Premier League
Primera
Serie A
Bundesliga
Champions League
Euroleague
NBA
ABA League
Turkey TBL
ATP
Wimbledon
WTA
Indian Wells
Australian Open
Davis Cup
Formula 1
MotoGP
WRC
Moto2
Moto3
Obitelj Perković iz Pule ovih dana ima dosta razloga za slavlje. Stariji sin Toni ponovno je u krugu hrvatske košarkaške reprezentacije, a mlađi Mauro potpisao je za Dinamo…
Prije godinu dana Toni Perković (24) bio je najpoznatiji član obitelji. Mlad, nadaren košarkaš preko Cedevite je stigao do Splita, počeo je kucati i na vrata reprezentacije, a tek onako stidljivo spominjalo se da ima pet godina mlađeg brata Maura koji je prilično talentiran nogometaš.
No sada, nakon što je iz Istre prešao u Dinamo, “mali” Mauro više nije samo Tonijev mlađi brat. Polako gradi vlastiti identitet.
“Baš mi je drago zbog toga. Nije više moj mlađi brat, nego Mauro. Nije više u mojoj sjeni. Iz nje je iskočio. Ima svoj put”, priča nam Toni koji je dao intervju za Sport Klub o Mauru, odnosu s njim, odrastanju, ali i vlastitim ambicijama u košarci. Toni je, inače, trenutno član francuskog drugoligaša Orleansa.
Iako se na trenutak činilo kako se Maurov transfer u Dinamo zakomplicirao i da bi stvar mogla propasti, praktički u “pet do ponoć” posao je ipak zaključen. Obitelj je mogla odahnuti.
“Hvala Bogu sve je ispalo kako treba. A bilo je stalno hoće-neće oko tih pregovora. Evo, već je i debitirao za Dinamo. Baš sam dobio tjedan dana pauze u klubu i taman se sve ovo izdešavalo tako da mi je drago što sam mogao biti tu uz brata”, veli Toni.
Laknulo je i samom Mauru. Toni nam priča:
“Bio je uzbuđen, ali i nervozan. Tek mu je 19 godina. Htio je otići u Dinamo, već se bio i pozdravio sa suigračima u Istri, a onda odjednom više nije znao ide li ili ne ide. Srećom, sve se uspjelo riješiti u zadnji čas.”
A roditelji? Hoće li možda doći s njim u Zagreb kako bi mu pomogli u prilagodbi na život u novoj sredini?
“Presretni su zbog njega, ali im je na neki način i teško jer odlazi od kuće. Ja sam također otišao dosta rano, već s 15 godina. Roditelji rade u Puli, pa ne mogu biti s njim u Zagrebu. Ali nije Pula daleko. U svakom trenutku mogu oni otići do njega ili on do njih kad uhvati slobodno”, govori Toni koji prati svaku bratovu utakmicu. Naravno, ako mu vlastite obveze u Francuskoj to dozvole.
“Sve je počelo na igralištu u Pješčanoj uvali”
Mnogi već sada biranim riječima pričaju o Mauru Perkoviću, predviđaju mu blistav nogometni put i karijeru koja nadilazi HNL.
“Nezahvalno je to govoriti. Nadam se Ligi prvaka, takvom nivou. Mauro pokazuje da ima talenta i za veće stvari od ovih trenutno. Samo da bude zdravlja”, reći će Toni, možda i sam još nesvjestan kako se brzo razvija karijera njegova brata.
“Neobično mi ga je ovako gledati. Odjednom se sve brzo izdogađalo, prebrzo odrasta. Ponosan sam na njega.”
Kao da je još jučer Mauro bio samo malen, zaigran dječarac na igralištu u naselju Pješčana uvala u Puli…
“Obojica smo prve korake u sportu napravili ondje, na tim igralištima u Pješčanoj uvali gdje žive nono i nona. Tu smo provodili ljeta, na moru, sve je za nas počelo tamo”, prisjeća se Toni koji se košarkom počeo baviti u Stoji.
