Bundesliga
Premier League
La Liga
Champions League
Europa League
UEFA Conference League
Euroleague
NBA
ABA League
Eurocup
ACB League
Australian Open
Roland Garros
Wimbledon
US Open
Masters 1000
Formula 1
MotoGP
WRC
Sezona za Dinamo je konačno završena.
Prije ljetne pauze preostaje još samo finale Lige prvaka, koje će značajno utjecati na njihove planove. Ako Real Madrid pobijedi Borussiju, Dinamo će započeti natjecanje od play-offa Lige prvaka, a pripreme će početi 1. srpnja. U slučaju pobjede Borussije, Dinamo će krenuti od 2. pretkola, s pripremama koje počinju 17. lipnja.
U svakom slučaju, Dinamovi igrači koji nisu dio reprezentacija idu na odmor, uključujući trenera Sergeja Jakirovića. Jakirović se danas sastao s novinarima u VIP salonu Maksimira i razgovarao o utiscima iz upravo završene sezone, budućim planovima, pojačanjima i reprezentaciji.
Index.hr prenio je cijeli njegov intervju.
Što spremate za ljetni prijelazni rok?
To je više pitanje za sportskog direktora Marka Marića, čekam da on nešto predloži, ali razgovaramo. Tražimo po jednog igrača u svakoj liniji, negdje možda i dvojicu, vidjet ćemo što će se moći realizirati. Poučen iskustvom zime, imao sam dosta želja, ali nismo mogli realizirati i iz financijskih razloga i zbog toga što neki igrači nisu željeli doći jer su imali neke bolje opcije.
Morali smo vraćati igrače s posudbi jer smo u jednom momentu, recimo, imali samo Bernauera i Theophilea zdrave. Zato smo vratili Živkovića i Brodića, doveli smo Hoxhu jer je bio financijski povoljan, uzeli smo Ogiwaru na posudbu. Trebat će nam sigurno 25 igrača za sljedeću sezonu. Igrat ćemo sigurno na tri fronta i, poučeni iskustvom ove sezone, trebaju nam dvije ekipe plus par igrača.
Koja iskustva iz turbulentne sezone prenosite u sljedeću?
Ako Real osvoji, za što navijamo, to će biti fantastična situacija. Imaš Europa ligu, boriš se za Ligu prvaka i tu je sve moguće. Imam sad i ja dosta iskustva, pogotovo u uzvratnim utakmicama. Dosta sam o njima razmišljao, analizirali smo što smo mogli bolje i imamo već ideju kako da se postavimo ako imamo pozitivan rezultat iz prve utakmice.
Mi smo se nekako uvijek držali svojega, nismo željeli puno mijenjati igru i ideju, ali moraš se malo prilagoditi i biti pragmatičan jer je prolaz najbitniji. Imat ćemo dosta odmora ako Real osvoji, a to je našoj momčadi najpotrebnije. Igrači su nam izraubani, neki od njih sad idu na Europsko prvenstvo i nemaju odmora. Bilo bi sjajno da Real osvoji. Nadam se da će Luki Modriću vanjska proraditi.
Puno se piše o Bruni Petkoviću i njegovom odlasku ili ostanku u Maksimiru. Jeste li razgovarali s njim?
Jesam, razgovaramo stalno. Petković ima važeći ugovor u kojem ima određene klauzule. Što će budućnost donijeti – ne znam. Na kraju krajeva, sve će se pitati Brunu. Ako ima ponudu, njega će se pitati želi li otići. Naravno da bismo bili svi sretni da ostane. Sjetite se u jesenskom dijelu prvenstva koliko smo se mučili kad je on bio ozlijeđen.
U rujnu smo s njim dobili pet od pet utakmica, u listopadu bez njega četiri poraza u pet utakmica. Ne znaš na koji gol pucaš… Ogroman je njegov utjecaj na našu igru, ali i druge igrače koje čini boljima.
Ako mu dođe unosna ponuda iz inozemstva, ima li Dinamo manevarskog prostora da mu možda podeblja ugovor?
To je pitanje za sportskog direktora i predsjednika. Niti znam koliko tko ima ugovor niti koliko oni traju. Znam to kad vi objavite, ali ne vodim o tome računa. Meni je samo bitno da su fokusirani na rad.
Koliko su vam važni on, ali i Arijan Ademi i Stefan Ristovski, koji su vođe momčadi?
Tu su, imaju ugovore, ostaju. Oni su jako važni za klub i svlačionicu. To su prekaljeni igrači, koji znaju osvajati titule i to je bio jezičac na vagi na našu stranu ove sezone. Bili smo najbolji kad je bilo najpotrebnije. Ademi bi sigurno igrao više da nije imao tu klauzulu u ugovoru. Bio sam jako zadovoljan kako je prošao pripreme, bio je motiviran i pun energije.
