Svašta je prošao u svojoj karijeri, a proteklog vikenda bio je sudionik derbi Indonesia što znači “Indonezijski derbi”, poznat kao indonezijski El Clásico. Naziv je to za dvoboj između dva najveća i najpopularnija indonezijska nogometna kluba Persib Bandung i Persija Jakarta. Ovaj derbi se smatra jednim od najvećih u Aziji.

“Tu nema nikakve dvojbe. Za moj Persib Bandung navija 15 milijuna navijača, za Persiju iz Jakarte 12. Na svojoj sam koži doista osjetio da je riječ o posebnom nogometnom derbiju” – počeo nam je priču Bojan Hodak, koji je s Persib Bandunogom vodeća momčad prvenstva Indonezije.

Kroz povijest to rivalstvo je često prelazilo u dramatične i tragične događaje.

“Da, puno je navijača kroz povijest izgubilo život zbog te utakmice. Već duže vrijeme gostujući navijači ne smiju na utakmicu. No, za mene je to bilo jedno doista novo i posebno iskustvo.”

Dan prije utakmice momčad Persiba krenula je u 130 km udaljenu Jakartu.

“Nitko nije znao kada dolazimo. Ja sam imao obavezu doći na press konferenciju. Nakon toga smo bili smješteni u hotelu koji su otkrili navijači Persija i oko ponoći nam priredili vatromet. Srećom nije dugo trajalo.”

Dan utakmice je nudio poseban doživljaj.

“Zbog sigurnosti naša momčad je bila smještena u oklopne transportere. Uz ogromno osiguranje stigli smo na stadion, a pri dolasku dočekala nas je ‘kiša’ najrazličitijih predmeta koji su udarali u naš oklopnjak. Snimio sam i video iznutra da možete dobiti predodžbu o čemu vam pričam.”

Derbi je završio rezultatom 2:2, momčad Bojana Hodaka nadoknadila je zaostatak, te ostala uvjerljivo na prvom mjestu prvenstvene ljestvice. U ovom trenutku imaju devet bodova prednosti ispred Persebaye, a deset ispred četvrtoplasirane Persije.

“Imali smo četiri velike šanse, a gubili 2:0. U nastavku smo ipak odigrali mirnije, osvojili važan bod.”

Zanimljiv je bio povratak.

“Organizator i policija su odlučili da se momčad ne tušira, ja sam dao neku brzinsku izjavu i odmah smo krenuli prema kući. E to u smo se doista naslušali bačenih predmeta u naš oklopnjak, policija nas je pratila do 40 km izvan grada gdje smo postali sigurni. Dosta sam toga proživio u karijeri, ovaj dio svijeta je specifičan, nama iz Europe potpuno nejasan, ali ovo je nešto što mi se čini da je u Indoneziji i više od nogometa. Zadovoljan sam što smo prošli na kraju neokrznuti u svakom smislu, a igrači koji su ovdje odrasli pripremali su nas na ovaj scenarij. Ali jedno je dok to proživiš”– zaključio je Bojan Hodak.