Manchester City, Real Madrid, Liverpool i Villarreal. Jedan od ta četiri kluba postat će novi prvak Europe. Koji? Pitali smo Gorana Vučevića, nekadašnjeg igrača i skauta Barcelone...

Bivši igrač i funkcioner Hajduka Vučević (50) danas je tehnički direktor Al Nassra iz Saudijske Arabije, no jednako detaljno prati zbivanja Ligi prvaka kao da je ovdje u Europi. Španjolski nogomet ima u malom prstu, ali ne krije simpatije ni prema engleskim klubovima. Baš te dvije zemlje daju sve polufinaliste najprestižnijeg klupskog natjecanja.

Krenimo prvo s osvrtom na četvrtfinale. Real je na kraju jedva prošao Chelsea nakon londonskih 3:1, uz još jednu sjajnu partiju našeg Luke Modrića.

„To su dvije momčadi koje igraju atraktivno i ofenzivno. Baš je bila milina gledati njihove šanse i poteze. Mogao je i Chelsea proći. Odlučivale su nijanse. Modrić? Divota ga je gledati. On je primjer mladima. Svi analitičari koje slušam po Europi čude se kako čak i u ovim godinama igra tako dobro na visokoj razini. On je genijalac. To što radi, teško je opisati“, govori nam Vučević.

Provukao se i Manchester City protiv Atletica. Odlučio je jedan gol iz prve utakmice na Etihadu.

„City je totalna suprotnost Atleticu po stilu igre i tu su oba trenera morala dosta kalkulirati. Čak je i Atletico igrao drukčije nego u prvoj utakmici, a na kraju je City imao dosta sreće. Nevezano za ovu utakmicu, gušt je gledati Guardioline momčadi.“

Je li vas iznenadio prolaz Villarreala protiv Bayerna?

„Tko kaže da nije iznenađenje, ne govori istinu. Međutim, iako više nema Ronalda i Messija, španjolska je liga i dalje jaka. I klubovi s dna mogu pobijediti one s vrha. Što se konkretno Villarreala tiče, Emery je njegov ključan čovjek. Strašno je iskusan i taktički je savršeno pripremio obje utakmice.“

Liverpool je na kraju rutinski prošao Benficu?

„Liverpool ima spoj agresivnosti, atraktivnosti i konstrukcije. On je možda i najkompletnija momčad u tom dijelu. Sve je riješio u prvoj utakmici, a uzvrat je ipak bio samo odrađivanje posla, iako su ga shvatili ozbiljno.“

Idemo na polufinala. Manchester City protiv Reala, što je utakmica dostojna i finala, dok Liverpool ide na Villarreal.

„Da je prošao Bayern, bila bi to dva polufinala s mega klubovima. Villarreal se po imenu tu ne uklapa, on je iznenađenje i to dovoljno pokazuje da uloga favorita na papiru ne znači puno. Sve su utakmice nepredvidljive, možemo samo pričati o većim simpatijama prema nekome.“

A koje su vaše simpatije? Tko će u finale?

„Skloniji sam Cityju nego Realu iz subjektivnih razloga. Liverpool je naravno favorit protiv Villarreala, ali to malo znači. Liga prvaka je kao Kup, to su eliminacije.“

Kakav nogomet očekujete? Lepršav, ofenzivan i atraktivan ili ipak malo oprezan zbog velikih uloga?

„Liga prvaka ne može se igrati na isti način kao prvenstvo. Tu se igra za prolaz, a ne toliko za atrakciju. Sigurno će biti malo i kalkulacija, što smo uostalom vidjeli kod Cityja u Madridu protiv Atletica. Treneri će se morati malo taktički prilagoditi.“

Ako emocije ostavimo po strani, čija će ovo biti godina u Ligi prvaka, tko ide do kraja?

„Liverpool. Isključivo zbog kompletnog načina igranja, fizičke spreme i kvalitete igrača.“

I bonus pitanje, vezano za vašu Barcelonu. Kako komentirate njezin uzlet pod Xavijem proteklih mjeseci i kako bi se eventualno u njegovu filozofiju uklopio hrvatski reprezentativac Borna Sosa?

„Polako se slažu stvari, ne samo na terenu već i financijski. Nakon dugo vremena Barca je kupila ozbiljnog napadača, Aubameyanga, a njezin su forte i dalje igrači iz vlastite akademije. Xavi je naravno donio dimenziju više, a tu je odnedavno i Jordi Cruyff. Zaokružili su tim. Sosa? Odgovarao bi Barceloni po stilu igre. Ona ga je prepoznala kao igrača koji bi se uklopio u njezin stil. Zanimljiv je Borna, nema puno lijevih bekova, ali jasno je i da on nije zanimljiv samo Barceloni…“