Sutra u Milanu započinje dugo najavljivani Next Gen ATP Finals. Turnir otvaraju Khachanov i Medvedev u 14 sati na Sportklubu 1.

Cijele sezone priča se o tom događaju na kojemu će se okupiti najveći talenti današnjice koji su se već afirmirali na Touru. I dok je Alexander Zverev očekivano i opravdano otkazao nastup, ostali igrači koji su vlastitim učinkom kroz sezonu izborili pravo nastupa na sjeveru Italije pojaviti će se na ovom eventu kojeg bismo mogli dugo pamtiti…

Naime, ne samo da ćemo kroz pet dana neobičnog natjecanja pratiti igrače koji će u budućnosti, vjerojatno, međusobno dijeliti najveće naslove, nego bismo mogli svjedočiti i začeću jednog drukčijeg tenisa. Možda i nekog potpuno drukčijeg sporta…

O čemu se radi? ATP je odlučio uvesti širok spektar novotarija na natjecanju koje će se održati u dvorani na Fiera Milano. Za početak ćemo ih taksativno popisati, a u nastavku teksta pokušati dublje se posvetiti značaju koje bi svaka od istih mogla imati na tenis kao igru, a naročito jednoj…

Short sets, no lets, & more meaningful moments ? Learn more about the #NextGenATP finals' innovative shorter format: https://t.co/anIMKG0ZUw pic.twitter.com/J8ljfeUhLC

— Next Gen ATP Finals (@nextgenfinals) November 4, 2017

1. Kraći format setova – do 4 osvojene igre (kod 3-3 se igra tie-break), na 40-40 igra se odlučujući poen, a primatelj bira stranu s koje se servira. 
2. Kraće zagrijavanje – susret mora započeti točno 5 minuta od trenutka kada je u dvoranu ušao posljednji sudionik meča.
3. Sat za izvođenje udarca – svaki igrač imat će točno 25 sekundi između dva odigrana poena, a sat će biti korišten i tijekom pauza između setova, medicinskih time-outova te zagrijavanja. 
4. Igra bez pravila “leta” – dodirne li loptica vrh mreže prilikom servisa, i uđe u unutar terena, igra se ne prekida.
5. Bez sudaca – suđenje će se u potpunosti zasnivati na “Hawk Eye” tehnologiji, odnosno, neće uopće biti linijskih sudaca.
6. Ograničenje medicinskih time-outova na jedan po igraču tijekom susreta.
7. Mogućnost komunikacije s trenerom za vrijeme trajanja susreta.

Kao što vidite, riječ je o više nego estetskim zahvatima na našem omiljenom sportu. Odmahnut ćete rukom:
“Pa što, to je samo marketinški trik organizatora ovog eventa, nemaju u ATP-u dovoljno hrabrosti uvesti te promjene i na redovite turnire!”

Nemojte biti toliko sigurni. Naime, iz vrha tenisa već godinama stižu najave o promjenama u pravilima, a posebno se to tiče protočnosti susreta i problema s televizičnosti samog sporta, s kojim se tenis bori već dugo godina. 

Ako niste primijetili, a teško nam je u to povjerovati, ITF se već godinama pokušava proširiti na “druga tržišta”. Drugim riječima, u Kinu, Indiju i još poneka azijska mjesta. Istovremeno, pad gledanosti sporta u Sjedinjenim Državama doživio je ozbiljne razmjere, a izgubiti SAD-u značilo bi odreći se strašnog dijela marketinškog i financijskog kolača. Upravo s druge strane “bare” već barem cijelo jedno desetljeće stižu uporni apeli o potrebi za ubrzavanjem tenisa kao igre i osobno smatram kako smo vrlo blizu vremenu kada će ovaj sport početi doživljavati duboke promjene…

– Jednoga dana, ove inovacije mogle bi postati dio ATP svijeta. Isto tako, možda se to nikada neće dogoditi – rekao je zagonetno Ross Hutchins, glavni direktor za igrače pri ATP-u pa se malo objasnio:

– Neću reći da ćemo ove promjene nužno uvesti na Tour, ali važno je barem proučiti njihov učinak. U tu svrhu smo, uostalom, i proveli opsežno istraživanje među potencijalnim novim teniskim fanovima i na tržištima u razvoju. Zanimalo nas je koje bi novotarije ti ljudi htjeli vidjeti u našem sportu, a NG Finals u Milanu savršena je, globalna platforma za njihovo testiranje!

