Australski tenisač Alexei Popyrin je u nedjelju na stadionu "Goran Ivanišević" nadvladao ozljedu mišića desne natkoljenice i pobijedio umaškog miljenika Stana Wawrinku sa 6-7 (5), 6-3, 6-4 za svoj drugi naslov u karijeri, a prvi na zemljanoj podlozi, postavši prvi osvajač Croatia Opena koji nije iz Europe ili Južne Amerike...

Razvoj događaja na terenu nije išao na ruku tenisaču koji će 5. kolovoza proslaviti 24. rođendan. Imao je vodstvo 5-3 u prvom setu, ali je propustio servis za osvajanje prve dionice koja je u ‘tie-breaku’ otišla na stranu 15 godina starijeg Švicarca.

No, kao što je bio slučaj i u polufinalnom dvoboju s Matteom Arnaldijem, Alexei Popyrin je zadržao mirnoću, nastavio igrati na istoj razini, držati se plana i rezultati su bili vidljivi. Rani ‘break’ u drugom setu nije propustio i odveo je meč u treći set, u kojem je također prvi došao do prednosti.

No, tada ga je presjekla bol u desnoj natkoljenici. Fizioterapeut mu je ozlijeđeni mišić zamotao i sugerirao da bi daljnje igranje moglo napraviti dodatnu štetu.

“Rekao sam mu da ne mislim odustati. Ni u jednom trenutku nisam pomislio na predaju. To jednostavno nije bila opcija”, rekao je nesalomljivi Australac.

Pobjeda u Umagu donijela mu je mogućnost ulaska u ždrijeb turnira u Kitzbühelu koju je iskoristio, iako nije siguran hoće li biti u stanju zaigrati.

“Ozljeda je još svježa i liječnici su rekli da nema smisla raditi pretrage dok je mišić još vruć. Vidjet ćemo kako ću se osjećati ujutro i kad dođem u Kitzbuehel. Tamo ćemo obaviti pretrage.”

U pobjedničkom govoru se na početku, zapravo, zahvalio Stanu Wawrinki za najbolju večer u životu.

“Stan, ti si legenda. Odrastao sam gledajući tebe, Rogera, Rafu, Novaka… Iskreno, navijao sam za tebe u svim Grand Slam finalima. Stvarno bih želio da se opet vratiš u vrh”, rekao je Popyrin uz glasan pljesak s tribina umaškog stadiona.

Naslov u Umagu gurnut će Popyrina na 57. mjesto pojedinačne ATP ljestvice, što će mu biti novi najbolji renking u karijeri, nakon što je umaški tjedan započeo kao 90. tenisač svijeta.

“Osjećaj je stvarno jako dobar. Lijepo je vidjeti da se sav taj trud isplati. No, ovo nije kraj. Želim nastaviti osvajati naslove, želim nastaviti igrati svoj najbolji tenis. Ovaj tjedan sam u tome uspio. Malo je drugačiji osjećaj nego kad sam osvojio prvi naslov. Taj mi je trofej došao kao olakšanje, jer sam ostvario nešto o čemu sam do tada sanjao. Ovaj naslov doživljavam kao korak koji sam napravio u pravom smjeru. Sad znam da sam sposoban osvojiti više od jednog naslova i nadam se da će ih biti još mnogo.”

Na putu prema ostvarenju tog cilja nije ga mogla zaustaviti ni ozljeda koja mu je limitirala kretanje, ali ne toliko da bi ga natjerala na predaju.

“Dobio sam tabletu protiv bolova i zavoj, ali sam nakon toga osjetio i grč na istom mjestu. Nije me toliko smetalo u kretnjama u stranu, ali je boljelo kod sprinteva prema naprijed. Da je Stan to znao, vjerojatno bi puno više igrao skraćene lopte, a ja na njih ne bih trčao, jer je postojala mogućnost da pogoršam ozljedu. No, pronašao sam način kako igrati. Znao sam da moram biti agresivan, da lopta mora biti na mom reketu što je više moguće. To sam i učinio.”