Trenirao je u dvorani koja je bila blizu igrališta Nogometnog kluba Pula ICI u kojemu je počeo trenirati Mauro. Je li baš zbog toga braco krenuo s nogometom?
“Ne mogu baš tako reći. Istina, taj je klub bio blizu dvorane pa je mami bilo lakše odbaciti nas obojicu na treninge, ali Mauro je oduvijek bio samo u nogometu, a ja u košarci.”
Nikad se, dakle, braća nisu spojila u istom sportu. Zapravo, pravo je čudo, ističe stariji brat, što su uopće odabrali baš sport za svoje karijere.
“Nitko u obitelji nije bio ni blizu sporta osim none koja je pravi sportski tip. Čak i danas sa 70 i nešto godina samo što ne trči za nama, haha. A za nas dvojicu oduvijek je postojao samo sport, nikad nismo ni razmišljali o nekoj drugoj karijeri. Htjeli smo uspjeti u ovome čemu se bavimo, ali za to je trebalo dosta odricanja.”
“Mauro je jednostavan, ne voli izlaske i živi za nogomet”
A odricanja su otprilike ovakva:
“Ja sam s 15 godina napustio kuću i ni jedan Božić nisam proslavio sa svojima doma u Puli nego bi oni dolazili kod mene jer bih imao treninge ili utakmice u to vrijeme. Mauru je možda bilo lakše jer je bio doma, ali svejedno je morao puno trenirati. Njegovi bi prijatelji ljeti bili na moru, a on bi trenirao. Na kraju se sve isplati i evo sada smo obojica na nivou da možemo živjeti od sporta.”
A kakav je Mauro privatno, bez dresa i kopački?
“Voli otići u kino, družiti se s prijateljima, ali nije od nekih izlazaka. Jednostavan je dečko. Potpuno je fokusiran na nogomet. Radi i dodatno na privatnim treninzima. Nogomet mu je život. Ratoboran je i srčan, kao i na terenu. Ne vidim neku razliku između ‘nogometnog’ Maura i privatnog.”
Otkrio nam je Toni i da je upravo on među prvima koji mu se javi nakon utakmice.
“Pošaljem mu poruku uvijek, a on me pita je li mogao nešto bolje, gdje je pogriješio. Pokušavam mu pomoći koliko mogu.”
Je li Toni strog i objektivan analitičar ili kao stariji brat ipak ima malo više takta i opreza?
“Ovisi o situaciji. Kad vidim da je sretan kako je odigrao, onda mogu izdvojiti sitnice u kojima je mogao bolje. Ako nije sretan igrom, onda ću mu biti potpora i probati ga umiriti. Pokušavam ga ohrabriti, to je poanta.”
“Moj klub ima budžet kao Cibona, Zadar i Split zajedno”
A ohrabrenje će na neki način trebati i Toniju koji se ovog mjeseca u novoj akciji hrvatske košarkaške reprezentacije nada učvršćenju svog statusa u krugu nacionalne vrste.
Hrvatska gostuje u Švicarskoj 23. veljače, a tri dana kasnije u Splitu dočekuje Austriju u posljednjim utakmicama pretkvalifikacija za Eurobasket 2025. Nakon četiri utakmice Poljska i Hrvatska imaju omjer 3-1, s tim da je Poljska međusobno bolja od nas, Švicarska ima 2-2, a Austrija 0-4. Hrvatska traži jedno od prva dva mjesta koja vode u sljedeći krug. Utakmice možete pratiti u izravnom prijenosu na Sport Klubu.
“Očekujem dvije pobjede”, jasan je Toni.
“Nadamo se i da će Poljska negdje kiksati i prepustiti nam prvo mjesto. Najvažnije je da se gradimo kao momčad i da tu bude 10-15 igrača koji će znati sve akcije u svako doba dana i noći. Moramo biti uigrani. Što se mene tiče, ja sam uvijek na raspolaganju. Igrati za reprezentaciju meni je čast. Imam super odnos s izbornikom i nadam se da ću nastaviti rasti s reprezentacijom.”