Produžili smo ugovor i Theophile-Catherineu i on će biti s nama. On je bio apsolutni pogodak, nevjerojatan je. U šest godina, koliko je tu, na prste jedne ruke možete nabrojati njegove pogreške. Samo što su, kao za vraga, bile ključne. Koliko je nama Bruno bitan u napadu, toliko nam je Theophile bitan u obrani. On čini svoje suigrače boljima.
Posudbe istječu Takuru Kaneku i Gabrielu Vidoviću. Za obojicu postoje opcije otkupa, hoćete li ih aktivirati?
To je stvar pregovora. Mi ih želimo zadržati, ali stvar je pregovora. Oni žele ostati, klub i svlačionica ih žele, no to morate pitati sportskog direktora. Emreli ima ponudu i, koliko znam, on je želi realizirati. Moharrami se jako dobro oporavlja. Oni u Iranu kao da nema koljena. Kakve on vježbe radi nakon takve ozljede je nevjerojatno.
Bit će spreman negdje u listopadu. Svi ostali su s nama, ovisit će i o odlascima i dolascima. Dino Perić je u fazi oporavka, bit će zdrav, Boško Šutalo je s nama. Samo se nadam da će svi biti zdravi. Neki igrači se vraćaju s posudbi i naći ćemo rješenje da sve strane budu zadovoljne.
U kakvom stanju su Luka Stojković i Lukas Kačavenda?
Zdravi su, idu normalno na pripreme, imali su tih pehova s ozljedama. Stojković može vidjeti sve tri pozicije iza napadača, njemu je totalno svejedno što igra. Odlučit ćemo samo gdje nam može donijeti najveću kvalitetu.
Takuya Ogiwara i Ronael Pierre-Gabriel jako su se dobro prilagodili momčadi. Tu je i Maxime Bernauer i svu trojicu su suigrači brzo prihvatili. Kako ste s njima zadovoljni?
Pierre-Gabriel je ozbiljan igrač, koji je prošao sve omladinske selekcije francuske reprezentacije, ali je tamo bazen igrača ogroman pa se teško ispliva. Imali smo sreću da se u Nantesu promijenio trener, koji je doveo neke igrače na njegovu poziciju i kad nam se pojavila opcija, reagirali smo. On će biti još bolji nego što je bio ove sezone.
Bernauer je veliki profesionalac i jako karakteran dečko. On se ni u jednom trenutku nije predavao. Objasnio sam mu situaciju, ali mu nikad nisam rekao da ne računam na njega. Tu si, boriš se i čekaš priliku i on ju je dočekao. Zna jako puno hrvatskih riječi, puno razumije, trudi se naučiti još.
A Ogiwara je lud. Mangup iz Tokija, on je odmah pokupio balkanski mentalitet. Zna pjesme navijačke, nevjerojatno. Nekad imam dojam da me ništa ne razumije dok mu nešto pričam. Ma, nije njima lako, Kaneko se isto dugo prilagođavao.
Marka Pjacu i Ramona Miereza stalno se povezuje s Dinamom…
A kome oni ne bi bili interesantni? Ima još igrača u SHNL-u koji su nam zanimljivi, ali znate kako je to. Ako kažem koji su, nastat će cirkus. Ima i Dinamo mladih, dobrih igrača koji trebaju dobiti priliku. Lako je, kao protiv Rudeša, kad je rasterećeno pa im daš priliku.
No kad je bitno i kad je pritisak, moraš jako dobro razmisliti. Nećemo sigurno gomilati igrače. Ideja je da imamo po dva na svakoj poziciji, negdje imamo i tri, a priključit ćemo i neke mlade, osobito za pripreme.
#related-news_1
Dinamo si ne može priuštiti da kupi nekog igrača za četiri ili pet milijuna eura i da s njim ne pogodi. Koliko vam je teško u takvim uvjetima tražiti igrače u inozemstvu?
Jako je teško. Na zimu sam shvatio da je danas milijun eura u nogometu kao sto tisuća eura ranije. To se samo bubaju cifre od četiri, pet, šest milijuna eura. Gledali smo jednog napadača, 2004. godište, tražili su pet milijuna eura. Ajde sad ti dovedi tu igrača 2004. godište, a imaš ih i u školi omladinskoj, nezgodno je.
Arber Hoxha bio je vaša velika želja. Imao je uspona i padova, a na kraju je završio u albanskoj reprezentaciji?
Želio sam Ryana Kenta i Josipa Brekala, ali to se nije realiziralo pa smo se okrenuli Hoxhi. Imao je ogromnu želju da dođe, odbio je triput veću ponudu od Ferencvarosa. Želio je samo u Dinamo. Jako mi je drago što je zabio onaj gol na Rujevici, možda i najvažniji ove sezone.
On će također biti još bolji, ide i na Euro s Albanijom. Apeliram samo na ljude i vas medije da imate malo više strpljenja s novim igračima. Nitko ne voli krivo dodati ili promašiti šansu, treba vremena.
Sad vam vjerojatno nije žao što Brekalo nije došao?
Imali smo i mi i on želju. Zakompliciralo se, možemo samo nagađati što se dogodilo. Ispalo je ovako kako je ispalo.
