva, ali i vlastitu ulogu u nastojanjima naših vaterpolista da prvi put nakon Zagreba 2010. godine postanu prvaci Starog kontinenta. Bilo da si igrač(ica), novinar, član organizacije ili volonter, ovih te dana čeka samo jedno pitanje:

„Imaš kartu viška?“

Kad smo kod Spaladiuma, bazen je u njegovoj utrobi baš super legao. Kao da je arena i bila izgrađena baš za vaterpolo. Ranije su tijekom godina atmosferu u toj komfornoj i fenomenalno akustičnoj dvorani potpaljivali rukometaši, košarkaši, malonogometaši i tenisači, a sada eto i vaterpolisti.

I vaterpolistice, naravno. Njih nikako ne smijemo zaboraviti. Cure Aljoše Kunca, Splićanina, ostvarile su povijesni rezultat plasmanom u četvrtfinale. Imaju i one lijepu podršku s tribina, pogotovo – dodali bismo – sedamnaestogodišnja Iva Rožić iz Trogira kojoj u svakoj utakmici po nekoliko puta obitelj i prijatelji skandiraju ime.

I one baš uživaju u pažnji koju ovih dana dobivaju od hrvatske sportske javnosti. Mnogi ih zovu za ulaznice, baš kao i kolege iz muške reprezentacije. Sada se i oni, barem nakratko, osjećaju kao nogometni reprezentativci pred neku veliku utakmicu kojoj su domaćini.

Da se ne vrti baš sve oko vaterpola, organizatori su pripremili izložbe, znanstveni skup, seminare za trenere, kampove za djecu, kao i zabavni program na bini odmah izvan Spaladiuma. Nastupali su već Zorica Kondža, Tedi Spalato, Goran Karan, Matija Cvek, Mladen Grdović, Giuliano… Zaista, ima za svakoga ponešto.

Viđamo dakako i maskotu Roka, lika u majici na pruge s crnim sunčanim naočalama, brkovima i lančićem oko vrata. Da, prilično je jasna aluzija na legendarnog Matu Mišu Kovača.

Što se uvjeta za rad novinara tiče, nemamo nikakvih primjedbi. Arena je klimatizirana, mjesta na novinarskoj tribini ima sasvim dovoljno, internet je pouzdan, mixed zona blizu, a u novinarskom salonu čeka vas osvježenje i okrjepa (voda, kava, sendviči). Čim kročite u Arenu, imate samo pratiti žute koračiće na podu i doći ćete do press salona i press tribine. Inače, čak je oko 200 akreditiranih novinara i fotoreportera na ovom prvenstvu, s tim da broj raste gotovo iz dana u dan.

A ako vam bilo što zatreba, na svakom koraku na usluzi su vam vrijedni volonteri, slobodno mogu reći kičma svakog velikog natjecanja. Njih se ovdje skupilo gotovo 250, među kojima su najmlađi preslatki Bepo Pavičić (8) i Marija Vujković (9) koji skupljaju lopte iza golova.

„Nije mi uopće naporno. Voljela bih samo da malo više lopti bacaju, da imam više posla“, genijalno je izjavila malena Marija mojoj kolegici Aleksandri Radivojević koja za Sport Klub Srbije također prati ovo Europsko prvenstvo.

Bepu i Mariji ovaj će Euro svakako ostati u lijepoj uspomeni, a vjerujemo da će i nama. Djevojke su odradile svoje došavši do povijesnog rezultata, dok se od njihovih muških kolega očekuje barem medalja. Bilo bi predivno kad bi ona bila zlatna, no konkurencija je opaka, neće biti nimalo jednostavno.

Uglavnom, Europsko prvenstvo u Splitu pravi je hit. Ako još niste, a živite u blizini, navratite. Doživite taj mirakul vaterpola u Spaladium Areni, a možda i mirakul hrvatskog europskog zlata, prvog poslije 12 godina…