Svi vi koji ovo čitate, osim što imate viška vremena, vjerojatno volite sport. I svi vi imate najdraži sport. I svi ste vi kao klinci pogledali neki meč, neku utakmicu, neku utrku ili bilo što drugo što pamtite i što vas je zauvijek “kupilo”. Odtad pa do danas pamtite taj trenutak i često u kafanskim razgovorima znate reći: “Volim ovaj klub jer sam prije xy godina gledao kad je xy klub pobijedio ove ili one”.

U mom slučaju, barem kada se govori o boksu, to je meč Tyson-Holyfield. Znate ono kad je Iron Mike odgrizao uho drugoj legendi? E, ok.

To je trenutak kad sam zavolio boks. Gutao sam sve moguće informacije o tom sjajnom sportu ili toj vještini – kako hoćete. Učio sam o velebnoj povijesti i junacima, ratnicima. Marciano, Frazier, Spinks, Norton, Clay (Ali), Patterson, Louis, Liston, Foreman pa sve do modernih imena.

Znam da mlađoj generaciji možda neka od ovih imena ne znače puno i znam da ne shvaćaju što znači listanje “Ekrana” uz nadu da će se nekad u porno terminu pojaviti neki meč za svjetsku titulu. I to je ok. Novi ljudi, nova vremena i internet.

Ali, poanta ostaje ista. U nekom trenutku smo se svi zaljubili u neki sport, pa i boks.

Fast forward kojih 30 godina i u novom smo svijetu. Ekran nije novina nego je dio smartphonea, televizor nije samo HRT nego digitalni izlaz za tisuće različitih platformi, a boks…

Iskreno, boks više nije boks. Boks više ne predstavlja vrhunac vještine i borilačkog sporta jer u najvećim mečevima ne sudjeluju najbolji fajteri našeg doba. Ne, sada se narativ promijenio i sad je umjesto broja direkata i krošea važniji broj klikova, ppv-a i količina umjetnog hajpa generiranog na društvenim mrežama.

Sad već znate o čemu pričam i znate da sam hejter meča legendarnog Mikea Tysona i nebitnog Jakea Paula.

Radi se o borbi možda i najvećeg svih vremena i iskompleksiranog lika koji je do silnih milijuna došao korištenjem društvenih mreža. U svemu tome Paul je prepoznao da je boks protiv ocvalih boraca iz različitih sportova krava muzara na kojoj može graditi svoju holivudsku priču.

Znam da će neki reći kako je taj nebitni lik kroz godine angažirao dobre trenere i da je postao pristojan boksač i bla bla bla. Ali on sigurno nije došao iz Tysonovog miljea. Jer taj milje u kojem je Iron Mike kovao svoje ime, odavno bi samljeo tog nebitnog lika.

Pa, u redu, reći će neki, zašto se Tyson onda bori protiv nebitnog lika? Odgovor je jednostavan – 20 milijuna dolara plus još 20 ako pobijedi.

Odmah ću vam dati svoju prognozu, zapravo dvije. Tyson u nekom trenutku baca nebitnog lika u nokdaun i meč ide do odluke sudaca i pobjeđuje Paul na bodove. Druga varijanta je je ista samo što suci odlučuju da nema pobjednika odnosno da je borba završila remijem.

Na taj način Tyson uzima lovu, kao i nebitni lik i ne piše mu se poraz u njegov profesionalni skor. Jer ovo je profesionalna borba, ako itko u to vjeruje.

U svemu tome Mikea mogu razumjeti. Uzet će 20 milja na ime svog imena, a nebitni lik će uzeti vjerojatno mnogo više na ime tog istog imena koje se kovalo na ulicama opakog njujorškog kvarta Brooklyna. Vuk sit, ovce na broju.

Dobro, ne sve ovce. Jer mi koji platimo da bismo gledali na Netflixu taj dvoboj sigurno smo ovce i nas će ostrizat. Ipak, ja ću platiti. Ne zbog ozbiljnog boksa jer s njim sam se odavno pozdravio.

Zbog Iron Mikea. Unatoč tik tok borcima.