Rastanci su uvijek neugodni i bolni, pa je takav i ovaj Dinama i Brune Petkovića. Maksimirsku 128 napustio je sjajni nogometaš koji je Dinamu vjerojatno dao više od bilo koga u ovom nogometnom stoljeću

Nekoliko posljednjih dana razvlači se priča i potencira sukob na relaciji Zvonimir Boban, novi Dinamov predsjednik Uprave i Bruno Petković. Nećemo ulaziti u špekulacije, jer niti jedna niti druga strana nije izašla s konkretnim zaključkom. Sigurno da je šutnja s obje strane zapravo plodno tlo za tračeve, insinuacije. I javnost je podijeljena, neki smatraju da je Boban morao imati više takta, drugi pak da je i Petković mogao imati sluha za ideju koju mi je novi Dinamov šef ponudio. Nisu se našli, stoga ostaje konstatacija da Bruno Petković napušta Maksimirsku 128 i odlazi nažalost na sporedni izlaz.

Dinamo je u proteklih sedam godina odigrao neke od svojih najvećih utakmica u povijesti, nakon 40 godina pronašao proljeće u Europi, bio stalni sudionik Lige prvaka ili Europa lige, a posljednje dvije sezone u prvenstvu je stagnirao. Jedno je prvenstvo teško iščupao, a posljednje je i izgubio. U svim tim godinama statistika Brune Petkovića koju možete vidjeti na grafici je – moćna. Baš onakav kakav je on zapravo igrač bio.

Genijan – to je bio u Bratislavi u dresu Vatrenih, škarice protiv Bodo Glimta u Maksimiru kao remek-djelo, skok glavom i lopta u for Oršiću koji para mrežu londonskog Chelseaja, gol Brazilu koji će ga pratiti do kraja života… I kada bi bio na pola spreman, bio bi Dinamov ključni igrač. Najbolji primjer je posljednji derbi u Splitu koji je Dinamo dobio zahvaljujući toj genijalnosti u nekoliko poteza.

Opasan – toliko puta je pokazao da kada momčadi ne ide može pronaći pravu formulu. Njega je nemoguće čuvati, jer je fizički vrlo jak, s loptom može sve, ima sjajan pas, odličan udarac i dobar je u igri glavom. Ne postoji igrač u Dinamu koji je imao sve odlike vrhunskog igrača.

Lucidan – on je jedan od onih koji su jedan dan vezni, drugi špica. Ne bi trčao, ali bi zato filigranski precizno dodao. Njegova rješenja su uglavnom u domeni – protivnik može sjesti i plakati.

Vješt – on pripada igračima iz hita Zabranjenog pušenja – voli igrati za raju, a može zanemariti taktiku. Da, na lopti je prvo ime HNL-a, u ‘kockastom’ jatu je jedan od onih koji će zadnji izaći iz one popularne vježbe prije pravog zagrijavanja koju kolokvijalno zovemo – ševa.

Mističan – stav i gard frajera, mangupa, je nešto što on ima u sebi i zapravo to ne želi skrivati. No, taj hladan osjećaj nedodirljivosti ga zapravo čini mističnim.

Bahat i prgav – je vrlo često prema medijima. Ne voli stati pred kamere, ne voli svjetla reflektora, jedan je od onih koji novinare niti cijeni niti ih doživljava. Za njega je odlazak pred medije – nužno zlo koje se ponekad mora odraditi zbog profesionalnog ugovora.

Nezainteresiran – nije tajna da mu trening nije najveća sreća u životu. Često izgleda da je spreman onoliko koliko želi, igra u dva pravca i presing za njega su kao da mu vežete kuglu oko noge.

Iritantan – navijači ga jedan dan obožavaju do te mjere da bi ga odveli na piće, ali čim Dinamu ne ide, a Petko izgleda kao da ga za to uopće nije briga, tada mu zapravo zvižde i najradije bi ga poslali u K(Cataniju).

Raskalašen – nije tajna da voli noćni život, što je zapravo pratilo mnoge maksimirske boeme (Lamza, Mlinka, Cico, Mandžukić), a to čine i stoga što se osjećaju dominantno na terenu. Svi smo mi od krvi i mesa, pa tako i Petko koji zna da može doći na teren i mamuran i opet će ga svi oslovljavati sa – doktore.

Rastanci su uvijek neugodni i bolni, pa je takav i ovaj Dinama i Brune Petkovića. Maksimirsku 128 napustio je sjajni nogometaš koji je Dinamu vjerojatno dao više od bilo koga u ovom nogometnom stoljeću. Posljednji pogled na Brunu Petkovića je zapravo i pogled u svojevrsnu romantiku. Moj naklon – doktoru nogometa, mangupu, boemu.

Sretno, majstore!