Otprilike u vrijeme kad je John Isner "ničim izazvan" počeo blistati na Floridi, u glavu se ušuljala jedna stara, stara misao. I nikako nije mogla nestati, a posebno je kopkala kad je div otišao do samog kraja u Miamiju...

Što bi se dogodilo da je davne 1986. godine gospodin Ivo Ljijić donio malo drukčiju odluku u radu s tada sedmogodišnjim Ivom Karlovićem?!

“Trebao sam naučiti dvoručni bekend kada sam bio mlađi. Mogao bih biti agresivniji na reternu, pa gotovo svi igrači viši od 190 centimetara koriste taj udarac. Ne vidim kako bih izgubio s dvoručnim bekendom. Ikada!”

Zaista, što je bilo u glavi ljudima koji su radili s Doktorom u počecima njegova teniskog puta, kako im je mogao promaknuti taj detalj pored zdravih očiju?! Ivo je priznao da je prije tri-četiri godine ‘pod stare dane’ pokušao prijeći na dvoručni udarac, ali nije uspio, bilo je jednostavno prekasno…

Nažalost, nikada nećemo dobiti odgovor na pitanje kako bi u tom slučaju izgledala njegova karijera, ali tko nam brani da napravimo jedan malo opušteniji misaoni eksperiment? 

Jer, pogledajte primjerice Johna Isnera! Visok je poput jablana i samim time ograničen u motoričkom smislu, kretanju i udarcima za koje je potrebno imati touch, koji divovi iz antropometrijskih razloga naprosto ne mogu posjedovati.

Nemoguće je s 208 cm imati jednako dobar rad nogu kao netko tko je 20 ili 30 centimentara niži, ako ništa, zbog duljine i težine udova!

Jednoručni bekend zahtjeva upravo to, a pritom je puno izloženiji jednom od temelja modernog tenisa, jakoj rotaciji. Kako ne bi nastradali od velike količine rotacije, igrači poput Gasqueta, Wawrinke itd. prisiljeni su igrati nešto više izvan terena od svojih kolega koji lopticu na toj strani udaraju dvjema rukama. Konstantno udarati u penjanju mogu tek rijetki, posebno nadareni igrači.

Ali, što može jedan Ivo Karlović?
Izvan terena ne može, jer se dugoročno stavlja u još nepovoljniji položaj i izlaže se napadima na druge načine…
Uz osnovnu crtu ne može jer – ne može.

Osim toga, morao se odreći i reterna, tijekom karijere bilo mu je gotovo pa nemoguće pritiskati protivnike na taj način, iako je s vremenom razvio izuzetno kvalitetan i napadački slajs. Ali, upotreba slajsa vrlo je ograničena, rijetko su oni koji mogu rezati loptu koja odskoči više nego što bi željeli..

To me dovodi do najvažnije točke, one zbog koje je Ivo u karijeri samo jednom uspio pobijediti Rogera Federera, iako je ovaj uvijek pokazivao da ima problema suočavajući se s velikim serverima, puno više nego su ih imali primjerice Nadal ili Murray.

Naime, kada su stvari na terenu zagustile, uvijek je postojala najsigurnija od sviju opcija: pošalji Karloviću loptu u bekend, ali tako da mora napraviti korak ili dva prema njemu i pojavi se na mreži (vidi video). Slajsom je gotovo pa nemoguće probijati odlične igrače mreže, ma bilo kakve!

Jednoručni bekend, naravno, ima i svoje prednosti. Pruža puno kvalitetniji pristup slajsu, za što je sam Federer možda najbolji primjer, ali i Grigor Dimitrov, koji nije bez razloga dobio nadimak Baby Fed. Osim toga, omogućava veći doseg pri izvođenju udarca i pogađanje oštrijih kutova, lakši pristup top-spinu i njegovu veću izraženost…

Ali, ne pruža ono što je Ivi uvijek bilo najvažnije – zbog motoričke nezgrapnosti njemu je prije svega trebala stabilnost i sigurnost! Ne bi tada imao ovako kvalitetan slajs, ali ne bi ni svaki presudan poen u tie-brekovima i odlučujućim trenucima izgledao isto kao kada Karlovića pokušavaju pobijediti iole inteligentni protivnici.

Bez sumnje, doktor je i ovako napravio fantastičnu karijeru, 2010. godine dosegao je 14. mjesto na ATP ljestvici, ali nikada nije ostvario niti jedan veliki naslov, poput primjerice Johna Isnera. Dapače, nijednom nije došao do finala Masters 1000 turnira, gdje se Amerikanac u nedjelju pojavio četvrti put, a mlađi je od našeg sunarodnjaka 7 godina!

John Isner uspješniji je i ostvareniji tenisač, a razlog tomu krije se u jednom detalju iz prošlosti. Kvaliteti i vizionarstvu ljudi kod kojih je započeo s tenisom i onih kasnijih koji su ga u oblikovali u igrača kakav je danas.

