Nogometaš Hajduka Ivan Rakitić govorio je o strasti prema splitskom klubu, ali i zašto je htio doći na Poljud.

Nakon sjajne karijere, Rakitić je došao u HNL. U SuperPodcastu u šali su mu postavili pitanje nakon svega što je osvojio, što mu je trebalo da dođe u Hajduk?

“Nije pitanje što meni treba Hajduk, već što ja želim reći Hajduku. Hvala Hajduku, hvala Torcidi i svim navijačima. Meni je ovo čast i želim braniti ove boje i ovaj grb do kraja, borit ću se dok me zdravlje služi“, rekao je popularni Raketa pa dodao:

“Došao sam ovdje napraviti nešto. Svi znamo što nam je želja, borit ćemo se svi zajedno do kraja, svi imamo isti cilj.”

Komentirao je i odnos s trenerom Gennarom Gattusom.

“Kad nisi unutra ne možeš ga poznati, igrao sam protiv njega u Španjolskoj, imao je jako spremu momčad, ali tek kad si s njim svaki dan upoznaš ga. Prije potpisa sam bio na vezi s njim, pričali smo, on je za mene jako bitan, osjetio sam da se nešto gradi, da je pozitiva, da je spreman raditi i nešto graditi. Imamo međusobno poštovanje, želimo isto, nije nam bilo lako na početku, ja sam došao nakon ozljede, nisam bio u ritmu iako sam trenirao, ali ušli smo u pravi ritam i s trenerom i stožerom fantastično surađujemo. Mi smo velika obitelj, slijedimo ga, kad kaže desno svi desno, kad kaže skači na jednoj nozi skačemo. Idemo skupa u borbu i to je jako važno.”

Otkrio je i kako komuniciraju najviše na španjolskom, a nešto manje i na engleskom. Dobio je i pitanje je li istina da ga nije zanimala škola, da je vjerovao da će postati novi Prosinečki?

“Krenuo sam s četiri godine, samo lopta, bilo kakva, poderana, samo da mogu pucati, igrati.. Tu je počelo, kasnije sam u baselu s 14-15 godina krenulo je ozbiljnije, profesionalnije, mlada reprezentacija… Ja sam tada znao da ću ostati u nogoemtu, a ako ne uspijem okrenut ću se školi. Počeo sam mlad, imao sam vremena, ali srećom sve je upalilo kako je mali Ivan zamislio.”

Kada je prvi put shvatio da ga je Hrvatska doživljavala kao svoga?

“Da nije bilo Slavena Bilića, ja bih igrao najvjerojatnije za Švicarsku. Kad sam odlučio za Hrvatsku nije to bilo protiv Švicarske. Srce vuče, sprijateljio sam se u U-17 s Nikolom Kalinićem, ja sam pjevao obje himne na utakmici Hrvatska – Švicarska. Bili smo u istom hotelu, družio sam se više s Kalinićem, Lovrenom, Kelavom…. Iskreno da nije bilo Slavena i bivšeg predsjednika vjerojatno ne bih. Vidio sam Slavena, kćerke nam idu u istu školu ovdje, on je meni sve, da mi kaže da skočim s mosta pitao bih ga na glavu ili na noge. Slaven je bio taj i to će ostati zauvijek.”

Otkrio je i kako je prelomio da više neće igrati za reprezentaciju.

“Udarac u srce. Ja sam otac, muž, obitelj mi je sve. Došao je trenutak da je najbitnije nešto drugo a ne nogomet. Broj jedna je obitelj, imao sam osjećaj da moram i želim biti doma. Da nije bilo pauze od Covida i danas bi bio dio reprezentacije, možda me izbornik ne bi zvao, ali bio bih na raspolaganju. Za mene odluka u pauzi da idem iz Barcelone, pomakne se Euro i tada sam donio odluku. Uspjeh u Rusiji je isto utjecao, bilo je puno mladih igrača, pogotovo kad je Luka rekao da će nastaviti. Da se on povukao ja bih nastavio. Mi smo skupa vodili, čuvali, pazili, a kad je on ostao ja sam se povukao. Sve je to utjecalo na odluku…”