Lako je nagaziti 'najgoreg GS osvajača i top 10 igrača'

Uncategorized 13. ožu 20191:17 > 1:18
Julian Finney/Getty Images

Čilić je prilično lako poražen u drugom nastupu na Indian Wellsu, mjeru mu je uzeo 19-godišnji Kanađanin Denis Šapovalov.

I to ga je baš pošteno “premjerio”. Pogledajte, primjerice, podatke iz prvog seta:

Izravni poeni forhendom: 0
Izravni poeni bekendom: 0
Osvojeni poeni na protivnikov 1. servis: 0

https://www.instagram.com/p/Bu2qhcWFmUR/

Brojevi za zabrinuti se, bez obzira na sjajnu formu jedne od najvećih nada svjetskog tenisa. Jer, kad je i sve drugo u njegovu tenisu škripilo, Marin bi inače vratio standardnu dozu servisa protivnika. Da ne spominjem poneki winner s obje strane…

Ovaj meč završio je s tek 13 poena protiv servisa i samo 64% nakon svog prvog. Ukratko – ništa nije funkcioniralo!

I naravno, odmah je krenula slobodna rafalna paljba. Ako baš imate volje, možete pogledati priloženu objavu s Marinova računa na Instagramu, bit će to dobar uzorak svega izrečenog i napisanog o našem tenisaču…

Čovjek se našem košarkašu u obližnjem L.A.-u pohvalio kakav šut ima, a ekipa je došla ispreskakati ga zbog “sramotnog poraza od 19-godišnjeg djeteta”.

Tako je ostao na tek četiri pobjede ove godine od čega je tri zabilježio u Melbourneu prije nego će ispasti od Bautiste.

Nije trebalo čekati mnogo, Čilić je opet “najgori Grand Slam osvajač u povijesti”. Ili, tenisač s najsretnije osvojenim GS naslovom. I tako dalje…

Priča koju slušamo već godinama, nije se lako ne obazirati, ali povremeno čovjek mora napraviti reality check. Stati i zapitati se…

ss

Ovo nije takav trenutak! Ako ste možda zaboravili – Čilić nije imao gotovo ništa od međusezone za pripreme za novu. Razlog? Davis Cup. Još jedno maksimalno darivanje sebe i tijela domovini. Otišao je do kraja, a na dočeku dobio tek 1500 ljudi. Vrijedilo je…

Nije Marin jedini koji se muči zbog izostanka pravih priprema, evo i Borne. S time da je Čilić još nakon Australije obnovio i ozljedu koljena, zbog koje je otkazao Rotterdam.

Takav napola pripremljen, bez mečeva u nogama, u Dubaiju razbijen je od igrača koji mu nikad nije ležao (Monfils), a sad je na penal sjeo i Šapovalovu, koji samo raste.

No, koga briga, važni su samo brojevi, jel tako? Mrnjo više nije u top 10, samo prosipa bodove putem, a neki će reći i ugled.

Oni koji lansiraju tvrdnje o sretnom US Openu 2014. dolaze na svoje, ali samo polako nesretnici jedni… Nisam od onih koji će poginuti braneći tenis, lik i djelo Marina Čilića, ali ove riječi napisat ću da ostanu u internetskim bespućima jednom za svagda:

https://www.instagram.com/p/BtoMrUXlEjU/

– Nije li Čilić te 2014. u polufinalu raspolovio dotad izvrsnog Federera koji je igrao vrlo blizu svog igračkog optimuma?

– Nije li Čilić u finalu do titule došao bez da se nakašljao protiv tenisača jednako gladnog i jednako podložnog možebitnom “gušenju pod pritiskom”?

– Je li Čilić kriv Berdychu, Monfilsu, Raoniću, Dimitrovu, Simonu… redom igračima koji nikada prije ni kasnije, a bogami ni tog dvotjedna nisu dohvatili GS naslov?

A jednako su kao Čilić bili u ždrijebu u vrijeme dok je Đoković, još svjež od vjenčanja, bio ne baš na optimumu. Svi su imali priliku, ali nisu mogli niti do polufinala. Pitajte Murraya, izbacio ga je taj isti Đoković. Pitajte Monfilsa, izbacio ga je Federer. Kojeg je onda ‘Čile’ počistio s terena…

Marin je tih dana sam izborio sve što je napravio, mogli su i drugi doći u priliku do “sretnog” naslova protiv “ukakanog Nishikorija”, mogao je to Berdych kojeg je Čilić zgazio u četvrtfinalu, mogao je to i Simon kojeg je naš tenisač prvi put u životu dobio baš tog tjedna…

Ali nisu. A zašto nisu? Zato jer nisu Marin Čilić! Nemaju igru za pobjeđivati različite profile i kvalitete igrača tijekom čitava dva tjedna. A zašto to nemaju? Jer, je to sklop vještina koji je vraški teško imati.