Dakle, ovoga tjedna svjedočit ćemo najvećem pokusu u povijesti tenisa, a možda i sporta uopće. Na temelju njegove (ne)uspješnosti, ljudi u odijelima odlučit će hoće li tenis pratiti razvojni put odbojke i stolnog tenisa, sportova koji su se odlučili na dramatične rezove na konceptualnoj razini same igre. I pritom će drhtavo osluškivati što će im imati za reći osobe koje tenis danas uopće ne zanima!?

Ne zvuči baš kao obećavajući recept…  

No, iako vam je sada vjerojatno teško zamisliti mečeve na najvišoj razini igrane uz sva navedena pravila, imajte na umu da su Amerikanci u kvalifikacijama ovogodišnjeg US Opena već primijenjili sat za izvođenje sljedećeg udarca (točnije servisa) i utvrđeno je kako je, u prosjeku, igračima preostajalo 10 sekundi do isteka vremena!! 

“No-ad” pravilo već se nekoliko sezona primjenjuje u parovima na ATP turnirima tijekom sezone i možemo reći da znatno ubrzava igru, ali također i povećava varijancu u ishodima. Što znači da su susreti izjednačeniji, autsajderi nominalno imaju više izgleda za pobjedu i velik broj mečeva odlučuje se u tzv. Match tie-breakovima (na 10 dobivenih poena s dva razlike). 

Što nas dovodi do sljedeće točke – skraćenog formata seta. To je možda ponajveći zahvat od svih o kojim se razmišlja u samom vrhu tenisa, jer bi bez ikakve dvojbe povećao izjednačenost u dvobojima i, na mikro-razini, uklonio evenutalne razlike u kvaliteti koje bi mogle postojati među tenisačima na terenu. To bi još više dolazilo do izražaja na brzim podlogama, a činjenica da bi se igralo na tri dobivena seta ne bi u dovoljnoj mjeri kompenzirala tako povećanu varijancu u ishodima.

Sjajna opcija za vječite zagovornike egalitarizma, a noćna mora za one kojima je i finale Krajinović – Sock bilo preteško za probaviti…

Ukidanje “leta” je jedan od besmislenijih prijedloga, barem u smislu ubrzavanja same igre kojoj toliko teže u ATP-u, očito pod pritiskom TV kuća i unosnih ugovora koji sada nisu na stolu, a po njihovom mišljenju morali bi biti. Koliko u stvarnosti ponavljanje prvog servisa zaista produljuje trajanje jednog meča, je li itko ikada proveo neko istraživanje bazirano na “tvrdim” brojevima ili je to pravilo predloženo onako ovlaš, po osjećaju? 

Treba naglasiti da su i po tom pitanju Amerikanci već napravili jedan iskorak, bez popularnog “neca” u NCAA ligi igra se tijekom cijelog ovog tisućljeća i svijet se ipak nije urušio. No, i ovo pravilo povećalo bi nedeterminističko ustrojstvo igre, barem na mikro-razini koju predstavlja pojedini teniski meč. 

Kraće zagrijavanje i ograničenje medicinskih predaha teško je ne podržati, naročito potonje. U ATP-u su svjesni koliko se sadašnje pravilo u vezi liječničke pomoći zloupotrebljavalo. U Milanu će prilikom MTO-a protivnik imati priliku stupiti u kontakt sa svojim trenerom, a isto će moći napraviti i u slučaju da njegov rival ode u toalet. S obzirom koliko često ga danas igrači koriste, čovjek bi pomislio da se u nutritivnim supstancama, koje svaki profesionalan igrač nužno koristi u sklopu režima prehrane, nalaze sastojci koji narušavaju rad prostate! 

