Ispadanje i poraz od slovenske Olimpije s 5:0, svađa pa toksičan odlazak trenera Sopića i rasprodaja 10-ak igrača. Nakon toga i ozbiljno rezanje troškova momčadi. Sve to rezultiralo je time da su kolo prije kraja jedini odlučivali sami o sebi. Uspjeli su, rekao bih ipak i potpuno zasluženo osvojiti drugu titulu u povijesti. Ova je vjerujem još puno slađa nego ona prva, bravo Rijeka!

Nakon visokih ulaganja u momčadski kadar i sami klub, Damir Mišković razočaran „neuspjehom“ u lovu na titulu prošle sezone, u ljeto 2024. odlučio se promijeniti priču i srezati troškove. Borila se momčad s Kvarnera praktički do samog kraja prošle sezone za titulu s Dinamom (do početka travnja i s Hajdukom), ali su na kraju ipak ostali kratki.

Otvorila se velika prilika, predsjednik Mišković je odlučio riskirati te je za prilike Rijeke prošle sezone „previše“ uložio. Uslijed neočekivane bitke za naslov odlučio je ne prodavati što je za „mali“ klub  nužnost i s tom politikom trebalo se onda nositi u ljeto 2024. godine te pred početak nove sezone.

Željko Sopić napravio je sjajan posao s momčadi Rijeke prošle sezone pa je kao grom iz vedra neba došla vijest da je Mišković raskinuo ugovor s njim nakon remija u 2. kolu SHNL-a u Varaždinu. Sopić i Rijeka u tom su trenutku nove i mlade sezone još bili bez poraza, Lokomotivu se razbilo s 4:0, a sa švedskim Elfsborgom odigralo 1:1.

Bilo kako bilo, neslaganje predsjednika i trenera očito je kulminiralo i jedan je trebao otići. S obzirom da u Rijeci odlučuje jedan gazda i da je jedan od sudionika svađe baš on, Sopić je postao bivši. Momčad je preuzeo do tada njegov pomoćnik i legenda kluba, Radomir Đalović. Preuzeo je momčad pred gostovanje u Švedskoj i tako je i službeno zagazio u svoju prvu solo trenersku sezonu.

Mišković je već i prije ispadanja iz EL u Švedskoj krenuo u rasprodaju momčadi, ali ne toliko koliko će to biti nakon povijesnog debakla u kvalifikacijama za Konferencijsku ligu. Ždrijeb je donio ljubljansku Olimpiju i bez podcjenjivanja Rijeka je ipak bila favorit. Nakon remija na Rujevici uslijedio je povijesni poraz i veliki šok za ambicije momčadi, Olimpija je slavila s 5:0.

Mišković je odlučio ostaviti Đalovića te mu „za kaznu“ rasprodati pola momčadi i s puno manjim ambicijama ući u sezonu. Budžet za novu sezonu bio je na razini Osijekovog, a cilj je bio boriti se za mjesta koja vode u Europu. Sasvim ok za mladog trenera i kadar koji je dobio.

Od momčadi koja se borila za naslov u sezoni 2023./24. Damir Mišković prodao je Nediljka Labrovića, Alena Grgića, Veldina Hoxhu, Franju Ivanovića, Marka Pjacu, Jorgea Obregona, Antona Krešića, Mateja Mitrovića, Damjana Pavlovića… Sve se to dogodilo na ljeto.

Đalović je s Rijekom onda potpuno neočekivano na polusezoni držao vrh tablice te je u čak 18 kola ostao neporažen. Devet pobjeda i devet remija, bod ispred Hajduka te čak osam ispred Dinama. Nova borba za naslov? Potencijalna prilika da se na zimu još malo pojačaju?

Mišković nije tako smatrao i odlučio je prodati još tri senatora i vođe ekipe u zimskom prijelaznom roku. Otišli su kapetan Ivan Smolčić, Marco Pašalić te Niko Galešić još jednom u rivala iz Zagreba, u Dinamo.

Predsjednik Rijeke tako je od ljeta prodao cijelu jednu momčad stožernih i bitnih igrača i s tim je pokazao da momčad s Rujevice ima financijskih problema i da za održivost ipak mora prodavati. Navijači su bili bijesni jer su smatrali da klub s tim potezima pokazuje da nema nikakve ambicije za naslov, Mišković se na presicama branio da druge nema i da on radi maksimalno u korist kluba.

Momčadi je priključio Duju Čopa te Milu Škorića koji se odmah ozlijedio pa je Mišković još jednom je „bacio“ Đalovića i igrače da se bore kako god znaju. Očekivanja su na polusezoni narasla, ali momčad se još više oslabila.

Nakon 18 utakmica bez poraza „na jesen“, „proljeće“ je krenulo s dva prva poraza, u Varaždinu i doma s Istrom. Nakon toga upisali su Riječani još pet posrtaja i tako je učinak na proljeće čak sedam poraza u 17 utakmica.

Statistika koja ih je mogla i morala baciti nekoliko pozicija na SHNL tablici. Ipak, uslijed ove lude sezone te uslijed jednako neuvjerljivih Dinama i Hajduka, Rijeka je nekako do samog kraja ostala na vrhu, a došli su i do finala Kupa.

Sedam poraza od početka polusezone, tri poraza u nizu kada se lomilo prvenstvo, loše i neuvjerljive igre. Koga briga, Rijeka je prvak Hrvatske! Prvak s najmanje bodova ikada u Ligi 10 i ne samo to… Rijeka je samo tri puta u povijesti Lige 10 imala manje bodova od 65 koliko su uzeli ove sezone, ali tko će se toga sjećati za nekoliko godina…

Povijesne sezone 2016./17. kada su Riječani prvi puta osvojili naslov prvaka, samo za kontekst usporedbe, momci s Kvarnera osvojili su čak 88 bodova, a drugoplasirani Dinamo imao je 86. Čak 23 boda više nego ove sezone, a dva pokala bit će potpuno jednako vrijedna i jednako draga.

Spomenuta rasprodaja igrača i pola momčadi u status nositelja ekipe potpuno je gurnula fenomenalnog Tonija Fruka. Igrač koji je na mala vrata iz Gorice došao jer ga Hajduk i Dinamo nisu htjeli, postao je lider te reprezentativac Zlatka Dalića. Kada je Rijeka igrala loše i neuvjerljivo, a to je gotovo pa cijelu polusezonu, Fruk je vlastoručno, jednim potezom znao donositi golove i pobjede.

Uz njega u svakoj od linija, momčad su nosili i kapetan Zlomislić te Stjepan Radeljić i Lindon Selahi. Ova momčad je zbog nedostatka širine kadra čudo i zaslužila je film na kraju sezone. A usto još ima šansu osvojiti duplu krunu, ako se do tada otrijezne.

Rijeka je bodovno najslabiji prvak ikada otkako je Lige 10, a to je i kvalitetom kadra i igre. Ipak, ne možemo se oteti dojmu da su zaslužili samom igrom više i od Dinama i od Hajduka, a ako gledamo budžet i kvalitetu jedini su koji su ispunili i nadmašili sama očekivanja.

Koga briga tko je i kako, Rijeka je apsolutno zasluženo prvak, čestitke Majstorima s Kvarnera!