Dinamo i Hajduk odigrali su jedan od najlošijih derbija posljednjeg desetljeća, a čini se da su i jedni i drugi cijelo vrijeme bili svjesni utega koji nosi potencijalni poraz. S obzirom na viđeno u nedjelju, kao i cijelu sezonu, dojam je da Dinamo nije mogao, a Hajduk prvenstveno „nije htio“ napraviti nešto ispred gola protivnika. Hajduk je došao po bod te ne izgubiti, a Dinamo mora biti onaj razočarani u jednom baš žalosnom derbiju.

Ususret derbiju pisao sam o tome koliko je Dinamu ovaj derbi ipak znatno važniji i kako porazom mogu puno više izgubiti od Splićana. Sinoćnja utakmica je jedna od onih kada ostanete „bez teksta“, ali nažalost u onom lošem smislu. Jedino pozitivno što se od svega viđenog može izvući je činjenica da je Karoglan trener koji zna kako doći do određenog cilja unatoč brojnim problemima te da Dinamo u Kaneku ima igrača koji im na kraju sezone ipak može donijeti titulu.

Istu titulu Dinamu je prije dvije sezone (također u borbi s Hajdukom) donio kapetan Arijan Ademi. Svojim ključnim pogotcima i dominacijom u igri donio je Dinamu naslov te 2022. godine. Kapetan je odlučio nakon 10 godina otići na sami istok što je bio znak da se oprašta od ozbiljnog nogometa i da lagano ide prema mirovini.

Modri su se na sličan način „riješili“ i Theophilea, u klubu su odlučili da je postao prespor i prestar za ono što Dinamu treba u budućnosti. Ademi je možda u trenutku odlaska bio spreman, ali je u Kini postao „Theophile“, igrač kojeg je zub vremena jednostavno potrošio. Ipak, u jeku Dinamove katastrofalne sezone, u klubu su se odlučili na vatrogasno rješenje i vratili su obojicu jer im je to u tom trenutku bilo najlakše.

Zašto je Dinamo vratio igrača kojeg je otpisao kao nedovoljno dobrog, ostaje pitanje za ljude u klubu, ali Jakiroviću se sinoć mora zamjeriti prije svega jedna stvar. Arijan Ademi dao je klubu cijelog sebe i potpuno je zadužio Dinamo. Ideja da ga se kao iskusnog i prekaljenog stavi u početni sastav je sasvim u redu, ali nije u redu ne mijenjati ga kada je svima očito da Ademi to više ne može. Sučić je svoju priliku čekao s klupe, a nije je dočekao jer je Jakirović još jednom zakazao.

O igri i taktikama obiju momčadi zaista ne treba trošiti previše riječi. Dinamo je bio taj koji je više htio nešto napraviti, ali na kraju se sve svelo na osnovnu zamisao pobjede bez vidljivih mehanizama i ideje kako do nje stvarno doći. Jedan udarac u okvir Hajduka i par zanimljivih poluprilika su sve ono što je Jakirovićeva momčad uspjela napraviti. Teško je tu samo kriviti trenera, Modri nemaju dovoljno kvalitetan kadar za lagano pobijediti bilo koga, ali Hajduk sinoć nije došao igrati i Jakirović je morao bolje postaviti igru.

Karoglanu se prije svega treba skinuti kapa za ono što je napravio i sinoć, a i ukupno kao trener Hajduka. 18 utakmica u nizu bez poraza, osiguravanje boljeg međusobnog omjera na kraju sezone s jedinim rivalom te nedjeljni remi na Maksimiru bez da se Dinamu dopustilo da ozbiljnije zaprijeti.

Hajdukov nedjeljni „uspjeh“ treba gledati najviše kroz prizmu izostanka prije svega Žapera i Kalika, a onda i ozljedu Benrahoua. Igrali su Bijeli većinu utakmice bez pravih veznih igrača jer Krovinović i Pukštas u jednu ruku to nikako nisu, a Dinamo i dalje nije uspio stvoriti ništa. Hajduku zasigurno ne bi loše došao jedan Dario Melnjak s kojim bi Karoglan možda i pokušao odigrati nešto prema naprijed.

Splićani su od početka pokazali da su došli po bod. Hajduk je zadnjih godina znao relativno često pobjeđivati na Maksimiru, a i ove godine su upisali već dva skalpa nad svojim vječnim rivalima, tako da je dojam da Bijeli prije svega nisu htjeli riskirati i otvarati potencijalni protuudar preko Kaneka i Špikića. Također, otežavajuća je činjenica da Karoglan stvarno nije imao koga uvesti s klupe, Elez i Odjidja koji su ušli u 83. su ušli tada jer doslovno toliko i mogu izdržati na terenu u pravom ritmu.

Hajduk kvalitetom trenutačnog rostera sigurno ne zaostaje za Dinamom, ali s obzirom na zaista jako loše fizičko stanje njihov pokretača Livaje, s obzirom na stanje na ljestvici i stanje međusobnog omjera, odluka da se igra „kukavički“ na bod nešto je što je ipak logično i Karoglanu ćemo nakon ovog derbija ipak upisati jedan skromni plus.

Bilo kako bilo, Hajduk se za proljeće mora zapitati hoće li Livaja moći izdržati i HNL ritam u ovakvom stanju te se moraju pojačati i proširiti roster, ne može se dopustiti da ozljeda Žapera koji je došao „prije par dana“ potpuno uništi koncepciju igre i da nemate alternativu. Bolji međusobni omjer je osiguran tako da Bijeli imaju lijepu zalihu i potrebno samopouzdanje za otići do kraja.

Situacija u Dinamu je sada jasna, kupili su si malo vremena novim proljećem u Europi, a svjesni su sada više od svega da ova momčad također žudi za pojačanjima. Čak puno više nego ona 450km južnije u gradu pod Marjanom. Dinamo se treba zapitati tko je i kako ove igrače doveo, tko će dovesti ove nove i kvalitetnije te što žele u budućnosti?

Derbi nam je još jednom pokazao na kojoj je razini vrlo često hrvatski klupski nogomet. Dinamo je godinama bio jedini pokretač koeficijenta i rezultata, ali Modri su sad zaista jedna prije svega nedorasla momčad. Hajduk ima priliku kakvu možda neće imati više nikad, nisu lošiji, a usudio bi se reći da su i bolji od Dinama, imaju atmosferu, imaju bezuvjetnu podršku i to moraju iskoristiti. Hajduk mora biti prvak baš ove godine ako se klub želi vratiti na stare staze slave!

Dinamo će i dalje biti prvi favorit do kraja jer imaju pobjednički mentalitet i znaju osvajati titule te pobjeđivati kada to treba, pogotovo ove „male“, a i trebali bi imati i nešto u blagajni da dovedu par pojačanja, a ne samo prinova. Hajduk će se pojačati upitno spremnim Nikolom Kalinićem koji bi im jučer bio koristan, ali najvažnije za njih je da Livaja shvati da treba živjeti sportski kako bi bio na 100%.

Čeka nas uzbudljiva proljetna polusezona i nadajmo se da više nećemo gledati utakmice kao onu sinoć. Na nama je nadati se da će biti bolje i da ćemo nekada u budućnosti gledati i Hajduk i Dinamo usporedno u europskim skupinama…