Kriza u Maksimirskoj 128. stigla je do neviđene kulminacije. Ne smije se dogoditi da bilo koja od dvije spomenute opcije nastavi ili preuzme voditi klub

U ovom trenutku igra se jedna od “najvažnijih utakmica” u povijesti zagrebačkog nogometnog kluba Dinamo. Nije to ni Ćirina 82. protiv Crvene zvezde u Maksimiru, nije to ni Lamzin Eintracht Frakfurt 1967., nije to niti Oršićevo rušenje Tottenhama 2021., to je trenutna bitka za vodećeg čovjeka kluba iz Maksimirske 128.

Deset dana traje ‘rat’, koji je očito u predvečerje badnjaka stigao do svoje kulminacije. Barem su krinke pale, pa s jedne strane imamo Zdravka Mamića, koji je stvorio ovakav Dinamo kojeg poznajemo posljednja dva desetljeća, te na drugoj strani bivšeg policijskog službenika Krešimira Antolića koji za nečiji račun pokušava u klubu izvesti puč i izbristari bjegunca od hrvatskog pravosuđa sa ‘lica zemlje’. No, ne bi se u načinu vođenja kluba ništa promijenilo, jer sve oči su ponovno uprte u transfere, menadžerske agencije i ponovno bi to bio – Gazdin način. A u njemu se sažeta sva tragedija kluba.

Ljudi su u svojoj biti ‘kvarljiva roba’. Postoji čuvena poslovica – daj čovjeku vlast, pa češ vidjeti kakav je. I uprao se to dogodilo u Maksimiru. Dio ljudi koje je izmislio i stvorio su čim se ukazala prva prilika da oni od tog obrata imaju koristi zabili su svom nekadašnjem idolu nož u leđa. Ma, on je u Međugorju, nema šanse da se izvuće iz mnoštva sudskih procesa i sigurno mu nema spasa, a niti ga hrvatska politika, kakve god boje šal imala jednostavno ne vidi u svom društvu takvu osobu. Na tu kartu su se odmetnici osili i odlučili u svoje ruke preuzeti Dinamo.

Zanimljiva je situacija s trenerom Antom Čačićem i prvom momčadi. Iako ga je izmislio, Dinamov strateg od protekle jeseni nije u milosti čovjeka koji dugo vlada klubom, Krešimir Antolić je spašvao u nekoliko navrata prvog trenera, koji na koncu nije uspio izboriti europsko proljeće, a imao je u svlačionici vrlo jaku momčad. Naravno, da ishod bitke oko kluba ovisi i o situaciji s transferima, ali i poslovanjem kluba u budućnosti.

Zagrebački gradonačenik Tomislav Tomašević u jednom od svojih predizbornih obećanja građanima je naglasio kako će se pozabaviti i sa stanjem u Dinamu. Preciznije, doznati na kakav se način vodi klub i koliko je sve to transparentno. Mislim da zna na kakav se način klub vodio, ako ništa, to je mogao pročitati u medijima tamo negdje od 2015. godine i odlaska Zdravka Mamića iz Moravskih Toplica, kako bi se predao pravosudnim policajcima. Spominjao je model koji su zagovarle progresivne snage – jedan član, jedan glas. A upravo to je zagovarao i prvi čovjek ovog grada. Znam, da Dinamo nije najvažnija stvar u ovim olovnim i teškim vremenima, da se vrh hrvatske politike ima s čime baviti, ali jednostavno: Država mora spasiti Dinamo! I to na način da se pronađe model kako bi se na zdrav i pošten način  Plavi dobili novu – Upravu. U koju mogu doći samo ljudi bez mrlje.  A, između redaka to se i pojavilo posljednjih dana  da bez čistog stanja u Dinamu, novi stadion se neće graditi.

Znam da sam utopist, ali vidim jednom i taj dan kada će Zvonimir Boban, s jezgrom zdravih ljudi ušetati u moderne urede jednog novog stadiona u Maksimiru. Tada će to biti i novi Dinamo.