"Nitko od njih ne zna što je pravi rad. Nitko nije odradio trening da mu je puls skočio na 200. S obzirom da se do prvenstva ne može, iz Kupa se ispalo, a Europa liga je prilično upitna, možda je bolje u nastavku sezone forsirati dicu", rekla nam je legenda Hajduka, Zlatko Vujović.
Hajduk je nakon 16 odigranih kola u prvenstvu Hrvatske tek na šestom mjestu ljestvice, s deset bodova zaostatka za trećeplasiranom Rijekom. Situacija je već dobro poznata, a jučer je postala i teža.
Splitski klub zaustavljen (1:2) je u četvrtfinalu kupa od Osijeka i sezona je, u rezultatskom smislu, praktički izgubljena.
Mišljenje i evenutalne savjete za izlazak iz trenutne situacije potražili smo kod nekoliko Hajdukovih legendi. Ivica Šurjak i Robert Jarni nisu željeli davati izjave na tu temu, ali je zato Zlatko Vujović bio rječit.
U sljedećim recima pročitajte njegov, prilično emotivan, pogled na sadašnjost, prošlost, ali i budućnost:
– Uzrok svemu je dovođenje stranaca od kojih su neki bili isplativi, ali puno njih nije. Treba znati potrošit toliki novac da je Hajduk došao u situaciju da ne može više nikog prodat, a treba mu kredit da bi preživio, jedno 40 milijuna što je predsjednik izjavio.
– Takav novac su davali za plaće da mi je to neshvatljivo, osim Ohandze i Futacsa nisu dali što se od njih očekivalo. Jedan dio se nažalost i ozlijedio.
– Od ove ekipe se može izvuć više od onog što je dosad dala. Ali, ne smije se trenere mijenjati ovako često, posljednji je otišao nakon samo par mjeseci.
Na koji način izvući više iz igrača?
– Ako ne daju što bi trebalo, ja bi njima okida kazne, valjda imaju neki pravilnik kojim je to regulirano. Treba s njima više razgovarat, ali i puno više trenirat! Meni se čini da ne igraju toliko loše kad je prazan stadion. Inače su u grču, ne mogu pustit ručnu kočnicu.
Mislite li da Hajdukov trenutni igrački kadar ima kvalitete za više?
– Ma ima. Jučer je Hajduk igrao 25 minuta jako dobro, općenito neloše. Ali, ako trener od njih traži da igraju od vratara nadalje, za to treba imati tehnički potkovane igrače već u zadnjoj liniji. Osijek je puštao naše stopere da izađu do centra i onda je u polukontri i kontri stvarao prilike.
Ima li Hajduk igrače za taj stil igre?
– Po meni ima. Ovi Brazilci što su jučer išli u igri, ovi stranci, nešto su donijeli, taj Jairo je dobar igrač, onaj Mađar je isto dobar. Samo on odigra jednu pa ne odigra tri. Ali to mi sve trebalo rješavati, ako ne ide razgovorom i jednim velikim odricanjem preko treninga, onda ih treba udarit tamo gdje su najslabiji. Imaju tolike praće da je to po meni prenapumpano.
Možda situacija kada je Poljud pun ili barem kad ima podrške s tribina, igrači osjećaju preveliki pritisak, odgovornost pa se stvara kontra-efekt?
– Ma oni moraju cijeniti tu publiku koja dolazi. Ima i pritiska, no oni znaju da Hajduk ima ekipu i da mora postić puno bolje rezultate. Najbolji i najspremniji moraju biti u postavi. Unatoč svemu mislim da u svići još ima ulja, ništa nije gotovo, još može dohvatiti treće mjesto. Ima trener vremena da sve pripremi, ali ništa nije nemoguće. Hajduk se nije smio dovesti u ovu situaciju što se tiče rezultata i igre.
– Neshvatljivo mi je gdje je otišao novac. Stvarno se kupovalo kapom i šakom. Pare od transfera se ne bacaju. Po meni to su napravili. To mi je neshvatljivo.
– Preko zime se treba eliminirati dosta igrača, ostaje na Bjelanoviću i predsjedniku da to riješe. Ali, jedna situacija koja je teška jer treba opet od grada tražit lovu, nadam se da će grad odobrit jer Hajduk nema velikih sponzora.
