Hrvatska atletika opet je 'in', pogotovo kada tu spomenete Marina Bloudeka koji je prije nekoliko dana napravio veliki podvig u Ostravi.

Veliki Luciano Sušanj prije 51 je godinu u Rimu postao europski prvak i pritom s 1:44.07 postavio hrvatski rekord koji je trajao sve do prije nekoliko dana  kada je fantastični Marino Bloudek na mitingu u Ostravi osvojio drugo mjesto i pritom s 1:44.02 došao na prvo mjesto hrvatske vječne ljestvice! To je ujedno i norma za nastup na Svjetskom prvenstvu u Tokiju. Naš komentator Josip Juraj Pajvot napravio je razgovor s čovjekom koji je eto ispisao našu aletksu povijest.

“Ovo nije posebna majica” – počeo je Pajvot razgovor s Marinom Bloudekom.

“Imali smo jedan event u Adidasu, isprobavali tenisice, a jedan od naših suradnika je odmah napravio majicu na kojoj piše nacionalni rekord i rezultat koji je ostvario.”

Bili ste junorski prvak Europe (2017. godine), pa je bilo za očekivati da će doći ti dobri rezultati i u seniorskoj konkurenciji.

“Jako je teško prijeći iz mlađih juniora i juniora u seniore. Ipak se tamo boriš sa svojom generacijom, otprilike ste svi iste građe, snage, pa je prelezak među one najbolje ipak težak i zahtjeva vrijeme. Nisam se snašao na 800 metara, to je produžni sprint, nastupa puno afričkih atletičara što čini konkurenciju jačom. Trebalo mi je dvije tri godine, odselio sam se od roditelja i kažem u tom atelskom smislu je to išlo sporije od očekivanja.

Rekord je srušen, kako ste se osjećali u jednoj disciplini u kojoj mi nismo imali puno jakih imena?

“Dojmovi su se brzo slegli, kratko smo se proveselili, sljedeći dan novi trening, sezona je u punom tijeku. Prihvatili smo više mintinga što se eto isplatilo.”

Što slijedi?

“Moj trener Mladen Kršek i ja odlazimo na pripreme u Sloveniju, čeka nas miting 19. srpnja u Madridu, kasnije nas čekaju još neka natjecanja, a kruna je SP. Bio sam na prošlom, no nisam uspio doći u polufinale.”

Približite nam malo utrku na 800 metara.

“Lakše je kada imamo zeca, koji postavlja ritam, nekih 400-500 metara, i obično su te utrke brže i dobro ih treba znači tempirati. Na velikim natjecanjima nema zeca, tada možda i nije najvažnije trčati na rezultat već na mjesto u ukupnom poretku. Puno je tu detalja i nijansi na koji se način treba izabrati taktika, no nju često diktiraju vremenski uvjeti i kvaliteta natejecatelja.”

Opišite nam kakvi su treninzi.

“Rekao bih da je 800 metara jedna od najtežih disciplina. Sastav treninga je raznolik, ima dosta teretanem puno trčanja, srednjeg tempa, kraćih dionica bržeg tempa, razlikuje se na primjer trening nas koji trčimo srednje i druge pruge od onih klasičnih sprintera.

Ciljevi su rekao bih postepeni.

“Kažu da su ove moje godine (25) najbolje za natjecatelje na 800 metara. Uvijek volim ići polako, ispunjavao sam ciljeve, i imao sam u planu da jednom srušim rekord, ali nisam imao točan plan kada.”

U muškoj atletici nismo imali tako veliko ime kao u ženskoj?

“Nemam tu pametan odgovor. Tako je ispalo, tko zna, jednom ćemo možda imati velikog aletičara. Biti će mi drago ako mi budemo zamašnjak za neke druge mlađe atletičare. Zahvalio bih se Amelu Tuki koji ima svjetske medalje, jednom sjajnom BiH atletičaru, ima i dalje jedan od 10 najboljih u Europi.”

Dolazite iz sportske obitelji?

“Volio sam nogomet, nisam bio veliki talent, ali sam volio raditi. Bio sam u kampu Arsenala, igrao sam jedan turnir za Dinamo, ali na kraju sam sretan što sam završio u atletici.”

Može li se živjeti od atletike?

“Može se živjeti, ali naravno profitiraju oni najbolji. Da bi mogao dobiti neki kvalitetan bonus moram osvojiti svjetsku ili europsku medalju. Naravno, onda i država nagrađuju. Treba pronaći još nekog sponzora, a njih će biti više ako će mi rezultati biti dobri.”