U svim aspektima igre, John je jednak tenisač Karloviću, uz nešto bolji forhend i slabiju igru na mreži. I jednu ogromnu razliku – u velikim mečevima karijere, nije mogao biti “zlostavljan” po bekendu jer je uvijek postojala opasnost da jakom kontrom s te strane preuzme inicijativu u poenu ili čak zabije izravni poen!

Da je baba muško, da je Ivo bio samo 10% bolji igrač, a s dvostrukim bekendom sigurno bi bio, možda bi bio nepobjediv monstrum kojemu bi na put mogla stati samo još jedna nemamniz paralelnog svemira u kojemu se bekendi udaraju isključivo dvjema rukama…

A ta neman, apsolutna i ultimativna, bila bi – Roger Federer!

Situacija u Rogerovu fiktivnom univerzumu nije baš toliko jednostavna kao u Doktorovu. 
Jer, zbog jednoručnog bekenda, RF i jest toliko obožavan, on mu donosi dobar dio aure umjetnika koju posjeduje. Njime je u mogućnosti otvarati teren, fenomenalnim slajsom stavljati protivnike izvan zone udobnosti, privlačiti ih na mrežu, preusmjeravati udarce po paraleli…

Što bi, dovraga, Roger, onda uopće dobio dvoručnim bekendom?
Jednu stvar sigurno – puno bolji H2H omjer protiv Rafaela Nadala!

Španjolski toreador bio je prvi koji je razgolitio naoko savršenog tenisača iz Basela kada mu je opetovanim guranjem visokih i žestokih ljevorukih top-spin forhenda u potpunosti ubio samopouzdanje i izvedbu na njegovom ‘stražnjem’ udarcu.
Sjetite se samo onog užasnog poraza u finalu Pariza 2008. godine kada je RF uhvatio tek četiri gema u tri seta.

Strategija “Udarni ovan” (gornji video – ogledni primjer) funkcionirala je u svim mečevima koji su ta dva tenisača odigrala na crvenoj prašini, njihov omjer na toj podlozi je 13:2 u korist Španjolca, niti jednom od pet pokušaja Fedex nije bio ni blizu slavlja u Roland Garrosu, a sve u velikoj mjeri zbog toga što mu je Rafa mogao razbijati nedovoljno zaštićeni bekend…

Pokušavao je sve moguće opcije, ali fiziku nije mogao nadvladati. Jedini put kad je Roger slavio u Parizu bilo je one godine kada je Soderling napravio što sam nije mogao. Ako ne vjerujete da je toliki značaj ove taktičko-strateške prednosti u Fedal ogledima, predlažem da se prisjetite Đokovićeva niza pobjeda protiv Nadala koji je zabilježio od 2015. do 2016.

Sedam puta zaredom tada je pobijeđivao Rafaela, od toga triput na zemlji i dvaput u – Roland Garrosu!
Nole je od 2013. u sljedeće tri sezone samo jednom poražen od Španjolca u 12 odigranih mečeva!?

Do Pekinga te godine Nadal je bio u seriji 6-1, a onda se nešto iznenada promijenilo. Možda ne baš na turniru u Kini, ali u navedenom razdoblju bekend srpskog tenisača postao je ključan element u postizanju nadmoći u njihovom matchupu.

Potez, kojeg je godinama kasnije pokušavao replicirati svatko tko se susretao s Rafom, bio je naoko jednostavan – kada je stigao forhend spin na njegovu bekend stranu, Đoković je odigrao čvrstu, oštru dijagonalu i njome izbacio protivnika iz terena, preuzeo momentum u izmjeni, a osim toga, Nadal nikada nije reagirao dobro na jake loptice upućene u njegov ‘prednjak’!

Obično bi slijedila ili pogreška Nadala ili kraća loptu koju bi srpski tenisač pretvarao u poen kroz najviše nekoliko udaraca!

Naoko jednostavno, a u praksi izvedivo samo posebno nadarenim tenisačima.
Neizvedivo onima koji bekend udaraju jednom rukom…

Kako bi izgledala povijest tenisa, bi li rasprave o GOAT-u bile besmislene s obzirom na višestruke titule Rogera na French Openu, bismo li ga uopće u 2018. gledali… da je negdje tijekom života odlučio lopticu udarati kao u rijetkim trenucima na priloženom videozapisu?

Odgovor na to pitanje u velikoj mjeri bi ovisio o prvom treningu jednog dječaka sa zagrebačke Šalate. U toj usporednoj stvarnosti, trener Ljijić bi možda i lijevu ruku postavio na ručku reketa neobično visokog sedmogodišnjaka po imenu Ivo, a tenis dvadesetak godina kasnije možda ne bi ni postojao. Netko bi, putem, jednostavno ugasio svjetlo i rekao:

– Momci, ovo je varanje! Nabavite si sobu, hvala i doviđenja. 

Tenis na savršenoj razini, tenis bez nedostataka.
Tenis koji izaziva osjećaj duboke nelagode i tjera me da naglo završim ovaj suludi misaoni eksperiment.