Povodom jubilarnog 100. nastupa za hrvatsku reprezentaciju Andrej Kramarić u zanimljivom se intervjuu dotaknuo mnogih tema.

“Neopisiv osjećaj. Vjerujte, nikad nisam ni sanjao da bih mogao doći do 100. nastupa za reprezentaciju niti mi je to bio nekakav cilj. Kao dječak sam stalno sanjao taj jedan jedini nastup, samo da zaigram za Vatrene. A sad sam ušao u taj klub 100, u to društvo najvećih legendi hrvatske reprezentacije”, rekao je Andrej Kramarić u razgovoru za 24 sata nakon što je protiv Poljske u Varšavi proslavio 100. nastup u dresu reprezentacije.

Smatra li se napadač Hoffenheima legendom reprezentacije?

“O tome neka drugi sude. Teško mi je samom reći da se smatram bilo kakvom legendom, posebice hrvatske nogometne reprezentacije. Možda će to sve doći s vremenom, ali još uvijek sam u nogometnom tonusu, željan i motiviran za svakom sljedećom utakmicom, još puno puta želim igrati za Hrvatsku. Možda će mi poslije karijere jače ‘zvoniti’ sve što sam napravio s reprezentacijom.”

Kramarić je pohvalio Luku Modrića.

“Nevjerojatno, baš nevjerojatno. Drugi je igrač po broju reprezentativnih nastupa u Europi, samo je Cristiano Ronaldo ispred njega. Ma meni je nestvarno kako on izgleda na terenu, da u ovakvim godinama igra s takvom lakoćom. Drago mi je što jednog dana kad ostarim i kad mi dođu unuci neću pričati samo ribičke priče o tome kako sam godinama igrao s Lukom, pa i o tome što sam sve postigao s reprezentacijom, ha, ha.”

Kramarić je pričao i o svom klubu u kojemu je već dugi niz godina.

“U Hoffenheimu imam status božanstva, zbog toga sam baš presretan. I da me netko u mlađim danima pitao kakvoj se karijeri nadam, ne bih mogao ni zamisliti da ću biti toliko sretan sa svime što sam napravio na klupskom i reprezentativnom planu. Sretan sam, zahvaljujem se na svemu obitelji, Bogu, svima koji su mi bili iskrena podrška na ovom putovanju. Mislim da se rijetko tko iz reprezentacije može pohvaliti statusom kakav ja imam u klubu, je li itko osim Luke osjetio takvu podršku svih oko kluba. A na rezultatskom planu sam s Hoffenheimom pisao povijesne rezultate.”

Jednom je bio blizu Bayerna.

“Neću reći da žalim jer onda ne bih imao tu posebnu priču s Hoffenheimom. Nikad nisam žalio za odlaskom, ali taj će mi Bayern nekako ostati u glavi. Možda je moja, možda klupska krivica što nikad nisam završio u Münchenu. Klub je tad tražio previše, ja nikad nisam forsirao odlazak jer sam se oduvijek predobro osjećao u Hoffenheimu. I nisam osjetio potrebu za forsiranjem tog transfera. I Hoffenheim i ja smo mislili jednako, pa zbog toga ne žalim niti za Bayernom.”

A Dinamo?

“Moja priča s Dinamom nije završila kako je trebala završiti. OK, nitko ne zna kako bi se razvila moja karijera da sam ostao u Dinamu, ovako je moj put bio potpuno drugačiji. I ponosan sam na njega. Zbog odlaska iz Dinama sam ranije očvrsnuo, puno toga naučio u životu, nekako sam drugačije stasao kao igrač i osoba.”

Je li “vrime” i za povratak Kramarića u Maksimir?

“Bit ću iskren, to ne bi imalo smisla. Ne želim davati neke najave, ali više se ne vidim u HNL-u. Često sam čitao poruke #imalobismisla, ovako najiskrenije, za mene to nema smisla. Ne želim lagati, niti davati lažna obećanja. Ne znam koliko bih se mogao motivirati s 35 godina, vjerojatno nekakvim manjkom energije, vraćati se na onakvu infrastrukturu. I na to bih sam gledao kao da nekome mlađem igraču, a Dinamo takvih uvijek ima, zatvaram vrata. Jednostavno, nema smisla.”

Kramarić je priznao i da osjeća susramlje zbog onakvog maksimirskog stadiona.

“To je sramota za hrvatski narod, političare, za sve nas. Ne mogu vjerovati da mi nakon svih naših uspjeha ne možemo napraviti ‘copy – paste’ ovog poljskog stadiona koji je sav ukrašen u crveno-bijele kockice. Nema tu nekakvog izmišljanja, sve je već izmišljeno. I to je velika sramota za sve ljude koji bi se trebali baviti time. Jednostavno, nemam riječi kojima bih opisao svoje razočaranje po tom pitanju. Hrvatski nogomet je od 1998. godine našem narodu donio toliko uspjeha, a i dalje nam se svi rugaju zbog stadiona. Strašno.”

Ostatak Kramarićeva intervjua za 24 sata pročitajte OVDJE.