U paklenom rujnu nakon utakmica protiv Hajduka i Fenerbahčea koje će se igrati u razmaku od pet dana dobit ćemo još konkretnije odgovore na pitanje koliko zapravo vrijedi - Bobanov Dinamo.

U subotu 13. rujna Dinamo će prvi put postati i definitivno klub Dinamovih članova i navijača. Na taj način bi se trebao zaključiti dugotrajni i mukotrpni proces u kojem je slavni zagrebački klub nakon niza desetljeća na tragu – gospodskog kluba. I toj tragediji koja je predugo trajala došao je kraj, no sve su oči Dinamovog navijača uprte u svlačionicu pod jugom. Modri su saznali tko ih čeka u osam utakmica Europa lige, a kolovoz 2025. godine, pet utakmica, u kojoj su nogometaši Marija Kovačevića postigli četiri pobjede i jedan remi uz gol razliku 12:2 dala su naslutiti što nas čeka.

Nakon izgubljenog naslova prvaka i saznanja da će prvu europsku utakmicu igrati 24. rujna Zvonimir Boban i Uprava odlučili su se u apsolutni remont. Za Marija Kovačevića su se odlučili dva mjeseca prije kraja sezone, a za Petrom Sučićem je prvi Dinamov operativac plakao još u travnju kada se priključio ovoj priči. Baturinu je bio spreman prodati, a senatora i promašenih ‘pojačanja’ se želio riješiti pod svaku cijenu. Josip Mišić je jedini kojeg je želio zadržati i podariti mu ulogu lidera ove momčadi.

Akrobaciju koju je izveo Boban ne pamtim u modernom nogometu. Ekstravagantan čin, koji ga može kako će i sam priznati stajati ‘glave’, ali i lansirati u pobjednike. Promijeniti kompletan kadar, iskopati nove temelje, pritom – odmah slagati ekipu koja mora polučiti rezultat prema standardima povijesti kluba na ovim prostorima je opasan hazard. Ali jednoj generaciji koja je ostvarila epohalan rezultat je istekao rok. Stoga je još intrigantnije bilo iščekivati kako izgleda Kovačevićev Dinamo i čemu se mogu nadati navijači. Pet utakmica ne može točno definirati vrline i mane, za takvo što treba puno duže razdoblje, ali uspjeli smo na tom uzorku ipak neke stvari ‘pročitati’.

Dinamov gol čuva Ivan Nevistić. Da se ne lažemo, bilo je u Maksimiru puno većih i boljih golmana, današnji čuvar mreže tek treba do kraja pokazati da može čuvati maksimirski gol i kada je to najzahtjevnije. Sve u nogometu počinje od obrane, koju nije lako uigrati i tu mi se čini da je napravljen dobar posao. Dečko iz La Masije, čuvene Barcine škole Sergi Dominguez. se odmah dopao energijom, postavljanjem, hrabrošću da iznese loptu. Tu još mora popraviti statistiku tehničkih pogrešaka (čitaj dodavanja), no u defenzivi zasad ne komplicira i nudi golmanu i svom stoperskom partneru sigurnost. Stasiti Škot McKenna, koji je stigao među posljednjima se odmah postavio kao reprezentativac jedne zemlje. Siguran, odličan u skoku, za Škota dobar i na travi.

Bokovi su se u modernom nogometu podigli na gornju razinu važnosti. Na desnoj strani zasad vlada Moris Valinčić. Nakon prve utakmice u Osijek bio je to uzdah divljenja, nakon toga je kao i ostatak momčadi bio ‘toplo-hladan’. Ali apsolutnu satisfakciju je bivši igrač Istre dobio u spoznaji da većina Dinamovih napada idu upravo preko njega. Lijeva strana je zasad najveći upitnik. Posljednje tri utakmice igrao je bivši igrač Rijeke Bruno Goda, specijalist za destrukciju. Tu čekamo Pereza Vinlofa, koji je u Osijeku zaintrigirao, pa nestao, a na to pitanje još čekamo odgovor. Bilo je u prošlosti muke sa zadnjom linijom, užom obranom, ovo izgleda obećavajuće.

