Uoči Olimpijskih igara u Ateni 2004. doživio sam tešku prometnu nesreću. Jedva sam živu glavu izvukao. Doktori su sumnjali hoću li uopće moći normalno hodati.

Renato Sulić ne odustaje. Jedan od najboljih kružnih napadača svih vremena u 41. godini vratio se kući, u Rijeku, u svoj Zamet. Sulić je nakon devet godina igranja za mađarski Veszprem posljednje dvije sezone nastupao za poljsku Wislu. Sad se vratio tamo odakle je sve krenulo.

Sulić je neobičan tip, čudan karakter. Tih, povučen, introvert. Nikad nije davao bombastične izjave niti povoda za senzacionalističke naslove. Takav je i danas. Neke stvari, poput one zbog čega je godinama ignorirao reprezentaciju, drži samo za sebe. Nismo navaljivali. Što se dogodilo i zašto Hrvatska svih ovih godina nije imala i službeno najboljeg pivota na svijetu saznat ćemo kad on odluči da je došlo vrijeme za to.

Renato je bio član hrvatske reprezentacije koja je 2003. napravila čudo i osvojila naslov prvaka svijeta. Podsjetimo, samo godinu dana ranije ista ta reprezentacija bila je posljednja na Euru u Švedskoj.

Sulić je bio jedan od ključnih igrača momčadi koja je pokorila svijet. Danas su svi portugalski heroji u mirovini, jedino je on još u sedlu.

”Život piše priče, a ova moja jedna je od neobičnijih. Uoči Olimpijskih igara u Ateni 2004. doživio sam tešku prometnu nesreću. Jedva sam živu glavu izvukao. Doktori su sumnjali hoću li uopće moći normalno hodati. O rukometu tada nitko nije razmišljao. Dogodilo se da sam na kraju imao karijeru kakvu sam imao i da igram i danas”, kazao je Sulić za .index.hr pa je objasnio koja je njegova misija u Zametu gdje ga čeka kolega iz Portugala Valter Matošević.

Pokušali smo od Sulića izvući nešto o reprezentaciji. Pitali smo ga kako komentira europsko srebro pomlađene Hrvatske na posljednjem Euru i da nam da svoje mišljenje o budućnosti našeg rukometa. Bio je zakopčan do grla.

”Nemojte se ljutiti, ali ne bih ništa komentirao na tu temu. Reprezentacija me ne zanima i ne pratim što se događa.