Ako ste ikada pratili ATP Challenger Tour mogli ste upoznati mnoge slikovite likove, no teško da se netko može mjeriti s Maximom Cressyjem.

Ima nešto romantično u nižim razinama sporta, vjerojatno zato što za te ljude rijetki čuju. Nekada se netko probije, ali u većini slučajeva kako su se pojavili tako su i nestali.

No, ima nešto u Maximu Cressyju. Znam da za tog čovjeka niste čuli, čast izinimkama, no njegova pojava raste, ali na sve krive načine. Krenimo ipak redom, tko je Maxime Cressy?

Ako ćete tražiti njegove podatke u većini slučajeva naići ćete na ovu poruku:

  Ipak, neke stvari su poznate. Rođen je u Parizu prije 21 godine, a nastupa pod američkom zastavom. Državljanstvo SAD-a dobio je po preseljenju u novu zemlju. Iako je u Francuskoj prošao srednjoškolsko obrazovanje preselio se u Ameriku igrati tenis pod okriljem i stipendijskom zaštitom renominiranog Sveuličišta UCLA.

Cressy je tenisko obrazovan u svojoj rodnoj zemlji, od 2009. do 2013. godine prošao je školu svjetski poznatog CREPS PACA centra za tenisko obrazovanje. Od 2015. do 2018. godine studirao je na UCLA, u početku rezultati nisu bili na razini, no kako se razvijao u tinejdžerskim godinama tako je postajao sve samopouzdaniji pa je posljednju godinu bio jedan od najboljih sveučilišnih igrača Amerike.

Ipak, pitate se sigurno, zašto ovaj piše o tamo nekom Cressyju?

Čitajte dalje. Sezonu je počeo igrajući Futures turnire po Americi s prosječnim rezultatima. Sve do proteklog tjedna i Challenger turnira u Clevelandu. Cressy je dobio priliku zaigrati u kvalifikacijama, obzirom na novi sustav natjecanja od ove sezone, kockice sreće bile su mu naklonjene. Challengeri od ove godine imaju povećan glavni ždrijeb te samo dva meča u kvalifikacijama, a tri od četiri igrača moraju biti s ITF Toura, dakle s razine Futuresa. Ovdje je u priču upao Cressy.

Stigao je prvi okršaj, na drugoj strani mreže stajao je iskusni Ekvadorac Gonzalo Escobar. Gotovo dva sata, 16 asova i 82 posto dobivenih servisa kasnije, Cressy je prošao u glavni turnir. Ah da, zaboravio sam napomenuti, čovjek je visok 198 cm, servis ‘tuče’ 240 na sat, igra servis/volej i izgleda kao John Isner!

Kao da čujem glasan uzdah teniskih fanova “samo ne novi Isner”. Ali priča tu nije završila. Dvorana ili bolje rečeno dvoranica u kojoj su igrana dva kvalifikacijska meča teško da je mogla primiti desetak gledatelja, ali i ti koji su meču svjedočili gotovo zajedno su uglas proklamirali: “Mali je son of a b…h!”

https://twitter.com/DatGoneIt77/status/1091811794434301958

Pitate se zašto? Kada su upitali Escobara, samo je nešto promrmljao na španjolskom jeziku odjurivši na prvi autobus za nepoznato. Priča ide dalje.

Cressy je stigao do glavnog turnira, u prvom kolu čekao ga je blagonakloni Japanac Kaichi Uchida. Puna dva sata, 20 asova i 93 posto osvojenih servisa kasnije, francuski Amerikanac prošao je u drugo kolo. A pitate se što je Japanac poručio? Nešto na japanskom, kažu svjedoci, nije želio biti prost.

Kako je napredovao kroz turnir, glas o tamo jednom Francuzu koji igra kao Amerikanac odjednom se pročuo sve glasnije. Naime, ljude je zanimalo tko je uspio naljutiti tihog Uchidu? Ah da, još jednu stvar nisam spomenuo, naime Cressy uživa urlikati na svakom udarcu, i to na onaj najiritantniji način, kada krik ulazi u udarac protivnika i jedva završi na novom pokušaju 21-godišnjeg Parižanina!

