Državu imamo tri desetljeća, kao novinar radim 28 godina, a pokušat ću vam u sljedećim danima otkriti kroz što sam sve prolazio, koji su događaji i sportaši ostavili dubok trag u mojoj novinarskoj karijeri

Svatko od nas koji smo zaljubljeni u sport, koji se bavim sportskim novinarstvom ima svoju najbolju momčad, svog najboljeg igrača, svog omiljenog sportaša. Kada pričamo o mom prvom sportu onda je to nogomet i tu je Robert Prosinečki boj 1. On je najomiljenij i najbolji. Kada pričamo o  broju 1 na ovim prostorima u sportu onda je to Janica Kostelić. Kad pričamo o najomiljenije sportašu onda je to Ivica Kostelić. Imao sam tu sreću upoznati ga, provesti tri dana s Antom i Ivicom Kostelićem na Zerrmattu u jesen 2011. godine. Prepričat ću vam uz izjave aktera tu pustolovinu na švicarskom glečeru.

– Marsijanac, budi u 6:45 pred gondolom. Da samo vidiš što mi to radimo tamo gore – obratio mi se Ante Kostelić Gips nakon što sam stigao u Zerrmatt.
Došao sam tu blizu neba saznati u čemu je tajna jedne neponovljive skijaške priče.

– Svako jutro se iznova pitam to isto pitanje. I danas nakon što smo sve osvojili, ne mogu napisati recept – rekao je Ante, a Ivica se nadovezao:

– Kako jedan Hrvat može pobijediti Švicarce u Svjetskom skijaškom kupu? Može samo ako bolje trenira. Zašto smo mi najbolji? Ma samo zato što više i bolje treniramo. A to bolje treniranje nije nešto što nama nije nedostupno. Po nekim studijama i istraživanjima podatak je da vrhunski sportaš mora spavati izmeđi osam i deset sati. A to je dostupno Hrvatu, Amerikancu, i bilo kome. Sve velike nacije, a tu ubrajam Amerikance, u skijanju Švicarce i Austrijance imaju prednost zbog toga što posjeduju materijale, ljude, novce, imaju tehnološku prednost.

Ivica je otkrio da je jedini put da se ne smije nikada odustati.
– Kao prvo, glavna stvar sportaša bi trebala biti ljubav prema sportu, nikako ne novac i afirmacija. Iskonsko zadovoljstvo da radiš to što voliš. Ako tako pravilno postaviš stvari uvijek ćeš imati motiva i nećeš imati problem s ciljevima. Abraham Lincoln rekao je: “Ne možete ostvariti uspjeh, samo ako odustanete”. Svima je dostupno tek jedno, a to je upornost. Možda nećeš biti najbolji na svijetu jer to ovisi o puno čimbenika koji nisu pod tvojom kontrolom. No pod tvojom kontrolom je samo to da ne odustaneš.

Otkrio je Ivica kako je znalo biti teško.

– Svojedobno smo bili na glečeru u Koruškoj. I to 37 dana. Od toga su bila 33 dana pakla, a znam da si to ljudi ne mogu predočiti. Temperatura je bila minus 15, vjetar je puhao 60 kilometara na sat, a vidljivost je bila 30 metara. Nakon deset dana ti je jako teško, nakon 20 gotovo neizdrživo. Završiš skijanje i odlaziš u hotel u kojem je samo jedan televizor i možeš gledati što se događa u austrijskom parlamentu. Sobe su širine tri puta osam metara, a to su sobe u kojima spava osam do deset ljudi. To je za mene odricanje – opisuje Ivica.  

Ante Kostelić je pokušao objasniti koliko je skijanje teško i kompleksno.
– Jedan odličan primjer je Novak Đoković. Njegov je otac bio učitelj skijanja. Želio je da sin bude skijaš, ali nije uspio. Postao je najbolji tenisač svijeta, ali skijaš nije mogao.

Ne mislite da nikakve možebitne ozbiljne tegobe sa zdravljem nisu vrijedne uspjeha?
– Nije cilj postići uspjeh, nego postići uspjeh na način da vam ne uništi život. Vrhunski sport nije zdrav, svatko tko se upušta u vrhunski sport mora biti svjestan da se upušta u razne zdravstvene tegobe, ali to nije ono zbog čega bi netko trebao odustati od vrhunskog sporta – misli Ivica.

Tada se Ivica nije vidio u nikakvoj funkciji nakon skijaške karijere.
–   Ne vidim se u skijanju, ne, ono je lijepo i ja ga volim, ali ovo okruženje kod nas mi nije privlačno da bih mogao potratiti svoju energiju – govori Ivica, te dodaje;
– Volio bih se baviti sa stvarima koje volim; ribolovom, ronjenjem, skijanjem po dubokom snijegu. Taj izlet na Maltu je bio fantastičan. Puno sam čitao o toj zemlji, otok je jedna tvrđava.Ne volim biti klasični turist, i tamo životariti. Došao sam s gumenjakom da imam slobodu. A taj je gumenjak čisti luksuz. Na ovom velikom smo mogli spavati, digneš tendu, imaš malo kuhalo, frižider. Do Malte smo išli sedam dana, natrag tri. Ma to je fantazija.
Znači ne želite raditi u sportu, a ja sam jednom napisao da bi Ivica Kostelić trebao biti predsjednik HOO-a?

– Cijeli se sustav sastoji od malih dijelova, a ti mali dijelovi su pojedinci. Često čujem kako ljudi govore “ovo su prevaranti, ono su prevaranti, ovi rade dobro, ovi loše”. Ja bih uvijek počeo od sebe. Da li možeš za ljude o kojima govoriš sve to reći i za sebe? Ako da, onda možeš nešto učinit da se poboljša sustav. Ja ne znam da li imam energije da to radim – rekao je Ivica.

S pobjedama, medaljama i uspjehom u vašu obitelj je stigao i novac. Da li vas ne bilo koji način novac može odrediti.
– Mene osobno ne, ali čovjeka naravno da. No to ovisi kakvu imaš osobnost i kakav ti je background. 
– Ivek, 20:15 je, moraš ići na spavanje – Ante se bez ikakva krzmanja obratio sinu.

U bloku su mi ostala još dva pitanja. Ivica je uzeo u ruke čaj, popio gutljaj i nestao pod poplunom. Jer, Ante ga je drugo jutro u 7:15 čekao visoko gore na glečeru…