SKener: Sada još treba ukinuti i produžetke

Anke Waelischmiller/SVEN SIMON/picture-alliance/dpa/AP Images

Pravilo iz 1965. godine odlazi u povijest. Koliko je samo donijelo sreće/nesreće. Sada još treba ukinuti i produžetke

U jednom od dva slobodna dana uoči osmine finala Eura Uefa je donijela odluku: Pravilo gola u gostima više ne vrijedi. U klupskim natjecanjima u sezoni 2021./22. više gol u gostima ne vrijedi dva. Ako nakon dvije utakmice ostane rezultat izjednačen igra se produžetak od 2×15 minuta, a ako i nakon toga nemamo pobjednika izvodit će se kazneni udarci.

Davno je to pravilo uvedeno (Kup kupova 1965., a od 1970. u svim ostalim) kako bi se afirmirao napadački stil nogometa, a izveo desant na defanzivan nogomet. Koji baš u tim 60-tim godinama prošlog stoljeća uzeo maha. Helenio Herrea i njegov Inter su tada igrali nogomet ‘tko leži ne bježi’, lopta je letjela u ‘kuruzu’, a iz kakvog prekida bi se dolazilo do rezultata. Osvijio je tri puta Serie A, i dva puta Kup prvaka. Dekadencija kao stil ljutila je gledatelje koji kupuju ulaznicu da bi vidjele neki pravi nogometni potez, jedino se nisu bunili navijači milanskih “crno-plavih”.

Domaći teren. Svojedobno je u nogometu značio puno. Puni stadioni, logičan pritisak na suca, te samo 16 posto gostujućih pobjeda. Tadašnje opredijeljenje je bilo da gosti čak i ako su jači od domaćina, u prvim utakmicama igraju vrlo zatvoreno i razmišljaju prvenstveno kako ne primiti pogodak. Mislim da je taj gol u gostima kroz povijest znao pomoći slabijim momčadima, ali ponovno su taj benfit više koristili moćni i jaki klubovi. Koji su u konačnici ipak lakše dolazili do postizanja pogotka. Ako baš sve ogolimo, pravilo gola u gostima je u svoj samoj srži – nepravedno.

U ovih 56 godina, koliko vrijedi pravilo gola u gostima, bilo je bezbroj primjera koji su demantirali neophodnost njegovog postojanja. Kao najpoznatiji uzima se dvoboj polufinala Lige prvaka u sezoni 2002./03. između gradskih suparnika Intera i Milana. Obje utakmice igrane su na stadionu San Siro, koji je domaći teren i Interu i Milanu. I obje utakmice završile su bez pobjednika – 0:0 i 1:1. Zahvaljujući pogotku koji je postigao kao “gost” Milan se plasirao u finale.

A nepravedan je i produžetak. Zašto? Pa ponajprije što ponovno ne izjednačava izglede. Jer, momčad koja je u uzvratnoj utakmici domaćin ipak ima pola sata produžetka na svom stadionu i pred svojim navijačima. Borila se Fifa i Uefa protiv toga, uvodila pravilo srebrnog, pa zlatnog gola, da bi na koncu od svega odustali. Pa onda neka se nakon 180 minuta izvode kazneni udarci. I to je svakako bolje od bacanja novčića.

Kako god, sada će se i treneri na drukčiji način morati pristupati pripremi utakmice. Više se neće moći pouzdati u pomoć – gola u gostima – već će treneri biti primorani pripremati svoje momčadi za to da je gol gol, a ne benfit.