Vukovar 1991 odradio je jesenski dio sezone iz snova, čime je iskazao kandidaturu za HNL.

U svojoj trećoj sezoni u drugoligaškoj konkurenciji uspio je osvojiti naslov ispred Opatije s kojom ima identičan broj osvojenih bodova. Naravno, samo je jesenski prvak pa će onaj pravi naslov doći krajem svibnja iduće godine. Zasluge za ovaj fantastičan podvig definitivno idu igračima, ali i treneru Gordonu Schildenfeldu koji je nedavno preuzeo momčad.

Vukovar 1991 osnovan je 2012. godine kao nasljednik bivšeg i starog Vukovara ’91, koji se ugasio zbog velikog financijskog duga. Sadašnji Vukovar 1991 je svoj put započeo u Međužupanijskoj nogometnoj ligi, a svoj najveći dosadašnji uspjeh svakako je onaj u sezoni 2021./22. (plasman u Prvu NL zahvaljujući naslovu prvaka u tadašnjoj Trećoj HNL Istok te pobjedama protiv Hrvaca i Mladosti iz Ždralova u dodatnim kvalifikacijama).

Ovom prilikom Sportklub je napravio razgovor sa Draženom Pernarom, sportskim direktorom Vukovara 1991. Pernar je rođen 9. rujna 1971. godine u Vinkovcima. Prije Vukovara 1991 bio je u Cibaliji čak 35 godina (od škole nogometa i igrača do trenera i sportskog direktora).

Dotaknuo se završene polusezone, Opatije, ovosezonskih ambicija kluba, stadiona na kojem bi mogao igrati HNL, ostvarenih rezultata u prethodne dvije sezone Prve NL, Gordona Schildenfelda, Branka Karačića, HNL-a i Prve NL te klubova u ta dva natjecanja.

Čestitke na naslovu jesenskog prvaka sa Vukovarom 1991 u Prvoj NL. Kako ste vidjeli ovu polusezonu u drugoligaškom društvu?

“Hvala na čestitkama. Ovo je bila jako uspješna polusezona sa malim turbulencijama u 17 kola. Kada se sve u svemu zbroji, na kraju svi moramo biti zadovoljni jer se nalazimo na prvom mjestu, što nam je bio cilj na početku sezone. Smatram da smo ostvarili cilj.”

Bodovno ste izjednačeni sa Opatijom, koja vas prati sa drugog mjesta te koja je odigrala odlično kao i vi.

“Da, sigurno da je Opatija jedno veliko iznenađenje. To nije slučajno iz razloga jer ovo je već treća sezona da klub, koji uđe u ovu ligu bude iznenađenje. Prvu sezonu bio je Vukovar 1991, drugu Zrinski Osječko 1664, a treću Opatija. Opatija je nastavila taj niz te se radi o momčadi, koja je dobro vođena i koja ima dobre igrače. Dokaz tome su ostvareni rezultati, a u 17 utakmica upisala je samo jedan poraz.”

Koje su ambicije Vukovara 1991 ove sezone? Odnosi li se to na plasman u HNL?

“Ovo je naša treća sezona u Prvoj NL. U prvoj sezoni nismo imali ambiciju, a u prošloj i ovoj od prvog trenutka izrazili smo svoje ambicije da uđemo u elitni rang hrvatskog nogometa. Ove sezone zacrtali smo si taj cilj i sada smo na pravom putu. Želimo biti prvi i igrati HNL. Klub to može, ali ono što trenutačno nemamo te ovisimo o drugima su infrastruktura i stadion. Nadamo se da će u doglednoj budućnosti ili vrlo brzo doći situacija da se najviši rang hrvatskog nogometa igra u Vukovaru. U ovom trenutku mi moramo biti gosti, ali našim igračima i simpatizerima kluba želimo priuštiti da imaju mogućnost gledanja HNL-a u Vukovaru.”

U slučaju da uđete u elitu, gdje biste igrali svoje domaće utakmice?

“Prošle godine mi smo od grada Vinkovaca dobili suglasnost da igramo na stadionu Cibalije. Taj stadion zadovoljava sve kriterije najvišeg hrvatskog ranga uz neke male dorade. U posljednjih šest-sedam sezona Cibalia se nije plasirala u HNL i promijenili su se nekakvi standardi što se licenciranja tiče u smislu malih sitnih zahvata, koji bi se morali napraviti. Međutim, to je vrlo lako tako da očekujemo kako ćemo dobiti dozvolu čime bi mogli licencirati stadion Cibalije za HNL.”

Spomenuli ste da vam je ovo treća sezona u Prvoj NL. U prethodne dvije bili ste drugi i treći u poretku. Jeste li zadovoljni sa ostvarenim rezultatima s obzirom da ste već skoro pet godina sportski direktor kluba?

“U klubu je ista garnitura ljudi. Klub stvarno ide uzlaznom putanjom kroz cijeli ovaj period. Ne idemo ništa preko koljena i dižemo se u svim segmentima. Mislim da smo već sada dovoljno sazrijeli i napredovali u mnogim pogledima kako bi se mogli uhvatiti u koštac sa HNL-om. Sigurno je da smo to htjeli prošle sezone i osobno smatram da smo podbacili. Mogli smo biti malo bolji i kvalitetniji te se duže držati u utrci za prvom pozicijom. Što se prve sezone tiče, mislim da je bila jako uspješna i da smo bili najkvalitetnija momčad bez obzira što smo zauzeli drugo mjesto. Tada nismo imali ambicije za viši rang i to je možda nedostajalo da bi bili prvi.”

