Finale US Opena - jedan od četiri najvažnija dana u godini za sve ljubitelje tenisa. Nakon dva tjedna vrhunskog tenisa na terenima Flushing Meadowsa, novi je okršaj Jannika Sinnera i Carlosa Alcaraza bio ‘šlag na torti’ kojeg su iščekivali gledatelji diljem svijeta, a ponajviše vjerojatno oni koji su si uspjeli priuštiti nimalo jeftine karte za tribine Arthur Ashe Stadiona.

Tisuće ljudi na istom mjestu u isto vrijeme podrazumijevaju gužve i čekanje u redovima. Na aerodromu si spreman čekati u redu za sigurnosnu kontrolu i pregled torbe, a na US Openu ipak očekuješ čekati u redu za koktel, ulazak u fan shop i na stadion. Izgleda da si je Flushing Meadows ove nedjelje umislio da je obližnji JFK.

Donald Trump nakon 10 godina stiže na finale US Opena

ATP

5. ruj 2025 0

ATP

5. ruj 2025 0

Finale US Opena odgođeno za pola sata, evo i zašto

Tenis

7. ruj 2025 0

Tenis

7. ruj 2025 0

Naime, dolazak Donalda Trumpa pretvorio je finale u nešto što nije imalo veze sa sportom. Iako se unaprijed nije službeno navodilo tko dolazi, novinarima su nekoliko dana ranije stizali mailovi s uputama. Sve su stvari zadnje noći ostale u press sobi, a na dan finala kontrole torbi i detektori metala bili su na svakom koraku. Očito je da US Open nije bio spreman na ovakvo nešto jer su beskrajni redovi uzrokovali i odgodu meča od pola sata.

Tko bi rekao da dolazak jednog čovjeka može toliko toga promijeniti… Dva najbolja svjetska tenisača koja imaju isplaniranu svaku sekundu zagrijavanja, odmora, jela i svega ostaloga prije meča, sigurno su bili ‘oduševljeni’ kada su čuli da svoje živce prije ogromnog meča moraju kontrolirati dodatnih pola sata. Ajde, oni bar time zarađuju i obojica su u istoj situaciji, ali totalna i neobjašnjiva ludnica nastala je među onima koji su izdvojili pozamašne svote da nedjelju provedu na terenima.

Finale je počelo petnaestak minuta nakon novog planiranog novog početka, a ljudi s kartama od nekoliko stotina, čak i tisuća dolara stajali su ispred ulaza na Arthur Ashe. Alcaraz je brzim breakom projurio kroz prvi set pred sablasno praznim tribinama. Za Grand Slam finale to je, bez imalo pretjerivanja, sramota. Na najvećem stadionu na svijetu gledali smo tenis pred polupraznim tribinama – ne zato što publika nije htjela doći, nego zato što nije mogla ući.

Iako u ovom finalu nije igrao kako zna i može, moglo bi se reći da je je publiku ipak djelomično spasio Jannik Sinner. Dobio je drugi set, produžio meč i dao ljudima priliku da napokon vide nešto više od završnih poena. Tijekom drugog seta tribine su se počele popunjavati pa se taj ‘juriš’ Talijana odvio uz neprekidno komešanje i hodanje po tribinama. Nije to ništa neuobičajeno za Grand Slam na kojem pravila i tako manje-više ne postoje, ali treći i četvrti set ipak su ugodno iznenadili.

Napokon pune tribine u miru su pratile sjajne poene apsolutnih vladara trenutnog teniskog vrha te u pravom trenu reagirale na genijalne poteze. Napokon je nastala ta atmosfera kakvu Grand Slam finale zaslužuje, no pogledi i kamere mnogih su i dalje nerijetko bile usmjerene na gospodina zbog kojeg se može reći da je tenis pao u drugi plan. Pratili su svi gosta kojem je publika u nekoliko navrata dala do znanja da nije poželjan, a od para iznad sebe više sam puta čula komentar: “On nijednom nije zapljeskao”.

Eto, nešto više od sat i pol od početka meča dok je publika napokon uživala u tenisu, stadion eruptirao na svaki nevjerojatan poen, gospodin zbog kojeg je cijeli kaos i nastao ostao je miran, bez pljeska i bez osmijeha. Publika je u konačnici dobila spektakl i finale je (s nešto zakašnjenja) postalo novi praznik tenisa, osim za onoga tko je u njemu vidio samo priliku za vlastitu sliku.