Ukidanje linijskih sudaca ne želim ozbiljnije komentirati, jer je to stvar čiste fantazije – tako nešto moglo bi si u punom obujmu priuštiti tek nekoliko najbogatijih turnira svijeta, a i to je pod velikim upitnikom.

Tako dolazim do onog ključnog dijela kojem bih se želio nešto detaljnije posvetiti, jer sam mišljenja da bi mogućnost korištenja trenerskih savjeta najviše od svih spomenutih zahvata promijenio izgled igre, ali i uspješnost samih tenisača! 

Na WTA Touru igračice već gotovo čitavo desetljeće imaju priliku koristiti usluge svojih trenera, trenutno pravilo je takvo da svaka igračica jednom po setu može na teren pozvati taktičko-psihičku i inu pomoć. Pritom trener mora biti ozvučen mikrofonom.

Od 2015. godine, u suradnji sa SAP-om, velikom tvrtkom za prikupljanje, analizu i obradu podataka, treneri su dobili mogućnost donošenja na teren tableta s pripadajućim podacima o meču koji se tiču obje igračice. Ti podaci toliko su detaljni da pružaju mogućnost promptne nevjerojatno duboke taktičko-strateške analize, ali i ono važnije – eksploatacije…

S obzirom da je tenis u svojoj suštini sport koji se uvelike bazira na postocima i obrascima, uz upliv matematičara i adekvatno programiranih algoritama moglo bi biti moguće u samo nekoliko desetinki sekundi utvrditi koji koncept igre bi u datom meču bio najisplativiji. 

Za primjer ćemo uzeti ogled Nadala i Del Potra s ovogodišnjeg US Opena. Prvi set polufinalnog ogleda pripao je Argentincu, a u njemu je Nadal svaku lopticu slao na bekend protivnika.

U suštini, to je trebala biti pobjednička strategija, ali kada je Nadal promijenio obrazac i već od početka sljedeće dionice počeo koristiti cijeli teren, učestalo ubacujući forhend po paraleli u sada već prilično ispražnjen forhend kut Delpa, susret je potpuno preokrenut! Do kraja je Rafa ispustio samo pet gemova u tri seta i još jednom pokazao zašto je toliki šampion i jedan od najboljih igrača u povijesti tenisa – jer ima nevjerojatnu mogućnost prilagodbe! 

To je ono što čini možda i najveću razliku između današnjih šampiona i ostatka polja koji ponekad bljesnu, ali nisu u stanju konstantno dolaziti u završnice najvećih turnira. Nadal tu sposobnost nije stekao treningom ili pohađanjem pojedinih tečaja, već genomom! I to nas dovodi do ključnog problema u konceptu korištenja trenerske pomoći za vrijeme trajanja susreta:

Ako će svaki igrač u svakom setu na dispoziciji imati stručni štab, koji će u svakom trenutku imati uvid u širok spektar parametara koje pruža SAP, ubacivanjem tih podataka u razvijeni algoritam osobnog matematičara (koji će postati dio tima svakog iole ambicioznijeg igrača) u nekoliko sekundi na tacni će biti servirano taktičko rješenje za izlazak iz rezultatskog zaostatka… Do kojeg inače igrač sam svojim “resursima” vjerojatno ne bi došao! 

Implikacije ovog modela su stravične i zaista bi od nekih prolaznika mogle napraviti top 10 igrače, a možda i više od toga. No, medalja ima dvije strane. 

