Izbornik Portugala Roberto Martinez pod ogromnim je pritiskom domaće javnosti. Pod svojim okriljem drži dokazane svjetske klase, ali imena koja tjeraju strah u kosti zasad su pružila igru koja je kolektivno proglašena - negledljivom. No, Hrvatska od jednog ipak treba strahovati.

Svaki mozaik tek je skup nepovezanih komadića dok ih umjetnik ne postavi na svoje mjesto. Ono što je u jednom trenutku izgledalo nepovezano i besmisleno, u drugom izaziva divljenje. Igra Portugala još uvijek je tek nalik zbiru razbacanih djelića, ali onih koji, pravilno složeni, kriju potencijal ljepote zasljepljujuće snage. Hoće li ih Martinez složiti u remek-djelo ili će jednostavno, ali precizno namješteni dijelovi Dalićeve slagalice do kraja ogoliti portugalski kreativni nered?

SKener: Pele, Maradona, Messi… Cristiano Ronaldo je zaslužio biti u tom pokeru

FIFA World Cup

11:00 0

FIFA World Cup

11:00 0

Dalić najavio sraz s Portugalom: ‘U ovome će biti ključ’

FIFA World Cup

23:23 0

FIFA World Cup

23:23 0

Izbornik Portugala komentirao Dalića pa otkrio hoće li Ronaldo preseliti na klupu

FIFA World Cup

23:04 0

FIFA World Cup

23:04 0

Kada su gledali u popis igrača koji će njihovu zemlju predstavljati na Svjetskom prvenstvu, Portugalci su imali viziju ‘mozaika’ čija će skladna ljepota svakog suparnika na putu do osvajanja Mundijala ostavljati bez daha. Nitko ih ne može kriviti za visoka očekivanja i vjeru u ostvarenje vječnog sna. Jer, jedan pogled na listu Roberta Martineza u svakome pobuđuju zrnce vjere da je upravo Portugal pritajeni favorit turnira.

Ako već ime Cristiana Ronalda nije dovoljno, usprkos godinama, tu su PSG-ovi osvajači Lige prvaka Vitinha i Joao Neves. Prošlosezonske prve violine mančesterskih velikana Bruno Fernandes i Bernardo Silva, genijalni ‘pepovski’ hibrid krila i kreativnog veznog, uvijek igraju s asom u rukavu. Moćni Ruben Neves vrhunski je adut s klupe, a kakva je konkurencija u veznom redu, potvrđuje i to da jedan Mateus Fernandes, upravo prodan Tottenhamu iz West Hama za skoro 100 milijuna eura, nije niti pozvan.

Joao Felix, Pedro Neto i Rafael Leao impozantne su prijetnje s krila, s vjerojatno najboljim lijevim bekom svijeta Nunom Mendesom iza sebe na jednoj strani te čak četiri svjetske klase u borbi za početni sastav na drugoj – Matheusom Nunesom, Joaom Cancelom, Nelsonom Semedom i Diogom Dalotom. A sve začinjeno provjereno pouzdanim Diogom Costom na golu, i jokerima s klupe: napadačem Goncalom Ramosom (rekordno skupim pojačanjem Milana za iduću sezonu) i ubojitom Sportingovom špicom Trincaom te brzonogim Juventusovim Franciscom Conceicaom, s više puta testiranim topom u nogama.

Nesreća za Portugalce je što se većini ovih igrača epitetu briljantnih dodaje i – nepredvidljivi. Fizička sposobnost Ronalda razumljivo je u padu pa se njegova igra, umjesto na konstantan teror suparničke obrane, svodi na nasumične trenutke genijalnosti. Leao, Modrićev donedavni suigrač iz Milana, uglavnom je sam sebi nepoznanica, baš kao i vječni talent Joao Felix, koji jednim potezom opravda status sada već zaboravljenog statusa Cristianovog nasljednika, a potom se na neodređeno vrati u potpunu indisponiranost.

Vezni red je ipak priča za sebe. Genijalnost četiri maestra, Vitinhe, Joaa Nevesa, Bernarda i Brune, neupitna je. Ali, ispostavilo se, ne osobito kompatibilna. Majstori diktiranja tempa na ovom Svjetskom prvenstvu izgledaju kao kontrol-freakovi koji loptu ne sakriju samo protivniku – nego i svom napadu.

Vječna dodavanja u svojoj polovici vjerojatno su dosadila čak i Vitinhi, metronomu često kritiziranom za usporavanje igre. Njegova rješenja možda jesu sporija, ali čemu žuriti kada znate da se još nije rodio taj koji će vam oduzeti posjed? Sjajni 172 centimetra visoki Portugalac svaki fizički nedostatak vješto prikriva nevjerojatnom nogometnom inteligencijom uz koju je postao nenadmašan u zadržavanju lopte, kontroliranju tempa i proigravanjima s balansom riskantne lucidnosti i pragmatičnog ziheraštva.

