Najprestižniji teniski turnir na svijetu – Wimbledon – sve nam je bliži, a na travi u All England Clubu dugo nije bilo jasnijeg favorita, onog koji je u lovu na svoju 24. grand slam titulu.

Možda i neviđena mentalna stabilnost, gotovo nemoguća lakoća kretanja na svim podlogama, dotjeranost svakog udarca do granice savršenstva te nevjerojatni, beskompromisni pobjednički mentalitet kojim ‘melje’ sve pred sobom. To su karakteristike koje krase Novaka Đokovića, čovjeka koji u svom životopisu glasi kao vlasnik 23. grand slam titule, a na Wimbledonu planira još malo pobjeći ostalim velikanima u povijesnim knjigama osvajanjem 24. (slovima: dvadeset i četvrtog) trofeja koji pripada kategoriji najvećih u svijetu tenisa. Upravo povodom toga, postavlja se pitanje: Tko ga u tom povijesnom pohodu na osmu Wimbledonsku titulu u karijeri može zaustaviti?

Đoković je na Wimbledonu jasan, toliko kristalno čist favorit kakvog ne pamtimo još od sredine ‘nultih’ godina, prije nego je postojao pojam ‘Velika Trojka’, kada mladi Roger Federer, u naponu fizičke snage, nije imao pravog konkurenta – barem na travi.

Postoje dva razloga koja stoje iza toga. Đoković je s godinama postao nadrealno dobar na Wimbledonskoj travi, dok u svjetskom tenisu postoji ozbiljan manjak onih specijalista za brze travnate podloge. Primjera radi, dvojica zadnjih finalista – Matteo Berrettini i Nick Kyrgios –  koje je popularni ‘Nole’ pobjeđivao u posljednjim izdanjima londonskog grand slama zbog ozljeda možebitno neće ni nastupiti, a čak i u suprotnom će se zasigurno pojaviti u neprepoznatljivom izdanju.

Svakom tenisaču na Wimbledonu, za pobijediti Novaka Đokovića u meču grand slam formata potrebna je kombinacija tri faktora: Broj jedan – u tom meču mora odigrati na svojoj najvišoj razini, broj dva – mora biti nevjerojatno psihički ‘čvrst’ i stabilan, te broj tri – mora posjedovati konstantan i dominantan prvi servis kojim se mogu povremeno osvajati brzi i laki gemovi.

Postoji nekoliko igrača u konkurenciji za koje smatram da u idealnim uvjetima mogu sva tri navedena faktora pretvoriti iz teorije u stvarnost s Đokovićem na drugoj strani mreže.

Želim biti potpuno jasan, pa naglašavam kako će Novak protiv svakog igrača spomenutog u nastavku biti izraziti favorit, međutim u sportu ne mora uvijek sve biti u skladu s očekivanjima.

DANIL MEDVJEDEV

Ruski tenisač, trenutno treći na ATP ljestvici postavlja se kao očita prijetnja Đokoviću na travi. Čovjek koji ga je već jednom zaustavio prilikom ispisivanja povijesti u finalu US Opena sposoban je dobiti srpskog tenisača ako bude u stanju prezentirati svoj najbolji tenis. Međutim, vjeru u taj scenarij ne ulijeva blijeda forma ruskog tenisača tijekom aktualne travnate sezone. Naime odigrao je svega četiri meča, a izgubio je dva, od Adriana Mannarina i Roberta Bautiste Aguta. Ne ohrabruje što na travi nije još dobio ove godine nijednog igrača koji pripada samom vrhu, a njegove šanse u eventualnom okršaju s Đokovićem na Wimbledonu, najviše će ovisiti o načinu na koji će otvoriti turnir te koliko će pritom samopouzdanja nakupiti, no pokazao je da ga može dobiti u mečevima visokog uloga te time zaslužuje svoje mjesto na ovoj listi.