Imate novog trenera, a to je Gordon Schildenfeld koji je naslijedio Branka Karačića. Kako vam se čini, iako je vodio momčad u samo dvije utakmice?

“U ovo kratko vrijeme mogu reći da sam prezadovoljan sa njegovim odnosom prema radu te njegovom vizijom i željom. Mislim da se radi o vrlo talentiranom treneru, a u budućnosti pokazat će se da će voditi velike klubove. Mene je oduševio sa mnogim stvarima, iako sam radio sa puno trenera. Ovo što je sada pokazao ostavilo je dobar dojam na mene.”

Koji je bio razlog Karačićeve smjene, koja se dogodila sasvim iznenadno?

“Nažalost, to je bio jedan period koji je trajao malo duže. Slažem se s vama i sigurno je bilo nezahvalno rastati se sa trenerom, koji je bio prvi. To je vrlo stresan i težak događaj. Kako za trenera, tako za sve nas koji radimo u klubu. Sve je počelo nakon niza od četiri utakmice u kojima smo imali dva remija i dva poraza. Kulminiralo je sa domaćim porazom od Orijenta, koji je bio desetkovan. Čini mi se da Orijent nije imao osam standardnih igrača, a mi smo stvarno odigrali loše i na kraju izgubili. Poslije te utakmice Karačić je u razgovoru sa čelnim ljudima kluba izrazio neko svoje nezadovoljstvo i čak je bio spreman otići. Onda smo imali nekakve sastanke u klubu i prije sa trenerom te smo svi bili za to da ipak ostane. U tom trenutku bodovna zaliha bila je velika prije rastanka i svi u klubu htjeli smo da se nastavi. Iza tog detalja klub je ponovno pobjeđivao i onda je došla utakmica u Vinkovcima.

Nije stvar poraza i da smo bili jako loši, ali u razgovoru sa svim ljudima u klubu jednostavno je bila bojazan da u utakmicama sa Dubravom i Opatijom ne izgubimo prvo mjesto koje smo imali od početka sezone. Procjena u klubu bila je takva da treba probuditi momčad kako bi se ostalo na prvom mjestu. Da smo izgubili od Opatije, bili bi drugi i zaostajali tri boda. Karačić je ostvario jako dobre rezultate i tu se nema što prigovoriti, ali postojale su male amplitude. To je bio jedan od razloga i takva je procjena, a Karačić je dobar čovjek i trener.”

Kako vam se čini HNL općenito, ali i Prva NL?

“Cijeli život sam u tome, odnosno od prvog samostalnog prvenstva Hrvatske 1992. godine. Gledam i pratim sa guštom te mislim da najviši rang hrvatskog nogometa strašno napreduje. Ima dobrih klubova i utakmica, a infrastruktura se popravlja. Kada su se tereni popravili, ispalo je puno bolje. Još da imamo kvalitetan stadion poput Opus Arene u Osijeku, mislim da bi se publika vratila, da bi naša liga imala dimenziju više te da bi stvarno bila gledljiva i zanimljiva. Uz to, puno bolje bi se marketinški naplatila. Što se Prve NL tiče u kojoj nastupamo, mislim da je jako kvalitetna. Ljudi, koji vode hrvatski nogomet jako su pogodili s tim da su Prva i Druga NL jedinstvene.

Sigurno se popravila kvaliteta i ujedno su zanimljive. Ono što bih osobno volio i što je najavljeno jest da će drugi iz Prve NL igrati doigravanje sa devetim iz HNL-a. To je bilo prije, ali zbog loše kvalitete drugog ranga natjecanja došlo je do procjene kako je uzaludno da neki prvoligaš gubi dva tjedna kroz kvalifikacije. Kvaliteta drugog ranga treba se pojačati da bi klub bio konkurentan, čime će pridonijeti kvaliteti i zanimljivosti. Onda će dva kluba teoretski moći ući u HNL, a dva ispasti u Prvu NL. Mislim da ide prema dobrom putu, ali moramo popraviti infrastrukturu jer to je najbolnije u hrvatskom nogometu.”

A klubovi u HNL-u i Prvoj NL?

“Iskreno, više-manje je sve očekivano. Prošle sezone svi smo očekivali da će se Šibenik vratiti te da je bio glavni konkurent zbog navijača, stadiona, tradicije i ulagača u klub. To je bilo očekivano da će napraviti, ali nije bilo očekivano da će Zrinski Osječko 1664 napraviti rezultat pa da će to biti kratkog vijeka. To nije nešto što govorim napamet jer mnogi hrvatski klubovi pojavili su se na sceni pa vrlo brzo nestali, a pričamo o onima iz manjih mjesta. Vjerujte da će se klubovi poput Cibalije, Šibenika i Zadra visoko naći na karti hrvatskog nogometa jer iza toga stoji grad te tradicija.

Meni je sve iznenađujuće i ne znam koga bih istaknuo. Sigurno je da smo mi već tri godine konstanta u vrhu i mislim da trenutačno nema nijedan klub, koji je napravio ono što smo mi. Vidite da je ove godine Rudeš ispao iz HNL-a, da je prošle Hrvatski dragovoljac ispao iz Prve NL i da se Šibenik vratio. To je pozitivno, ali i normalno.”