Lionel Messi emotivnom se objavom na Instagramu oprostio od svog oca Jorgea Messija, koji je preminuo u 68. godini života. Riječ je o njegovoj prvoj javnoj poruci nakon očeve smrti. Jorge Messi tijekom cijele je karijere bio važna osoba u Lionelovu životu – ne samo kao otac, već i kao njegov bliski suradnik i savjetnik.

U emotivnom oproštajnom pismu Messi se prisjetio posljednjih mjeseci očevog života, njihove svakodnevne povezanosti, Svjetskog prvenstva u Kataru te vlastitih dvojbi o nastavku nogometne karijere. Njegovo oproštajno pismo prenosimo u cijelosti:

“Tata, još uvijek ne mogu vjerovati da te nema. Ne uspijevam to prihvatiti, odnosno ne želim prihvatiti. Jako mi je teško zamisliti da te više neću vidjeti, da više nećemo razgovarati. Znam da si patio i da je ovako najbolje, ali otišao si prerano. Ostalo nam je još toliko toga u čemu smo zajedno trebali uživati.

Toliko si me nagovarao da igram na posljednjem Svjetskom prvenstvu, a upravo ti se nekoliko dana prije njegova početka stanje najviše pogoršalo. Bio je to prvi put da nećeš biti na jednom velikom turniru, ali mama mi je govorila da će ti biti bolje i da ćeš se dovoljno oporaviti da možeš putovati. Rekao sam ti da ćemo doći do finala kako bi mogao doputovati.

Nakon svake utakmice čekao sam tvoju poruku i nedostajala mi je. Tada sam shvatio da je situacija zaista ozbiljna. Unatoč tome, nisam prestajao razmišljati o tome da doguramo što dalje, da ti kupim vrijeme kako bi mogao vidjeti barem jednu utakmicu. Došli smo do finala, a ti nisi mogao biti tamo.

Htio sam ga osvojiti kako bih ti donio trofej i pokazao ti još jedan. Nisam uspio, noge više nisu mogle. Ovaj put pokušao sam ići protiv vlastitog tijela, ali nisam mogao. Nikako se nisam uspio osjećati dobro.

Kada sam stigao, mislio si da smo izgubili finale na penale. Nismo mogli razgovarati ni o čemu od svega što se dogodilo. Nisi mogao uživati ni u čemu. Nismo postali prvaci, ali nemaš pojma koliko smo uživali u svakoj pojedinoj utakmici. Još jednom si bio u pravu: morao sam biti tamo i igrati.

Ovo ti govorim jer je to jedino o čemu nismo mogli razgovarati, budući da sve ostalo već znaš. Razgovarali smo svaki dan i viđali se kad god smo mogli, koliko su mi to obveze dopuštale. Ne znam što ću bez tebe, ne znam kako nastaviti dalje. Cijeli život igrao sam samo nogomet, a sada imam dosta dvojbi oko toga hoću li ga još dugo nastaviti igrati.

Bio si uz mene od samog početka, a tako je malo ostalo do kraja. Zašto nisi mogao izdržati još samo toliko da završimo zajedno? Znam da je tvoja sreća bila vidjeti svoju obitelj dobro, svoju suprugu, svoju djecu, a prije svega, iako nisi želio da drugi to znaju, gledati mene kako igram…

Tako je bilo još otkad sam bio malen. Vodio si me na sve treninge čim bi se vratio s posla. Na mnoge me vodila mama jer si radio. Naravno, nisi propustio nijednu utakmicu. Koliko si patio dok si me gledao i koliko si uživao, iako mi nikada nisi dijelio previše komplimenata. Bio si tata, prijatelj i predstavnik.
Uvijek si bio upravo ona osoba koja mi je u određenom trenutku trebala i nikada nisi pogriješio. Osim nekoliko prigovora ili svađa, uvijek si bio u pravu. Na kraju bi uvijek ispalo upravo onako kako si rekao.
Puno ćeš mi nedostajati, ali uvijek ćeš biti prisutan, posebno u odgoju moje djece, jer ih učim i odgajam onako kako ste vas dvoje odgajali mene. Počivaj u miru i čuvaj nas odozgo kao što si nas čuvao ovdje.

Hvala ti na svemu. Volim te, tata.”