Priča ide dalje. Sjećate se sirotog Ekvadorca Escobara sa sredine priče? E pa ljudi iz Clevelanda odlučili su ga vratiti s autobusne stanice, netko je otkazao i bio im je potreban lucky loser. Igrom slučaja, Escobar je bez odigranog meča u glavnom turniru došao do drugog kola. A tamo ga je čekao, pogađate, Maxime Cressy.

Uspuhani, ljuti, nervozni Escobar ovoga puta nije bio baš nikakva prijetnja. Izgubio je živce i za 70 minuta konačno pokupio stvari i zauvijek napustio Cleveland. Kažu neki, više se neće vratiti.

Treće kolo donijelo je i najozbiljniju prijetnju, čovjeka za kojeg je i Uchida navijao. Na drugoj strani mreže našao se Tim Smyczek. No, veteran tenisa nižih razina i igrač koji je skupio i podosta mečeva na glavnom touru nije znao kako se nositi s konstantnim urlikanjem čovjeka za kojeg nije nikad čuo.

“Shut up!..SHUT THE F… UP!” Moglo se čuti u jednom trenutku. Znate onaj osjećaj kada iz nekog razloga držite bijes u sebi i onda odjednom izađe na površinu. Kako se nije mogao nositi s nekulturnim ponašanjem protivnika, Smyczek je još manje mogao učiniti protiv bombastičnih servisa s druge strane mreže. Cressy je zabio ‘samo’ devet asova, no izgubio je samo pet poena nakon prvog servisa, Smyczeku je ostavio svega pet gemova, a nakon cijele priče, američki veteran je potiho, gotovo sa suzom u oku poručio protivniku: “Vrati se u Pariz, ga.e jedan!”

No, Cressy nije imao nikakvu namjeru vratiti se u Pariz, čekao ga je četvrtfinalni okršaj s jednom hrvatskom nadom, igračem koji je također svoj teniski zanat ispekao u američkom sveučilišnom sustavu. Bio je to Borna Gojo. Nažalost, nije mogao ništa, bez break prilike, a kako bi je i dobio kada je francuski Amerikanac osvojio 30 od 31 poena na prvom servisu te šest od deset na drugom. Borna nije mogao baš ništa.

Posljednja dva meča bila su prava bitka. Marcos Giron, Amerikanac koji je do meča saznao sve što je morao o svom protivniku. Ispričao mu je Tim Smyczek. Giron koji je prošli mjesec već osvojio jedan Challenger, također se našao u situaciji kada ne može podnijeti protivnikovo urlikanje.

“Proklet bio, gdje se gasiš čovjeće?!?!” – pitao je Giron. Cressy nije ništa razumio…no hablo ingles, čovjek naučio i španjolski. Nakon jednog sata i 50 minuta igre, 22 asa Parižanin je prošao dalje. Pozdrav na mreži bio je onaj koji su doktorirale tenisačice, pogled desno, ruka lijevo.

Maxime Cressy defeats Torpegaard 6-7, 7-6, 6-3 to win the @CLEChallenger!

Congratulations on his first #ATPChallenger singles title! ? pic.twitter.com/Mql8bUXHIl

— USTA (@usta) February 3, 2019

Konačno, stigao je i dan finala. Na drugoj strani bio je Danac Mikael Torpegaard. No, dogodila se senzacija. Suočen s nešto većim gledateljstvom, kažu oko 500 ljudi, Cressy je bio ‘kulturan’. Urlikanje je svedeno na najnižu razinu, odlučio jest kako je vrijeme da njegov tenis progovori. Očekivano, bio je to najteži meč koji će odigrati, čak niti prvi servis nije ulazio kao ranije u turniru (59 posto). Ipak, nekako je uspio sačuvati početni udarac i s jednim breakom u čitavom meču došao do najveće pobjede karijere.

Čovjek koji je u teniski tjedan ušao kao 528. igrač svijeta, osvojio je prvu Challenger titulu na prvom turniru koji će odigrati na drugoj razini svjetskog tenisa.

Priča kao da ju je napisao Adam Sandler. Poput filma gdje vrlo snažno udara golf lopticu. Maxime Cressy, div od 198 centimetara sa servisom koji leti 240 kilometara na sat. John Isner sa šarmom Radeka Stepaneka i glasom Viktorije Azarenke. Zapamtite to ime.

Teniski svijet nikada neće biti isti.