FRANCES TIAFOE

Koliko god možda bili iznenađeni ovim imenom na listi, obzirom kako je riječ o Amerikancu koji još uvijek svojim renomeom ne pripada samom vrhu svjetskog tenisa, vjerujem kako 10. tenisač svijeta spada među rijetke koji, ukoliko prezentiraju svoj najbolji tenis, mogu nauditi Novaku Đokoviću na Wimbledonu. Unikatan stil igre kombiniran s onom starom ‘američkom školom’ zbog koje gotovo svi igrači iz SAD-a imaju snažne udarce, posebno forhend, te izuzetan prvi servis čine ga nezgodnim protivnikom na Wimbledonu za bilo koga, a tako i za Đokovića. Toj tezi, težinu dodaje i činjenica kako popularni ‘Big Foe’ izgleda briljantno ove travnate sezone, a uspio je osvojiti i turnir u Stuttgartu. Dolazi na Wimbledon prepun samopouzdanja te ga smatram jednim od pritajenih favorita cijelog turnira.

CARLOS ALCARAZ

Razmišljajući proteklih desetak dana koga uvrstiti na ovu listu, prvotno sam si obećao kako na nju neću staviti Carlosa Alcaraza iz jednog jednostavnog razloga – nema dovoljno iskustva na travi. Međutim, 20-godišnji ‘Carlitos’ osvajanjem turnira u kultnom Queen’s Clubu, natjerao me da ga ubacim među ovaj birani popis igrača. Iako Španjolac u Londonu nije djelovao posebno dominantno, barem ne kao na ostalim podlogama, pokazao je kako zbilja brzo uči te se promatranje kretnji Rogera Federera i Andyja Murrayja na najbržoj podlozi odrazilo na njegovu igru. Iako sam mišljenja da još uvijek ne može parirati Đokoviću na travi, posebno u formatu na tri dobivena seta, Alcaraz je psihološki možda i najstabilniji od svih tenisača na ovoj listi, što je suludo obzirom kako je uvjerljivo najmlađi među svim spomenutima. Ono što ide u prilog Alcarazu jest što je već iskusio ‘pakao’ igranja protiv Đokovića u završnici grand slama, i to prilično nedavno te zna koliku je mentalnu planinu potrebno preskočiti kako bi se srušio vjerojatno i najbolji tenisač u povijesti. Na Wimbledon će doći s ekstra dozom samopouzdanja nakon osvajanja prvog turnira na travnatoj podlozi i upravo to me natjeralo da vjerujem kako ga u nekim idealnim okolnostima može poraziti, a ono što je najvažnije, siguran sam kako je i sam uvjeren u to.

TAYLOR FRITZ

Iako deveti tenisač svijeta proživljava prvi dio travnate sezone za zaborav, još je uvijek jedan od tenisača koji mogu svakome zaprijetiti na ovoj podlozi. Nakon što je dobro odigrao na, njemu najmanje omiljenoj zemlji, očekivale su se dominantne predstave Amerikanca u ‘zelenom’ dijelu godine. No, gubio je od Fucsovicsa, Mannarina i McDonalda – igrača koji su nominalno nekoliko razina ispod njegovog renomea. Unatoč tome što je do sada itekako podbacio, nisam mogao Fritza izostaviti s ove liste jer je riječ o tenisaču koji mi je prvi bio na umu razmišljajući o ovom tekstu. U prilog mu svakako ide činjenica što je prošle godine imao priliku steći dojam kako je igrati protiv nekog od najvećih u završnici Wimbledona. Govorim o četvrtfinalnom ‘trileru’ protiv legendarnog Rafaela Nadala. Unatoč vrlo dobroj igri Fritza, veliki Španjolac je naposljetku slavio u dramatičnom klimaksu, no glavni akter ovog paragrafa, imao se priliku suočiti s pritiskom tog tipa te zna koliko mu treba za slavlje u takvim mečevima. Uz njegov stil igre koji je stvoren za brze travnate terene i navedeno iskustvo igranja velikih mečeva čine kombinaciju zbog koje ga je teško izostaviti u kontekstu ove liste. Đoković je slavio u svih šest međusobnih ogleda, međutim nikada se nisu susreli na travi, a valja napomenuti kako se Novak nerijetko morao dobro namučiti za veliki dio tih pobjeda, posebno u onim svježijim okršajima. To svakako daje Fritzu razloga za optimizam.