Život piše razne priče, a kad je Alexei Popyrin u pitanju, ova umaška je imala uvod u davnoj prošlosti, kad je kao daroviti 9-godišnjak pobjeđivao sve suparnike na turnirima u Dubaiju, gdje je njegova obitelj tada živjela. Kako bi vidjeli za što je doista sposoban, njegovi roditelji su odlučili testirati ga u međunarodnoj konkurenciji. I doveli su ga na “Smrikva Bowl”, turnir za djecu do 10 godina koji se održava u Puli.

“U Hrvatskoj sam krenuo na svoj teniski put. To je bio početak, pokazatelj mojim roditeljima da bih mogao pokušati postati teniski profesionalac. To je bio moj prvi kontakt sa zemljanom podlogom, prvi nastup u međunarodnoj konkurenciji. Sjećam se da su te godine na turniru igrala još dvojica igrača koji su danas u Top 100, Alex De Minaur i Alejandro Davidovich Fokina. Zbližili smo se i družili. Nevjerojatno mi je vidjeti do kuda smo dogurali. Sjećam se da sam tada došao do četvrtog kola i sljedeće godine sam se vratio nadajući se da ću osvojiti turnir. Izgubio sam u prvom kolu 6-0, 6-1 od dječaka koji je kasnije osvojio turnir. Tada sam rekao roditeljima da želim trenirati tamo gdje i on trenira. Ispostavilo se da je trenirao u Španjolskoj, na zemljanoj podlozi. I tako je moja obitelj završila u Španjolskoj. Tako je sve počelo.”

Više od 14 godina Australija nije imala osvajača ATP naslova na zemljanoj podlozi. Popyrin je prekinuo čekanje koje traje od 2009. kad je Lleyton Hewitt, današnji stanovnik Teniske kuće slavnih, osvojio turnir u Houstonu.

“Nestvarno mi je da se moje ime spominje u istoj rečenici s takvom legendom. I ja, poput Lleytona, želim biti igrač za sve podloge. Dokazao sam da na tvrdoj i zemljanoj podlozi mogu igrati odličan tenis, ostaje mi još apsolvirati igranje na travi.”

Popyrin vjeruje da je pred njim svijetla budućnost.

“Ako pogledate gdje sam bio s 18 ili 19 godina, onda se može reći da nisam ostvario sve ono što su mi proricali. No, za mene je to sve bio proces učenja, lekcije koje sam trebao proći. Ne mogu biti ponosniji na ovaj trenutak u kojem se sada nalazim, na sve ono što sam naučio i kakav sam čovjek postao. Naravno, ostaje mi još mnogo toga za naučiti. Sad sam puno zrelija osoba, puno zreliji sportaš. Čvrsto vjerujem da sam sposoban doći do vrha, samo moram nastaviti raditi, vjerovati u proces i to sam spreman činiti.”

U tome mu pomaže brojna ekipa oko njega, u kojoj su istaknuti članovi teniski treneri Neville Godwin i Belgijac Xavier Malisse, igrač sjajnog osjećaja za loptu.

“Da, bio je lukav i kreativan, a meni govori da moram biti discipliniraniji. Xavier je sa mnom već godinu dana. Iskreno, Xavier i Neville su nevjerojatni. Sav trud koji smo uložili počeo se isplaćivati u tako kratkom roku. Sad samo trebam zadržati konstantu, vjerovati u svoju ekipu i svoju sposobnost da mogu izvesti ono na čemu radimo. Xavierov doprinos je ogroman, a uz to je i sjajna osoba. To mi je jako važno. Svi u mojoj ekipi su nevjerojatni ljudi. Želim biti okružen takvim ljudima. Sada to imam i nadam se da ćemo nastaviti u tom smjeru.”