Hrvatska, SAD i Davis Cup. Asocijacije na spoj tih triju imena u istoj rečenici uvijek su pozitivne iz naše perspektive. Čak pet puta Hrvati su igrali protiv najuspješnije zemlje u povijesti natjecanja i – pobijedili u svih pet!

Sjedinjene Američke Države najviše su puta osvajale Davis Cup. Čak 32. Prvi put 1900., a zadnji put 2007. godine. Ukupno su protiv 41 zemlje igrali u proteklih preko 120 godina i samo protiv tri imaju negativan omjer.

Protiv Španjolske 5-6, Srbije 1-2 i Hrvatske 0-5! Čovječe, kako to gordo zvuči.

Nezabilježen je takav omjer u korist jedne reprezentacije nauštrb SAD-a. Zemlje koja je tenisu dala – gledajući samo tenisače – Samprasa, Agassija, McEnroea, Connorsa, Couriera, Roddicka… Koja ima gotovo pa neograničena sredstva na dispoziciji, infrastrukturu za poželjeti, jake sveučilišne programe koji konstantno “izbacuju“ nove talente, “mali milijun“ turnira na svim mogućim razinama koji mladim, nadarenim tenisačima olakšavaju tranziciju prema Touru. Dakle, sve ono što Hrvatska nema i vjerojatno nikad neće imati.

I protiv jedne takve velesile Hrvatska ima 5-0! OK, znamo da smo čudo čega se god uhvatimo i da nas više ništa ne može iznenaditi kad su u pitanju naši sportaši, ali svejedno. To je podatak koji je naprosto fascinantan.

Može li Hrvatska, doduše oslabljena neigranjem Marina Čilića i Borne Ćorića, nastaviti taj čudesan niz i na splitskim Gripama? E, ovaj će put biti vraško teško. Najteže do sada.

Iako su Borna Gojo (77.) i Dino Prižmić (168.) s najboljim plasmanima karijere stigli u rodni grad, a Mate Pavić i Ivan Dodig čine itekako moćan par, Amerikanci imaju već etablirane svjetske klase Francesa Tiafoea (11.) i Tommyja Paula (13.) u singlu te jednako kvalitetan par u Rajeevu Ramu i Austinu Krajiceku. Realno gledano, Amerikanci su favoriti.

Ovaj put, za razliku od svih prethodnih međusobnih susreta, nije to onaj klasični Davis Cup ogled, u trajanju tri dana i do tri boda. U novom formatu natjecanja igra se u jednom danu, tko prije dva boda. I nije na ispadanje, kao što je bilo prethodnih pet puta. Teoretski, poraženi iz ovog dvoboja može na kraju proći dalje na završnicu u Malagu, a pobjednik može ispasti…

Dom sportova i već zaboravljeni tepih

Prvi nas je put ždrijeb Davis Cupa spojio 2003. godine u prvom kolu Svjetske skupine. Dobili smo domaćinstvo i Amerikance dočekali u Zagrebu u Domu sportova. Naš tadašnji kapetan Nikola Pilić oslonio se na Ivana Ljubičića i tada tek osamnaestogodišnjeg Marija Ančića, dok je ozljedom načeti Goran Ivanišević pomogao u paru s Ljubičićem. Igralo se, inače, na tepihu, podlozi koja u svjetskom tenisu već godinama ne postoji.

Amerikanci su pak bili oslabljeni neigranjem Andrea Agassija i Andyja Roddicka, pa je kapetan Patrick McEnroe pozvao Jamesa Blakea, Mardyja Fisha, Taylora Denta i Robbyja Gineprija.

Prvi dan okončan je rezultatom 1-1 nakon što je Ljubičić u tri seta sredio Fisha (7:5, 6:3, 6:4), a Blake još uvjerljivije Ančića (6:1, 6:2, 7:6). Subotnji meč parova bio je prijeloman. Fish i Blake zabrinuli su Hrvate osvojivši prva dva seta, no kao i nekoliko puta ranije Ivanišević i Ljubičić kreirali su preokret 3:6, 4:6, 7:6, 6:4, 6:4.

U nedjelju je Ljubičić, kao što će to gotovo tradicionalno činiti u šampionskoj 2005. godini, donio presudni treći bod protiv Blakea 6:3, 6:7, 6:4, 6:3. Ančić je preko Denta u rezultatski nevažnom dvoboju postavio konačnih 4:1.

Čarobni Carson

Dvije godine nakon Doma sportova Amerikanci su dobili priliku za revanš. Umjesto toga, popili su novu gorku pilulu, opet su ih Hrvati poslali u playoff za ostanak.

Opet je to bilo prvo kolo Svjetske skupine. Ljubičić i Ančić, tada aktualni brončani olimpijci iz Atene, odlično su krenuli u sezonu, no Amerikanci su objektivno bili favoriti. Kako i neće biti. Imali su tada trećeg igrača svijeta Roddicka, veterana Agassija i braću Boba i Mikea Bryana. Bili bi favoriti protiv vjerojatno bilo koje reprezentacije svijeta.

Uz to, bili su silno motivirani da upravo 2005. bude njihova godina, nakon što su 2004. izgubili finale od Španjolske. Postavili su se malo i bahato, podcjenjivački, i kazna ih je sustigla.

Ljubičić je bio inspiriran tog vikenda. “Kick-servisom“ na bekend izluđivao je Agassija, vlasnika jednog od najboljih reterna svih vremena i pomeo ga u tri seta (6:3, 7:6, 6:3), da bi onda u prvom meču posljednjeg dana u pravom trileru svladao Roddicka 4:6, 6:3, 7:6, 6:7, 6:2. Roddick je svladao Ančića za poravnanje nakon prvog dana, no Ančić i Ljubičić odigrali su meč života pobijedivši naizgled nepobjedivu braću Bryan u četiri seta. Ludnica u Carsonu, Amerikanci nisu mogli vjerovati što ih je snašlo. Opet ti Hrvati. Poraz domaćina ublažio je Bob Bryan pobjedom nad Rokom Karanušićem.