Mnogi će Čilića istaknuti kao “najgoreg osvajača Grand Slama”, a puno pratitelja tenisa nije bilo zadovoljno njegovim dugotrajnim prisustvom u top 10 društvu pa im je sad, valjda laknulo. Po njima, problematičan je omjer s top 10 igračima, koji zaista jest zabrinjavajući:

Marin je u karijeri ostavio tek 30% uspjeha u mečevima s tim društvom! Posebno ružno izgleda H2H omjer s najvećim igračima generacije:

– 2-16 protiv Đokovića
– 3:12 protiv Murraya
– 2:12 protiv Wawrinke, obje pobjede dogodile su se 2010., puno prije Stanove igračke eksplozije
– 2:10 protiv DelPotra s kojim ga mnogi vole uspoređivati, ne samo zbog fizionomije već i igračke ostvarenosti te ukupne kvalitete

https://twitter.com/RafaRallies/status/993465605373251584

– 1:9 protiv Federera, jedina pobjeda dogodila se u tjednu kad je Marin imao posebne moći
– 1:6 protiv Simona, 1:6 protiv Zvereva, 0:4 protiv Monfilsa posebno bodu oči…
– nije lijepo vidjeti ni 0:3 protiv Socka te 1:3 protiv Štepaneka i vražeg Garcije Lopeza!?!

Sve navedeno ide na mlin teniskih fanova poput onog koji je na jednom američkom forumu otvorio temu pod naslovom:

“Je li Čilić najgori vrhunski tenisač u novije vrijeme?”

Gledajući samo navedene brojeve, čitatelj se ne može oteti iskušenju i zastati, zapitati se neke stvari i evenutalno čak prikloniti taboru teških kritičara…

No, prije nego to uistinu napravite, pročitajte što JA imam za reći, možda pomogne:

Zašto priču ne bismo obrnuli i navedene podatke interpretirali kroz nešto drukčije naočale?

Zar nije Marin čudo svjetsko kad je unatoč svim tim silnim porazima napravio sljedeće uspjehe? 

– 19 puta je igrao četvrtfinale Mastersa, 5 puta polufinale, 1 je osvojio

– 13 puta je dohvatio četvrtfinale Grand Slama, 5 puta polufinale, 1 je osvojio

– pobjednik je Davis Cupa uz još jedno finale, osvajač je još 15 drugih ATP turnira

– treće mjesto na ATP ljestvici, 4 uzastopna sudjelovanja na ATP Finalsu

Usporedimo te podatke s, primjerice, Davidom Ferrerom, igračom koji spada u rang najboljih bez ijednog Grand Slam naslova, igračom koji je bar 5 puta (!) pobijeđivao sve velikane iz svoje generacije osim Federera.
Za razliku od našeg Međugorca…

– 45 četvrtfinala, 18 polufinala i tek 1 titula na Mastersima

– 17 četvrtfinala, 6 polufinala i 1 finale Slama

– ukupno još 26 ATP naslova i 3 Davis Cupa

– treće mjesto na ATP ljestvici, 7 nastupa na ATP Finalsu

Kad usporedite sve navedeno, vjerojatno ćete se zapitati – pa kako taj Ferrer nikada nije napravio ništa više?

No, pravo pitanje možda bi bilo – koji je razlog da je toliko puta dolazio do četvrtfinala turnira, a tako rijetko ulazio među zadnja 4, da ne spominjemo finala?

Možda jednostavno nije imao igru za velike stvari.
Kao, recimo, ne znam… Čilić!??

I tako, mic po mic dolazimo do toga da je navodno najveći kontraargument za prihvaćanje Marina kao jednog od najboljih igrača generacije postao najjači pro-argument! 

Jer, ako je uz sve navedene poraze protiv najboljih opet napravio veće stvari od Ferrera, pritom igravši protiv praktički iste generacije igrača kao borbeni Španjolac – ili je imao recept za neki čudotvorni napitak ili se zec sakrio u nekom drugom grmu…

Marin ima već tri GS finala na kontu i kolko god vam smiješno zvučale izjave o ciljanju broja 1 u godinama koje su pred njime, nemojte zaboraviti da je još prošle godine nakon Australian Opena taj cilj izgledao realno ostvariv.

I zato, dosta je više bilo. Da je Čilićeve mečeve počesto teško gledati, jest. Da je teško probaviti mnoge poraze koje servira sebi i navijačima, i to je velika istina…

Ali, u Indian Wells došao je u polovičnom stanju, možemo reći još u fazi priprema. Zašto? Jer je vjerno i vrijedno služio domovini. A ona će mu sad tjednima vraćati novom dozom sprdnje i gaženja.

E pa nemojte.
Današnji dan započnite drukčije, spremite tu čizmu natrag u ormar!

Ako ništa, u inat anketi iz posljednjeg tweeta…