Radomir Đalović (42), crnogorska legenda SHNL-a, neočekivano je postao trenerska senzacija u Hrvatskoj.

Nakon iznenadne ljetne smjene Željka Sopića, Đalović je preuzeo kormilo Rijeke i nekoliko mjeseci kasnije ulazi u nedjeljni derbi protiv Hajduka kao lider prvenstva.

Rijeka pod Đalovićevim vodstvom ostaje jedina neporažena momčad lige, s osam pobjeda i osam remija, uz samo pet primljenih golova. Povodom ovog uspjeha, srpski Telegraf objavio je tekst o Đaloviću s naslovom: “Živio je u baraci pokraj Marakane, bio igrač Zvezde i viceprvak Europe sa Srbijom i Crnom Gorom, sada je najveći hit u Hrvatskoj”.

U njemu piše: “Dinamo ili Hajduk. Imena ovih klubova čujemo kada je u pitanju priča oko naslova prvaka u Hrvatskoj i dilema mogu li Splićani poslije 20 godina konačno osvojiti titulu. Razlika između ova dva kluba računa se svakog vikenda. Ne blistaju ni jedni ni drugi, dok nekako ispod radara prolazi činjenica da je jedan drugi klub tu između njih, sada i na vrhu tabelice – Rijeka!

Najveće zasluge za to idu nekadašnjem crnogorskom reprezentativcu Radomiru Đaloviću, koji je sredinom kolovoza sasvim neočekivano dobio priliku. Zamijenio je Željka Sopića, odnosno ostao u klubu, što se pokazalo kao pun pogodak uprave. Da je vojnik Rijeke, Đalović je pokazao i kada je odlučio ostane u klubu i u ljeto 2023. u trenutku odlaska Sergeja Jakirovića u Dinamo. Đalović je tada jedini ostao, te je privremeno vodio Rijeku. Đalović je i kao igrač nastupao za Rijeku, za tim s Kantride odigrao je 87 mečeva i dao je 37 golova.”

No Đalović zanimljiv našim susjedima jer je u Crvenu Zvezdu došao kao dijete:

“Došao sam kao dijete od 13 godina iz Bijelog Polja. Sam, nikoga nisam znao u Beogradu, svi su mi ostali u Bijelom Polju i bilo je teških trenutaka. Ali to me je izgradilo kao čovjeka. Živio sam u onoj baraci preko puta Marakane kod pekare Kruna, s Nemanjom Vidićem, bili smo drugari, kao i sva djeca koja dođu sa strane u Zvezdu.

Vidić je tada bio mršav, nije imao razvijene grudi, ali je uvijek bio striktan i posvećeno trenirao. Stekao sam tamo mnogo prijatelja, trenirali su me legende poput Dule Savića, Vojina Lazarevića, Mile Jovina, Kule Aćimovića, Zvonka Radića… . Mnogi iz te generacije danas grade trenerske karijere. Aleksandar Luković, Jovan Damjanović, Slavoljub Đorđević, Žarko Lazetić, ja…”

Đalović ima i nešto manje lijepe uspomene Zvezde:

“Bio sam razočaran što nisam uspio u Zvezdi, boljelo me je, ali tako ti je to kad si dijete i kad ne razmišljaš. Kad gledaš iz ove perspektive, drugačije to sve izgleda. Znate li vi tko su tada bili napadači Zvezde? Drulić! Pjanović! Jelić! A ti mlad i nestrpljiv. Realno je bilo da odem na posudbu, pa da se vratim. Oni su me htjeli posuditi, ali ja to nisam želio. Bio sam impulzivan, neiskusan i otišao sam u Železnik. Tamo sam nešto malo igrao, dao dva gola, ali nije to bilo baš najbolje.”

Iznenadio je mnoge kada je 2002. iz Srbije, iz Železnika, stigao u Hrvatsku, točnije u NK Zagreb. Tada je bio mladi reprezentativac Srbije i Crne Gore. Kao igrač Zagreba, nastupao je za U-21 reprezentaciju te države i osvojio srebrnu medalju na Europskom prvenstvu 2004. godine. Nakon razdruživanja Srbije i Crne Gore, Đalović je u seniorskoj reprezentaciji Crne Gore nastupao kao napadač Rijeke