U francuskom se Orleansu Perković snašao jako dobro. U prosjeku igra 25 minuta i zabija 10.5 poena uz 2.6 asistencija i 2.3 skoka po susretu. Iako se još prilagođava na prvi inozemni angažman, apsolutno je zadovoljan odlaskom u Francusku.
“Krenuo sam fantastično, pa sam onda malo psihički pao jer ovo mi je prva sezona izvan Hrvatske. Svaki dan mi je bio trening-kuća-trening, padala je i kiša, bilo je tmurno vrijeme pa mi je s te strane bilo teško. No sada se vraćam u formu. Nema kašnjenja plaći, sve je ovo drugi svijet i drukčiji mentalitet od našeg hrvatskog.”
Orleans je trenutno deseti u poretku s omjerom 10-10 i nadomak devetog mjesta, zadnjeg koje vodi u playoff za ulazak u prvu ligu.
“Momčad smo složili u kratkom roku, pa se nismo stigli uigrati. Glupo smo gubili neke utakmice. Dobili smo svih pet prvih momčadi u poretku, a gubili neke utakmice od suparnika iz donjeg doma ljestvice jer bismo pomislili da ćemo lako protiv njih.”
Kakva je liga u odnosu na hrvatsku? Iako je riječ o drugom rangu, Perković kaže:
“Ova je liga nivo iznad hrvatske prve. Dovoljno je reći da je budžet mog kluba 900.000 eura, negdje kao Cibona, Zadar i Split zajedno. Puno je klubova (op.a. 18), igra se dosta na fizičku snagu i nema slabih klubova. Nema lagane pobjede ni da ideš kod zadnje momčadi u poretku.”
“Nema u Orleansu ispijanja kave kao u Splitu, ali nema ni sunca”
Premda je primarno šuter, Toni u Orleansu mora igrati i neke druge pozicije.
“Jednom sam bio razigravač, a onda su me prebacili i na ‘trojku’ jer smo tu bili deficitarni. U prošloj utakmici čuvao sam dečka visokog 205 cm (op.a. Perković je visok 191) i pobijedili smo 20 razlike. Taj je igrač zabio deset koševa, a inače je na prosjeku od 18. Trener mi je povjerio taj zadatak i drago mi je što mi vjeruje.”
Kakav je život u Orleansu? Inače, to je grad u središnjoj Francuskoj, smješten stotinjak kilometara jugozapadno od Pariza. Sušta suprotnost sunčanom i toplom Splitu koji mu je bio dom proteklih par godina, ali i rodnoj Puli.
“Drugačije je, da. Često je kišovito i tmurno. Grad je veličine Splita, ali živi se posve drukčije. Nema odlazaka na kavu kao u Splitu, haha. Svi su posvećeni samo poslu, nema toliko opuštenosti. Kad god uhvatim slobodno zaletim se do Pariza, nađem se s prijateljima i to me spašava.”
Ugovor s Orleansom Perković ima do kraja tekuće sezone, a što će biti dalje – još ne zna. Ambicije mu svakako nadilaze trenutni rang u kojem igra, iako je jasno da je karijera sportaša nepredvidljiva i nezahvalna za prognoze. No, nitko mu ne brani maštati.
“Tek smo na polovici sezone. Prvi je cilj vratiti ovaj klub u prvu ligu. San je svakog košarkaša doći do najvišeg nivoa, a to je u Europi Euroliga. Idem polako, nikad se ne zna. Evo, Frazier u FMP-u odigra pola sezone i potpiše za Zenit, a Russell iz Mornara prijeđe u Galatasaray”, kaže Perković.
Vezano za tu priču, stigao se i našaliti za kraj.
“Pomalo. Jedan veliki transfer je riješen, brata smo osigurali, haha. Više se ne moram brinuti što će biti s njim i obitelji. Samo neka je zdravlja i ne bojim se.”
Pula je, nema sumnje, već sada ponosna na Tonija i Maura. A što će tek biti ako jednog dana zajedno budu u reprezentaciji. Toni je već tu, na redu je Mauro…
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!