Lažnjak jedan, lažnjak drugi, a nerijetko i treći pa šut po golu. Instinkt za postavljanje u gužvama prenapučenog šesnaesterca. Perfektno izvođenje penala. Kramarić to ima u sebi od malih nogu, a to su napadačke kvalitete koje nijedan naš igrač nema toliko izražene i to razlog zašto Dalić bez njega ne može zamisliti svoju udarnu postavu. Baš kao što Ćiro nije mogao zamisliti originalnu postavu bez Davora Šukera. Piše: Antonio Baković

Svaka lijepa sportska priča ima svoje junake. Svi oni, u pravilu još za vrijeme svojih karijera, dobiju priznanja struke i javnosti. U hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji trenutno takvih, koji su konstantno pod svjetlima reflektora, ima nekoliko, a najbolji primjer je legendarni Luka Modrić kojem tribine skandiraju ime gdje god se pojavio. Nije on jedini jer doprinos jednog Ivana Perišića ili ranije Marija Mandžukića, Darija Srne, Zvone Bobana i Davora Šukera nitko nikada nije dovodio u pitanje. Naravno, s punim pravom. Svi su oni bili ili još uvijek jesu istaknute figure u uspjesima najvažnijeg hrvatskog sportskog kolektiva. No, što je s momcima koje svjetla reflektora nekako uvijek zaobilaze? Što je s onima koji su jednako važni, a možda se o njima i njihovim zaslugama ne govori dovoljno?

Jedan od njih je Andrej Kramarić.

Svoj reprezentativni put Kramarić je započeo u prijateljskom susretu protiv Cipra 2014. godine i odmah je asistencijom za gol pokazao talent za koji se znalo da posjeduje u velikim količinama. Prvu natjecateljsku utakmicu odigrao je nedugo potom protiv Malte, a povjerenje tadašnjem izborniku Niki Kovaču vratio je svojim prvim golom u kockastom dresu. Bio je to početak njegovog golgeterskog puta u nacionalnom dresu, a taj put i dalje traje jer Kramarić je počeo brojati te davne 2014., a broji i dalje. Jučerašnjim golom Crnoj Gori zaustavio se na 36 i sada ga samo 9 golova dijeli od rekorda Davora Šukera. Hoće li taj rekord dostići pa i prestići zapravo i nije važno. Uostalom i sam je rekao da o tome ne razmišlja.

Jednako efikasno kako je punio mreže protivnika Vatrenih, Krama je trpao i u klupskom dresu. Još kao dječak u omladinskim pogonima Dinama terorizirao je vršnjake i postavljao rekorde u svojim dobnim kategorijama. U seniorskoj momčadi Dinama, na žalost Dinamovih navijača, nije ostavio dubok trag. Tijekom 53 nastupa postigao je 11 golova, a onda je Plavi 9 u pomalo šokantnom transferu odlučio svoju karijeru graditi u Rijeci za koju je zaigrao 65 puta pri čemu je zabio čak 55 golova. Rijeku je doveo do velikih uspjeha, a sebi osigurao transfer u Leicester. I to u pravi čas jer bila je to Leicesterova povijesna, šampionska sezona. Kramarić u osvajanju naslova prvaka Engleske možda nije sudjelovao onoliko koliko je htio, ali piše se da je prvi Hrvat s titulom prvaka Engleske. No, dok su njegovi suigrači pisali povijest Otočkog nogometa Kramarić je proljetni dio sezone proveo na posudbi u Hoffenheimu. Tada nije ni znao da je to početak jedne velike nogometne priče o malom njemačkom klubu i velikom hrvatskom igraču koji će kasnije postati i najveći igrač te najbolji strijelac u povijesti ovog Bundesligaša za kojeg je zabio 143 gola. Takav učinak nije ostao neopažen pa se svojedobno za njegove usluge raspitivao moćni Bayern, no do tog transfera nikad nije došlo. Da jest možda bi percepcija javnosti o Andreju Kramariću bila drukčija jer poznato je koliko mi Hrvati padamo na veličinu i glamur, a slučajno ili ne, previđamo uspjehe naših sportaša na manjim pozornicama.

Da se vratimo na početak i na reprezentaciju te vrednovanje uloge raznih aktera u nekim od najvećih uspjeha hrvatskog nogometa.