Pravilo koje će se u Milanu koristiti kaže da će svaki igrač moći samo jednom u setu koristiti savjet trenera, i to bez izlaska istog na teren! To znači maksimalno 4 puta tijekom susreta (Next Gen susreti bit će igrani na 3 dobivena seta) plus dodatni izlasci za medicinski time-out ili odlazak u zahod. Ako bi se taj model zaistao preslikao na Tour, pitanje je bi li tenis postao “riješen” sport u kojem bi se svaki igrač na terenu ponašao na identičan način, s primjenom identičnih taktika i strategija…

Jer, ne samo da će sve i dalje ovisiti o sposobnosti neposrednih proizvođača da taktičke savjete pretvorene u djelo, nego i o odnosu igrača i trenera i spremnosti na podčinjavanje vlastitog ega nekome tko je višestruko manje plaćen. Osim toga, istu mogućnost na raspolaganju imat će i protivnički štab što bi moglo dovesti do dosad neviđenih taktičkih nadmudrivanja kojima bismo, vrlo otvoreno i neuvijeno mogli svjedočiti iz udobnosti svojih naslonjača.

Naime, jedno od ključnih značajki “trenerskih intervencija”, kako ih zamišljaju vizionari novog teniskog poretka, bila bi radio-komukacija između boksa i igrača, a kojoj bismo mogli putem TV etera prisustvovati i sami, kao što je to trenutno slušaj na utrkama Formule 1. 

Zamislite koliko bi se otvorilo mogućnosti za nadigravanje, koje danas uopće ne postoje. Pokušat ću to objasniti na već spomenutom primjeru:

Nakon 4-6 u prvom setu, Rafael bi zatražio pomoć Carlosa Moye i osobnog matematičara, svježe unajmljenog s MIT-a. Isti bi mu rekao sljedeće:

– Nakon dva forhend spina po bekendu, udari forhend paralelu sa 60-70% snage, na 75-80% dubine i širine protivničkog polja. 

S obzirom da će ATP i ITF “poticati” (samo možemo maštati na koje načine) da se ta komunikacija odvija isključivo na engleskom jeziku, čak i u slučaju neanglosaksonskih igrača, sve ćemo razumijeti i mi, ali i stručni štab JMDP-a. Ubrzo potom, Delpo će kontaktirati svog matematičara, ovaj će ga obavijestiti o novim konceptima igre koje će primijeniti Nadal i pritom poručiti:

– Nakon prve lopte koja ti padne u bekend kut, u 85 i više posto slučajeva igraj niski dijagonalni slice ili “flat” bekend paralelu s 80% snage na 90 ili više posto dubine i širine terena!

No, u isto vrijeme, Nadal će znati da je suparnički kamp čuo kakvu taktičko-stratešku promjenu su upravo implementirali, a netom prije početka susreta dogovorili su da to bude samo “mamac”. Nadal će početi igrati na potpuno drugi način od u eter najavljenog, Del Potro će biti potpuno izgubljen, a upravo je iskoristio svog “džokera zovi” za taj set i dok dobije sljedeću priliku neće više znati je li mu njegov matematičar dao upute bazirane na stvarnosti ili još jednoj iluziji poslanoj iz protivničkog kuta…

“I had a picture of him in my room – I woke up to it every day”

The #NextGenATP finalists discuss their favourite player of all-time… pic.twitter.com/Try1EHyhqk

— Next Gen ATP Finals (@nextgenfinals) November 6, 2017

Zvuči li vam opisani scenarij kao ubijanje tenisa ili kao novi, napredni, hiper-televizični multimedijski spektakl s puno naprezanja moždanih vijuga kako za sudionike, tako i gledatelje? Prepuštam vama da donesete zaključak, ali pritom ne zaboravite sljedeće:

Što god ljudi u odijelima izmislili za godine koje slijede tenisu, gladijatori poput Rafe nikada neće izgubiti svoje komparativne prednosti u odnosu na ostale, “obične smrtnike” među tenisačima. Na kraju dana, njegova ljevica bit će ta koja će lopticu morati ubaciti tamo gdje je to zamislio doktor s MIT-a, Princetona ili PMF-a…