Vahid Halilhodžić neslavno je okončao svoj angažman u Maroku, iako je sa tom reprezentacijom izborio nastup na Svjetskom prvenstvu u Kataru. Ranije nije o tome govorio, ali u intervjuu za N1 je otkrio detalje svog odlaska sa klupe reprezentacije koja je kasnije igrala polufinale Svjetskog prvenstva.

Vaha je četiri puta, sa četiri različite reprezentacije izborio Mundijal, ali je doživio da ostane na kormilu samo sa jednom. Za ostale tvrdi da imaju nešto zajedničko, a to nešto se ponovilo i u Maroku.

“To je rad koji traje godinama, i svaki put se dogodi da netko preuzme ono što sam napravio. Reći ću vam što se dogodilo. Nisam želio pristati na to da predsjednici saveza određuju 15 dana prije prvenstva koji će igrači ići na prvenstvo, a koji ne. Sponzori su željeli također odlučivati, političari. Nisu mogli na mene utjecati. Uvijek sam bio stava da sam ja taj koji bira sa svojim stručnim stožeromm, jer smo mi ti koji su napravili uspjeh i bio sam protiv toga da neko drugi odlučuje.

Međutim, oni odlučuju o meni, oni su patroni, ti si sitna mala ribica, samo te maknu. Ok, usput te i plate, ali igrati na Svjetskom prvenstvu? To se ne može platiti. Možete li zamisliti sa još tri nastupa na Svjetskom prvenstvu, kakav bi bio moj imidž, moj renome, kredibilitet? A ja znam da bi sa svim tim reprezentacijama napravio neki uspjeh. To je teško prihvatiti čovjeku koji toliko rada i truda uloži u jedan takav projekt. To je jedan ciklus koji traje četiri godine i netko ti to oduzme”, kaže Halilhodžić za N1.

Halilhodžić tvrdi da su nesuglasice na njega ostavile posljedice, čak i traume.

“Utakmice Svjetskog prvenstva gledaju milijarde ljudi. Danas kada putujem u Afriku, u Aziju, po Evropi, ljudi me prepoznaju. Možete li zamisliti kako bi to bilo da sam bio na ta tri svjetska prvenstva. Ni jedan trener nije uspio da se plasira s četiri reprezentacije, a još manje, tri puta da ne ode. To je jedna trauma koju je strašno teško probaviti i prihvatiti. Čak i kao igrač sam imao slične traume. Htio sam postati najbolji strijelac Svjetskog prvenstva, da doživim pravu afirmaciju, međutim ni to mi se nije dogodilo. Tako da imam neke svoje traume koje bole, ali život teče dalje. Za sada sam zdrav, ali vjerojatno sve to što se događalo tokom mog života i mojoj karijeri, sve to utječe i na zdravlje.”

Posao je izgubio kada je iz reprezentacije maknuo Hakima Ziyecha i Noussaira Mazraouija i odbio ih povesti na Svjetsko prvenstvo u Katar. Vaha kaže kako sebi ne bi mogao oprostiti da je pristao na pritiske saveza.

“Zamislite da ja igrača s kojim sam otišao na Svjetsko prvenstvo izostavim, a povedem momka koji mi je sve vrijeme pravio probleme? Kada sam o tome odlučivao sebi sam postavljao pitanje kako bih se ja osjećao? Dao sve za reprezentaciju i na kraju ‘hvala lijepo, ti izađi, a ja da stavim ovoga što pravi probleme zato što je neki predsjednik odlučio ili neko iz politike da on ide’. To nije stvar sporta. To je za mene stvar ponosa. To bi me tištilo u životu. Znam kako je meni bilo kada mi je učinjena nepravda u reprezentaciji bivše države, koliko sam ja to teško prihvatio. Znao sam da sam bolji od svih, ali neki drugi su igrali. To je teško prihvatiti. Ja sam se time vodio i kao trener.”

Vaha kaže i da je imao puno ponuda.

“Nikad u životu nisam imao više ponuda nakon odlaska iz Maroka. Strahovito puno sam imao ponuda, čak i sa ovih prostora, puno me i nekih reprezentacija kontaktiralo. Vidjet ću na ljeto, ali ovo što se dogodilo sa Marokom, mislim da će biti moj zadnji angažman. Ne mogu reći je li to kraj. Bilo je ponuda koje je teško odbiti, pogotovo u ovim godinama kada financijski dobiješ višemilijunske ponude. To je toliko novaca da bi samo budala odbila. Ali, meni nije bitan samo novac. Ja sam taj koji mora imati volju, želju. Kada to nemam, novac me ne može povući da radim. Novac me nikada nije ni vodio, iako sam zaradio puno novca u karijeri, ali nikada to nije bio smisao mog angažmana bilo gdje.”