Kad kažeš srebro iz Rusije većina se sjeti sjajnog Subašića i njegovih epskih obrana jedanaesteraca ili Rebićeve golčine Messijevoj Argentini ili Zlatne lopte Modrića. No, malo tko će se sjetiti gola Andreja Kramarića za izjednačenje protiv Rusije. Dok je režiser prijenosa držao kadar svečane lože u kojoj su prijateljski, jedno pokraj drugog, sjedili predsjednici dviju država Kolinda Grabar Kitarović i Vladimir Vladimirovič Putin odigravala se akcija za gol kojeg je u jako važnom trenutku zabio Kramarić. Od akcije smo u prijenosu vidjeli samo njegov naklon i loptu u mreži. Jako važan gol prošao je pomalo ispod radara, a Kramarić u javnosti nije pobrao zaslužene lovorike.

No, ista ta javnost znala ga je zato često prozivati. U kafanskim nogometnim traktatima razgovaralo se o njegovoj sebičnosti i o tome da nitko ne zna je li on špica, polušpica, krilo ili “polukrilo”. Ponekad bi taj narativ prihvatili i izbornici pa bi ga selili s pozicije na poziciju sve u nadi da će mu pronaći idealno mjesto na terenu. Ipak, sve to vrijeme izbornici i nogometni kibici su znali da Kramarić uvijek mora igrati. Zašto? Pa zato što je već godinama jedini pravi gol-igrač u našem rosteru.

Lažnjak jedan, lažnjak drugi, a nerijetko i treći pa šut po golu. Instinkt za postavljanje u gužvama prenapučenog šesnaesterca. Perfektno izvođenje penala. Kramarić to ima u sebi od malih nogu, a to su napadačke kvalitete koje nijedan naš igrač nema toliko izražene i to razlog zašto Dalić bez njega ne može zamisliti svoju udarnu postavu. Baš kao što Ćiro nije mogao zamisliti originalnu postavu bez Davora Šukera.

POVEZANO

VIDEO / Kramarić poduplao prednost Vatrenih, još je malo bliži Šukerovom rekordu

FIFA World Cup

22:00 0

FIFA World Cup

22:00 0

VIDEO / Sjajna Hrvatska deklasirala Crnu Goru i juri prema SP-u, ovacije Modriću!

FIFA World Cup

22:43 1

FIFA World Cup

22:43 1

“Odradio je odlično, vidjelo se da je pravi golgeter, podsjeća me na našeg predsjednika Šukera, onakve lažnjake nisam često vidio, valjao je cijelu tribinu. On i Mandžukić su se dopunjavali”.

Riječi su to Nike Kovača nakon Kramarićeve izvedbe protiv spomenute Malte 2014. godine, a sad se jako dobro vidi da Kovač ima dobar nos. Ne zato što će Krama možda dostići i prestići učinak naše Zlatne kopačke u kockastom dresu nego zato što je Kramarić u posljednjem desetljeću Vatrenima donosio isto ono što je Šuker donosio originalnim Vatrenima. Donosio im je ono zbog čega se nogomet igra. Gol.

Kad sam već citirao bivšeg izbornika Kovača red je da se prisjetimo i najvećeg od najvećih – Ćire Blaževića. Sve kako bih još malo naglasio usporedbu Šukera i Kramarića.

“Ja i Boban ne bi dali Šukera za 10 Batistuta. Je*o te Batistuta”. Ispalio je onomad sa šeretskim osmijehom na licu Bijeli Šal i tako još malo zacementirao svoj mangupsko-šmekerski status.

Jasno je da Zlatko Dalić nikad neće izgovoriti tako profanu rečenicu, ali vjerujem da mu Kramarić znači jednako koliko je Šuker značio Ćiri. Uostalom, samo u ovim kvalifikacijama zabio je 6 golova i vodeći je na ljestvici strijelaca ispred Mempshisa Depaya koji je zabio 5.

Pa evo, kad već znamo da Dalić nikad tako nešto neće izgovoriti onda ću ja i to samo zato da Krama jednom jasno i glasno dobije javnu aklamaciju koju toliko dugo zaslužuje dobiti.

“Ja i Modrić ne bi dali Kramarića za 10 Batistuta. Je*o te Batistuta”