Dinamov vezni red ne može bez Josipa Mišića, stasitog veznjaka velikog srca i maratonskih pluća. Još više sad dolazi do izražaja nakon što je izašao iz Ademijeve vječne sjene. Vidi se da mu je razgovor s Bobanom, te kapetanska traka oko ruke “Svetinje” udahnula nov život. Igra na svojoj razini, no sada u ovoj prvoj fazi ima i veću odgovornost dok se uigrava sa suigračima u veznoj liniji. Dejan Ljubičić, iskusni gastarbajter, koji se godinama motao po njemačkim i austrijskim Bundesligama je pokazao kako se dobro nadopunjuje s Mišićem, kako može držati svoju liniju, možda smo od njega očekivali i nešto više ofenzivnih pokuša jer znamo da ima odličan udarac. No, on će se podrediti momčadi i gdjekad ga se možda neće dovoljno vidjeti.

Mateo Lisica,  također spada u red interesantnih igrača, u Varaždinu je zabio lijep pogodak, što bi mu trebalo još više prijeći u naviku da se okuša s udarcima s distance. Na boku zna i može napraviti višak, dobro se slaže s Valinčićem koji mu često dolazi visoko u napadačkim akcijama. Izborio je mjesto na toj poziciji i zasad ima prednost pred konkurentima. Na suprotnoj strani ordinira Gabriel Vidović, povratnik u Maksimirsku 128. Talent nije upitan, no zasad konkretnost nedostaje. Više smo zapravo očekivalo od bivšeg igrača Bayerna, ali njega se isplati čekati, uvjereni smo u to. Gonzalo Villar je dobio priliku prije Luke Stojkovića, no još uvijek je dužnik bez obzira na fantastičan gol koji je zabio protiv Istre.

Istisnuo ga je iz momčadi Luka Stojković, jedan od najnadarenijih Dinamovih igrača koji još uvijek nije iskazao pun potencijal, ali u njegovim nogama i glavi to postoji. Mora sam biti odlučniji, nametnuti se i svojim suigračima autoritetom klase koji posjeduje. Došli smo i do najintrigantnijeg trenutka. Dinamo igra modernije, brže, stvara prigode ali radi i greške. No, nedostaje mu jedan vezni koji je plemenit i koji u toj završnici Kovačevićevu momčad može učiniti opasnijom. To je Miha Zajc, nekadašnji slovenski reprezentativac, igrač Fenerbahčea, kojeg se sjećamo kao igrača lucidnih poteza, finog udarca. Ako može igrati nogomet iz svojih najboljih dana to će biti Dinamov bingo. S pravom se možemo upitati je li u tom grmu Dinamovog uspjeha leži – Zajc?

Tek stidljivo minute dobiva Carlos Varela. Šesnaestogodišnji Portugalac je pokazao silni talent. Nogomet igra s razumijevanjem veterana, a ne tinejdžera. Što se tjelesnih predispozicija tiče fascinira brzina i pokret, no jos uvijek u grubom i surovom profesionalizmu mu nedostaje da fizički očvrsne. Ali nedvojbeno mu trebaju minute, sad kad Dinamo uđe u sulud ritam utakmica za Varelu će biti prilike da igra u domaćem prvenstvu. Uvjeren sam ako će izbjeći ozljede da će kroz igranje u plavom dresu vrlo brzo imati ponude ozbiljnih klubova. Prije toga treba ovdje sazrijeti, te pomoći Dinamu da ispuni sve svoje snove u bliskoj budućnosti.

Dion Drena Beljo me iznenadio, ali jako ugodno. Gledajući ga lani u dresu bečkog Rapida nije izgledao ovako dobro kao u prve četiri utakmice u plavom dresu. Gladan igre i gola pokazao je da pripada ovoj momčadi. Svaku ‘mrvicu’ sjajno koristi i Sandro Kulenović koji igra i pomalo iz inata, ali sve je minute sjajno iskoristio. Tu nam ostaje Bakrar, znalac, lukavi egzekutor, koji može oplemeniti Modre.

Dinamo je u svim utakmicama sat vremena izgledao kao mašina koja melje suparnika, što je čak na trenutke i ugodno iznenađenje. Ali onda u pola sata ‘prekida programa’ definitivno otkriva da je premalo vremena prošlo, što i nije neka posebna nauka, i da je momčad još uvijek u stvaranju, te strpljenja mora biti. Iako će legendarni kapetan emitirati emisiju pod naslovom “Računajte na nas – ali ne odmah”, jednostavno Dinamo je klub u kojem previše vremena ipak nema.