Malo tko doživljava Sandra Perkovića kao dugoročnog trenera Dinama i možda je već sve i dogovoreno s njegovim nasljednikom, ali je činjenica da je bivši pomoćnik došao Modrima kao kec na desetku i da je iz zimskog sna probudio mnoge igrače.

Pet utakmica, četiri pobjede i 12 bodova od maksimalnih 15. To je učinak Sandra Perkovića na klupi Dinama otkako je od pomoćnog postao glavni trener nakon odlaska Fabija Cannavara.

I dalje to nije nekakva bajna igra, ali je definitivno iskorak u odnosu na čitavu sezonu. A to se onda i osjeti na rezultatu. Perković ne komplicira, stavlja igrače na njihove pozicije, okrenuo se hrvatskim snagama uz tek pokoju iznimku stranca, trgnuo je neke igrače i to mu se sada vraća. A vraća mu se polako i Bruno Petković, čiji je utjecaj na igru bio jasno vidljiv protiv Hajduka u drugom poluvremenu.

Naravno, svesrdno su pomogli i Hajduk i Rijeka svojim kiksevima, no Dinamo je isto tako pobjedama upravo nad glavnim rivalima u izravnim ogledima poslao jasnu poruku da se i dalje njega nešto pita u toj utrci za prvaka.

Zanimljivo je usporediti ocjene Dinamovih igrača prije i poslije dolaska Perkovića na mjesto glavnog trenera. U obje kolone na vrhu je Martin Baturina, ali s višom prosječnom ocjenom nego pod vodstvom prethodnih trenera ove sezone. Istina, bez pogotka je od 2. ožujka. Od tada je samo dvaput asistirao, ali generalno su njegove igre sve bolje.

Raste i Marko Pjaca, jedini strijelac protiv Rijeke te asistent na Poljudu, a posebno je napredovao Sandro Kulenović kojeg je upravo Perković probudio i vratio u jesensku formu. Zabio je dva gola Šibeniku i sada jedan Hajduku, koji vrijedi kao da je zabio puno više.

Jedan od rijetkih stranaca koji je ostao standardan nakon odlaska Cannavara, Ronael Pierre-Gabriel, također djeluje sve sigurnije, stabilnost daju i Josip Mišić i Petar Sučić u vezi, dobar je bio i Raul Torrente dok se nije ozlijedio u Splitu…

Vidljiv je, dakle, napredak pod vodstvom Sandra Perkovića, a u zadnja tri kola i raspored ide Dinamu na ruku. Ako već u Maksimiru ne računaju na Perkovića kao na dugoročno rješenje, kud ćeš boljeg “oproštaja” od klupe nego osvajanjem naslova koji bi, s obzirom na okolnosti, bio spektakularan i nevjerojatno bitan za bližu budućnost kluba.