Nogometaši Nottingham Foresta dva puta su bili prvaci Europe, a onda im je trebalo pola stoljeća da zapale novi nogometni žar. Klub prepun nostalgije u vrhu prvenstva Engleske

Bio je 6. siječnja 1975. Nekako se zgodno poklopilo – točno je tog dana prije 50 godina unatoč određenim strahovima Brian Clough postao prvi trener, šef stručnog staža, menadžer, kasnije se ispostavilo i bog i batina nogometnog kluba Nottingham Forest. Tri godine ranije i 16 milja dalje Brian Clough je osvojio svoj prvi veliki trofej – naslov prvaka Engleske d Derby Countryem. Zanimljiv je bio jedan naslov tada u medijima:

“Stigao je uruagan koji će običnog drugoligaša pretvoriti u ozbiljan europski klub.”

Ne znam je to bio Orwel ili Baba Vanga ili pak samo neki skromni sportski novinar koji je kužio nogometnu igru. Ali bio je dobar prorok.

Clough je Forest preuzeo umjesto za Allana Browna – koji je dobio otkaz nakon 2:0 poraza kod kuće od gradskog rivala Notts Countyja, zbog čega su “Šumari” ostali 13. u Drugoj ligi na početku 1975. godine.

“Brian Clough bio je vrlo kontroverzna osoba i veliki dio uprave nije želio da on dođe”, rekao je bivši predsjednik Foresta Brian Appleby tijekom intervjua za BBC Sport prije nego što je preminuo 2021. godine, te dodao:

“Moj stav je jednostavno bio da ne možemo biti u lošijoj poziciji nego što smo sada, i trebalo nam je nešto novo, nova energija, novi čovjek, a to je bio upravo on.

“Stigao je jednog mračnog i turobnog jutra u siječnju 1975. i promijenio nam živote zauvijek – mlade igrače Tonyja Woodcocka, Viva Andersona, Johna Robertsona i Iana Bowyera – je učinio igračima koji su znali osvajati trofeje.

Ono što je Clough učinio u sljedećih 18 godina je fantazija. S devet od 11 najvećih trofeja Foresta postao je jedan od najvećih britanskih trenera. Njega su podjednako veličali, ali i za mnoge je bio “persona non grata”. Priča o Cloughovom turbulentnom 44-dnevnom razdoblju na čelu Leeds Uniteda bila je tema romana Davida Peacea pod naslovom The Damned United, objavljenog 2006., koji se fokusira na rivalstvo između Briana Clougha i Dona Revieja. Dva naslova s Leedsom i kasnije vođenje reprezentacije Engleske Dona svrstavaju također u zanimljivog stratega, koji je bio omiljen kod igrača za razliku od Clougha koji je često imao šizofrenična ponašanja i za njega “fair play” nikad nije stil ponašanja i igranja.

Clough je bio jednostavni, jedinstveni i okomiti nogometni genijalac koji je kamenje pretvarao u dijamante. Čovjek kojemu su spomenik digli i u Derbyju i u Nottinghamu i u Middlesbroughu. Čovjek po kojem se cesta koja spaja Derby i Nottingham danas zove Brian Clough Way.

Kada je Forest pobijedio u finalu doigravanja Championshipa protiv Huddersfielda na Wembleyju 2022. i vratio se u Premier ligu nakon 23 godine izbivanja, automatski se evocirala uspomena na najromantičnije razdoblje kluba iz Sherwoodske šume. No, tek ove jeseni taj se tinjajući žar rasplamsao. I da ste mene pitali da li Nunu Espirita Santa vidite kao nekog tko može ući u Cloughove cipele rekao bih – nemoguće.

Pod vodstvom Nuna Espirita Santa, koji je iskoristio proklizavanje Manchester Cityja, Arsenala i Chelsea koji su moćni ali imaju krizna razdoblja i nevjerojatno dobri Liverpool “Tricky Trees” su postali jedna od priča sezone. Forest ima treću najbolju obranu lige, treća su ekipa po uspješnosti osvajanja bodova u gostima, i trenutno jako dobrom formom postaju “Dark Horse” najjače svjetske nogometne lige.

U čemu je tajna?

“Od kada sam stigao ovdje imao sam viziju. Naravno, nekad ona uspije, drugi put ne uspije. Da bi opstali u najjačoj nogometnoj ligi na kugli zemaljskoj morate biti na gornjoj granici tjelesnih mogućnosti, trkački također, ovdje jako puno toga ovisi i o taktici. No, najvažnije je da je momčad karakterna, te da postoji određeni nivo kvalitete da to što ja kao trener zamislim moji igrači mogu igrati na terenu.”

Portugalac je pričao o ozračju.

“Znam da nekad nekome ide na živce, ali igrači moraju biti ponizni, a opet strastveni i sretni što imaju mogućnost igrati za sam vrh. To je ono što te čini boljim, to je ono po čemu će te pamtit navijači.”

U taktičkom smislu Spirito nema previše dvojbi.

“Mi smo po profilu momčad koja mora odigrati najbolju moguću obranu, te igru iz polukontre. Naš postotak držanja lopte je sličan statistici kao prošle sezone kada su završili na 19. mjestu.”

Chris Wood je ove sezone ključna osoba u usponu Foresta, zabio je 10 golova u 18 nastupa. Imao je dosta problema u karijeri zbog ozljeda, no u ovom trenutku je sasvim spreman i najvažnija je karika Espritove momčadi. Uz njega će neki reći još važniji Morgan Gibbs-White, Murillo i Nikola Milenković. To su te ključne karike momčadi koja nema straha i koja je ponovno osvježila dobri duh iz Sherwoodske šume. Forest je treći, ima 40 bodova, isto kao Arsenal, šest manje od Liverpoola koji ima utakmicu manje. Svi se pitaju je li to čudo na Leicesterovom tragu.