Što mislite o modelu upravljanja klubom?
– Ne bih se u to miješao, jer bih trebao znati puno toga. Ako je Nadzorni odbor tu kojeg su izabrali, onda treba donijeti neki novac od sponzora, oni to nisu donijeli. Bez novaca se neće ništa napraviti.
Jeste možda primijetili nakon utakmice s Osijekom da je Torcida odgovorila šutnjom na dolazak igrača pred njihovu tribinu. Podržavate li takav način?
– Pa dobro sad je to, ovaj… Znači da igrači nisu mogli pružiti sve što su… Ali, po meni je Hajduk bio jučer puno bolji nego prijašnjih utakmica, taj rezultat nije ni prvi ni zadnji put. Važnije je da neki igrači pruže više u smislu zalaganja. Vidite da sada više nitko nema respekta prema Hajduku.
– Neshvatljivo mi je da se njih dosta ne umori. Imaju sve što im treba, a oni to ne vrate na terenu.
Hoće li novi trener uspjeti nametnuti novu filozofiju da se koristi više igrača iz vlastitog pogona, Orešćanin je bio trener u drugoj momčadi gdje ima dosta mladih igrača. Koliko je realno tim putem doći do boljih rezultata?
– Gledajte, dicu možete staviti ako imate iskusne igrače, ali i tada 2 ili 3 eventualno. Ali, staviti ih pet od 18 godina pa očekivati od njih da vuku, to je nemoguće. S druge strane, s obzirom da se do prvenstva ne može, iz Kupa se ispalo, a Europa liga je prilično upitna, možda je bolje i forsirati dicu.
Možda je najvažnije da dobije nekoliko mjeseci prilike za provesti svoje zamisli u djelo.
– Pa sigurno, ali dobit će sigurno priliku jer kolko sam vidio po novinama, prvi put je potpisan ugovor na 2 godine. Ako ne bude imao rezultata nakon šest mjeseci će ga potjerat. Oni računaju da je riječ o mladom treneru koji se koliko-toliko dokazao u radu s B momčadi. Direktor i predsjednik najbolje znaju, treba dati šansu pa ocijeniti.
Imate li vi viziju kako da se Hajduk izvuče iz trenutnog stanja?
– Ma slučajte, vizija je rad, krvavi rad i shvatiti da se u Hajduka i da svaku utakmicu date sve od sebe. Hajduk svaku utakmicu mora ići na pobjedu, i vani i doma, jer ima materijala. Ma u biti – nitko od njih ne zna što je pravi rad. Nitko nije odradio trening da mu je puls skočio na 200! Tu nema ni sprinterskog rada ni…
Mislite da bi mogao biti problem sa strukom?
– Nije problem u struci, igrač sam sebe priprema! To govorim iz svog iskustva. Ja sam u treninge ulazio sa 100%. Netko može istrčat više, netko ponavljat više, ali kad radiš, onda mora sve prštati! To je krvavi rad, gdje igrač sam sebe priprema. To je posao kao i svaki drugi koji treba pošteno odraditi. Ako nisi za taj posa, ajde lipo u drugu ili treću ligu, ako će te tamo uopće primit.
– Hajdukovi igrači moraju imati karaktera, neku ljutnju. Da ja vidim da ih je netko u pozitivnom smislu naljutio pa da odsprintaju, ukližu. Ja neću dozvolit da me neki igrač samo tako prođe, trčat ću za njim sto metara. Da mi pokažem kako mi je stalo!
– Mi prije nismo imali što jest pa se trčalo pet puta više. A danas imaju sva ta pomagala, za brži oporavak za prehranu… Pa to je fantazija. Što bi mi rekli!
Na kraju, ako smo vas dobro zaključili, možemo reći da se sve svodi na selekciju?
– Tako je, ali ne sada kad je voda došla do grla. Ja nikog ne okrivljujem, nemam na to pravo, ali kako se lova davala. Mislim, to je… Ti moraš letjeti za 20 tisuća mjesečno, da mi svaku utakmicu daš gol! Ja to ne razumijem i nikad neću razumijet. Bez krvavog rada nema ništa, za svaki trening se mora živjet i za svaku utakmicu.