ALEXANDER BUBLIK

Ako ste iole bolji poznavatelj svjetskog tenisa, vjerujem da, nakon što ste pročitali posljednje ime na ovoj listi, mislite kako sam potpuno lud. Iskreno, ne mogu ni sam sa sigurnošću da sam potpuno pribran kada mislim da ‘Saša’ Bublik može ozbiljno nauditi Novaku Đokoviću na Wimbledonu. Međutim vječni ‘klaun’ ATP toura, nevjerojatnih predispozicija koje često odbija koristiti u zamjenu za dobru zabavu na teniskom terenu, nedavno je počeo igrati itekako ozbiljan tenis. Početkom travnate sezone, očekivano je izgubio od Jannika Sinnera u Hertogenboschu da bi onda krenuo u nevjerojatan niz u njemačkom Halleu te u konačnici osvojio jaki turnir, pokazavši pritom kakav ozbiljan tenisač može biti kada to želi.

Ćorić, Struff, Sinner, Zverev, Rubljov. To su redom, imena koja je izbacivao u Halleu, a tijekom turnira je na trenutke djelovao nedodirljivo. Izuzetno dominantnim prvim servisom nije dopuštao protivnicima da pronađu svoj pravi ritam, no valja napomenuti kako je Kazahstanac i puno više od tenisača koji se oslanja isključivo na početni udarac, iako je to nedvojbeno njegov forte. Za svojih 196 centimetara, riječ je o vrlo pokretljivom igraču koji ima širok arsenal udaraca, a posebno se ističe siloviti forhend kojim na travi može terorizirati svakog protivnika. Također, Bublikov široki raspon ruku, pruža mu mogućnost za efikasne izlaske na mrežu što je savršeno komplementarno s njegovim snažnim servisom. Ukratko, Kazahstanac dolazi na Wimbledon ispunjen samopouzdanjem nakon osvajanja naslova karijere, a u isto vrijeme svjež za dugi turnir, obzirom kako mu je finale u Njemačkoj bio posljednji meč pred londonski grand slam.

Naravno, itekako je vrlo moguće da se Bublik vrati svojoj nonšalantnosti te ispadne već u prvom kolu od Mackenzieja McDonalda, međutim ne mogu se oteti osjećaju da ga prati sličan put kao i Nicka Kyrgiosa prošle godine koji mu je po mnogočemu sličan. Dominantan igrač na travi, neizmjerno talentiran ali tenis mu, kao i Bubliku nikada nije bio na prvom mjestu, barem se tako često doimalo. No, kada ovaj sport počnu shvaćati ozbiljno, onda su takvi igrači opasni po bilo koga te ga upravo zato smatram jednim od ‘dark horseova’ ovogodišnjeg Wimbledona. Ima li prije svega dovoljno psihološke stabilnosti i snage za svladati Đokovića u formatu na tri dobivena seta? Iskreno – vjerojatno nema – međutim motivacije mu u njihovom eventualnom ogledu sigurno neće nedostajati, a već je to dobar temelj za jedan meč koji bi trebao odigrati čak i iznad svojih mogućnosti, a zapravo ni ne znamo koliko Bublik zbilja može biti kvalitetan i kontinuiran kada je potpuno fokusiran. Do sada smo vidjeli samo obrise toga, a ovaj turnir mu je prilika da pokaže kako se može nositi s najvećima, barem na travi.

Gledatelji u Hrvatskoj program regionalnog sportskog kanala Sport Klub i ubuduće će moći pratiti na Telemachu, Total TV-u, OptiTV-u i preko platforme EON koja je dostupna svim gledateljima.