Osim toga, Vitinha svaku kritiku pobija statistikom. Za PSG je prošle sezone ostvario impresivan prosjek od 89,9 uspješno kompletiranih dodavanja po utakmici (poslao je čak 1.667 lopti u posljednju trećinu terena), uz ukupnu točnost pasova od 93,7%. U 1:1 remiju protiv DR Konga imao je nestvarnih 100% točnosti dodavanja, dok je u visokoj 5:0 pobjedi protiv Uzbekistana diktirao igru 83 minute uz nevjerojatnih 96,9% uspješnih dodavanja. Sjajnu formu zaokružio je u susretu protiv Kolumbije (0:0), gdje je ponovno odigrao 83 minute i utakmicu završio s visokih 94,5% točnih dodavanja.

Uz sve to, ovaj sjajni veznjak posjeduje nevjerojatnu izdržljivost – gotovo nikad nećete ga vidjeti u šetnji terenom, a iako znatan dio minuta provodi spuštajući se između stopera u izgradnji igre, u baš svakom trenutku možete ga očekivati pred šesnaestercem s vizionarskim pasom ili ubojitim udarcem izvana, koji je odavno postao njegov trademark.

Pa ipak, dojam svih je da još nije pokazao svoju stvarnu kvalitetu. Portugalski navijači pitaju se gdje je nestala pariška magija i hoće li oživjeti kada će mu na drugoj strani stajati Luka Modrić, igrač kojeg sam naziva ‘apsolutnim idolom’.

Upitnici su i nad izvedbama Joaa Nevesa, koji je s Vitinhom popločao put do dva uzastopna osvajanja Lige prvaka. Mladi 21-godišnjak zabio je nakon samo šest minuta igre u prvoj utakmici Portugala protiv DR Konga i – nestao. Ovaj klasični box-to-box vezni navikao nas je na neumornu trku i ulaske iz drugog plana, ali u toliko sporoj igri, i sam se uklopio u letargične izvedbe svoje momčadi.

Razočarao je i Bruno Fernandes, iz godine u godinu najbolji pojedinac (konstantno osrednjeg) Manchester Uniteda, ali i službeno najbolji igrač Premier lige u sezoni u kojoj njegov klub nije ni primirisao borbi za titulu. Što sasvim dovoljno govori o razini njegovih izvedbi.

Pa, gdje su ti golovi, bezbrojne asistencije i glad za pobjedom koja bi čak i Felixa trebala motivirati na želju za uspjehom, pitaju se frustrirani Portugalci. Činjenica jest da je Bruno jedva svoja sjena u nacionalnom dresu, a razlog tome još uvijek nije pronašao niti Martinez.

I upravo to je jedino od čega Hrvatska treba strahovati. Španjolski strateg na raspolaganju zaista ima komadiće slagalice koje, pažljivo i precizno složene, tvore cjelinu kakvoj, vjerojatno, čak ni hrvatski vezni red ne može parirati.

Ali, razlika je u tome što je hrvatski izbornik svoje kockice posložio. Modrić, usprkos početnim kritikama, pokazuje da itekako ima u sebi dovoljno energije i magije da nadigra svakog suparnika. Baturina pokazuje genijalnost koja probija i čeličnu obranu, Petar Sučić, osim čudesne brzine i izdržljivosti, u svom arsenalu posjeduje i bombardera u desnoj nozi, oružje kakvo Hrvatska godinama nije imala, a Mario Pašalić itekako je Portugalcima sposoban sakriti loptu, a onda ih i jednim potezom zaviti u crno.

Hrvatska reprezentacija je nakon početnih ‘bucanja’, prema neuobičajeno samokritičnom priznanju Zlatka Dalića, protiv Gane ponovno ličila na samu sebe, ali svatko s dozom opreza i bez zasljepljujuće euforije u očima, vidi i nemotiviranog suparnika na drugoj strani kao element koji je pridonio 2:1 pobjedi Hrvatske.

Vatreni se još nisu susreli s ovakvim izazovom. Moćni engleski trokut Rice – Anderson – Bellingham ogolio je sve slabosti veznog reda Vatrenih, a prema individualnoj kvaliteti, Martinezov poker asova, sposoban je za apsolutnu dominaciju nad hrvatskim trupama.

Pa ipak, čak ni Portugalci nisu se spremni kladiti na takav ishod. Aktualni osvajači Lige nacija u utakmicu šesnaestine finala, koja se igra večeras u 1 u noći po srednjoeuropskom vremenu, ulaze s visokom dozom skepse, opreza i poštovanja prema iskustvu, kvaliteti i pobjedničkom mentalitetu Hrvata. Čak ni podatak da je Portugal u deset utakmica protiv Vatrenih izgubio tek dvaput ne ulijeva im osobito povjerenje.

Svi predviđaju da će pobjednika odlučiti onaj čiji će vezni red preuzeti konce igre u svoje ruke. I koliko god na papiru djelovali moćno, činjenica jest da Portugalci još nisu proizveli tkanje dostojno divljenja. Hoće li to učiniti baš večeras? Ključno pitanje jest je li Martinez pronašao formulu koja će proizvesti nepobjedivu igru – ili su Dalićeve već namještene kockice siguran recept za potvrdu statusa Vatrenih kao ‘kraljeva nokaut faze’.