Nakon Amerikanaca, padali su Rumunji i Rusi na splitskim Gripama te Slovačka u Bratislavi za prvu hrvatsku „Salataru“.

Nova lica, druga podloga, pobjednik isti

Četiri godine nakon čuda u Carsonu red na domaćinstvo došao je na Hrvatsku. Amerikance smo te 2009. dočekali u friško otvorenoj porečkoj Žatiki i to na zemljanoj podlozi za koju se vjerovalo da će najmanje odgovarati Blakeu i Fishu, koji su opet bili glavni izbor Patricka McEnroea budući da je Andy Roddick otkazao nakon bolnog poraza od Rogera Federera u finalu Wimbledona.

S hrvatske strane tu su bila neka nova lica. Umjesto Pilića bio je Goran Prpić, a umjesto Ljubičića i Ančića Ivo Karlović i Marin Čilić.

Prvi dan bio je maratonski. Karlović je odigrao jedan od najboljih mečeva karijere i prvi put nakon deset propalih pokušaja napokon slavio u petom setu. Okrenuo je zaostatak 0-2 protiv Blakea (6:7, 4:6, 6:3, 7:6, 7:5). Dramatičan je bio i dvoboj Čilića i Fisha koji je pripao našem tenisaču 4:6, 6:3, 6:7, 6:1, 8:6.

Hrvati su mogli odahnuti i okrenuti se nedjelji, pa su u subotu na megdan braći Bryan izašli Karanušić i Lovro Zovko. Nisu imali šanse (3:6, 1:6, 3:6), ali barem su Čilić i Karlović dobili poštedu, nisu morali opet na teren. U nedjelju je odmah Čilić sve riješio za 3-1 porazivši Blakea u četiri seta.

Dva mjeseca kasnije na istom mjestu Hrvatska je izgubila od Češke i ostala bez novog finala.

E, ako ovo Amerikanci nisu mogli dobiti…

Najbliži trijumfu nad Hrvatskom Amerikanci su bili u ljeto 2016. u Portlandu gdje su nas dočekali u četvrtfinalu Svjetske skupine. Jack Sock i John Isner odveli su naše suparnike do vodstva 2-0, s tim da je Sock protiv Čilića okrenuo 0-2 u setovima. Zanimljivo, Marin je tjedan dana ranije prokockao 2-0 i protiv Federera u četvrtfinalu Wimbledona. Isner je lako u tri seta riješio Bornu Ćorića.

U subotu su braća Bryan, iako tada već pred vratima mirovine, s druge strane mreže imali međugorske kumove Čilića i Ivana Dodiga. Uz vodstvo Amerikanaca od 2-0, malo je tko tada mogao predvidjeti da će se u nedjelju radovati Hrvatska. Ali upravo je tako bilo.

Čilić i Dodig herojski su svladali Bryane u četiri seta, a u nedjelju je Čilić poravnao na 2-2 porazivši u tri seta Isnera. U odlučujućem dvoboju sav je pritisak domaćina bio na Socku i on se u tome očito nije najbolje snašao. Ćorić je bio proračunato hladan, kirurški precizan i u četiri seta je zaokružio nevjerojatan povratak Hrvatske za novi kolac u srce Amerikanaca.

Hrvatska je te godine pod vodstvom kapetana Željka Krajana u finalu izgubila od Argentine. Sjećate se toga, u zagrebačkoj Areni kada je na tribinama čak bio prisutan i legendarni Diego Maradona…

Pukla “petarda“ u Višnjiku

Treće finale Hrvatska je izborila 2018. godine baš preko SAD-a. Nakon što smo kao domaćini izbacili Kanadu i Kazahstan, ždrijeb je htio da opet igramo na našem tlu. Za novi boj s Amerikancima odabrali smo Zadar, Višnjik i zemljanu podlogu.

Hrvatska je bila u najjačem sastavu, s Čilićem i Ćorićem u singlu, te Dodigom i Matom Pavićem u paru. Atmosfera je bila fenomenalna, no uživali su u njoj i Amerikanci koji su pokazali zube iako su igrali u “šarenom“ sastavu – Steve Johnson, Frances Tiafoe i Sam Querrey.

Prvi dan nije mogao proteći bolje. Ćorić je riješio Johnsona, a Čilić Tiafoea, obojica bez izgubljenog seta, za 2-0. Mike Bryan i Ryan Harrison zadržali su nadu gostiju pobjedom u “tie breaku“ petog seta protiv Dodiga i Pavića, a u prvom meču nedjelje Čilić je zakazao. Dobio je prvi set, pa izgubio sljedeća tri od Querreyja i tako je stvar ponovno morao spašavati Ćorić.

Bio je to pravi vrtuljak emocija i oscilacija, Ćorić je varirao od fantastičnog do lošeg, srećom prevladao je ovaj prvi. Završilo je 6:7, 6:1, 6:7, 6:1, 6:3 i Hrvatska je opet šokirala najuspješniju naciju u povijesti Davis Cupa.

Može li Hrvatska do novog podviga ili će Amerikanci moći reći da ih nitko, pa čak ni Hrvati, ne mogu pobijediti šest puta? Saznajte u srijedu od 15 sati samo na Sport Klubu.

Gledatelji u Hrvatskoj program regionalnog sportskog kanala Sport Klub i ubuduće će moći pratiti na Telemachu, Total TV-u, OptiTV-u i preko platforme EON koja je dostupna svim gledateljima.