Biste li vi bili prvak s Hajdukom?
Ja sam trener Dinama. To je jako provokativno pitanje. Lako je sve kad gledaš izvana, ali kad dođeš unutra, vidiš kakva je situacija.
Kako ste se nosili s pritiskom u Dinamu?
Ispočetka mi je bilo malo čudno i teško što se tiče medijskih napisa koji nisu imali veze s terenom. Brzo sam oguglao, ali onda je problem obitelj. Djeca odu u školu pa ih zadirkuju, tako da su i oni iskusili tu stranu velikog kluba i jako se dobro nosili s tim. Drukčije je kad radiš u klubu iz grada u kojim živiš. Na svakom uglu te svatko želi nešto pitati.
Ja sam se svega naslušao kad sam dolazio u Dinamo. Da igrači ne žele trenirati, da ne trče… Nisam imao s njima apsolutno nikakvog problema niti je bilo neke incidentne ili iščašene situacije.
U Dinamu je sve puta tisuću, što je i normalno s obzirom na veličinu kluba. Drago mi je da je bila ovakva sezona koliko god mi nije bila lagana. Kad je bilo najteže, bio sam uvjeren da ćemo biti prvi jer sam znao da imam lidere u svlačionici.
Je li HNL bio tako zanimljiv i izjednačen zbog Dinamova pada ili zbog toga što su ostali bili jako dobri?
Pa kombinacija svega. Ne mogu reći da je bilo samo zbog Dinama jer su i Rijeka i Hajduk uložili u momčadi, Hajduk možda i nikad više. Iskreno, očekivao sam malo više od Osijeka s obzirom na roster i budžet. Sigurno je utjecalo što je Dinamo imao problema.
Čitava sezona je krenula od tog penala protiv Hajduka u 1. kolu. Dinamo je bi puno bolji, trebao je dobiti, ali je izgubio. No onda nam se vratilo kasnije u sudačkoj nadoknadi, u Xabi Alonso vremenu.
Koliki je problem za HNL to što je vrlo jasno da će drugoligaš koji uđe u prvu ligu ispasti pa ostali igraju rasterećeno i nema rezultatskog naboja?
Imam ja rješenje za to – vratite deveto mjesto u dokvalifikacije. Stalno tvrde da nema dva drugoligaša koji su u stanju igrati prvu ligu. E, ja kažem vratite malo film pa se prisjetite koji je to devetoplasirani prvoligaš s lakoćom pobijedio drugoplasiranog drugoligaša? Bilo je i penala koliko se sjećam. Te utakmice su psihološki teške za igrati jer drugoligaš nema što izgubiti, a prvoligaš ima.
Ukidanjem devetog mjesta u dokvalifikacijama automatski se izgubila natjecateljska draž. Ono što mene čudi kod tih rasterećenih ekipa je što ne promoviraju mlade igrače jer od njih žive. Uvijek će ti netko iskočiti. Kažu: “Lako je tebi, ti vodiš Dinamo.” Vodio sam ja i Goricu pa znam kako je to. Ako želimo kompetitivniji HNL, moramo to vratiti.
Kako ste zadovoljni suđenjem ove sezone i podržavate li strane suce?
I suci su ljudi i griješe. Ja isto na utakmici kažem neke gluposti pa im se kasnije ispričam. Svi se mi manje-više znamo. Nekad ti daju, nekad ti uzmu, ali sam siguran da nema nikakve namjere. Što se stranih sudaca tiče, ako će njihovo suđenje skinuti pritisak sa suđenja generalno, onda to podržavam.
Nisu u Hrvatskoj problem toliko sami suci koliko je problem ono što se događa prije i poslije utakmice. Pritisak je ogroman, možda im se i prijeti, tko će to znati. Vjerojatno policija. No ako je njima to prevelik pritisak, onda neka sude strani suci, kao što je sudio Siebert. A i on je imao manjih pogrešaka, koje uopće nisu tema jer, eto, on je strani sudac.
Hrvatski suci su dobri, što se i vidi u Europi, u kojoj, kad nisu pod takvim pritiskom, sude sasvim dobro. Sve se svodi na pritisak. Na utakmici Rijeka – Hajduk nije isključen Radeljić, ali to nitko nije spominjao jer je sudio stranac. Da je sudio neki naš, bilo bi drvlje i kamenje.
Trebaju li suci davati izjave nakon utakmica?
Da, zašto ne? Pa i oni su dio nogometa. Da nema klubova, ne bi bilo ni sudaca. Pa to Bundesliga radi godinama, u čemu je problem? Sve što je dobro izvana treba samo prekopirati.
Kako komentirate popis Zlatka Dalića za Euro?
Očekivani popis. Kod nas se iz reprezentacije jako teško izlazi kad se jednom uđe. Godinama je tako, bez obzira na to tko je izbornik, a Dalić jako drži do toga jer mu je bitna atmosfera. Izbornik je taj koji odlučuje i njegova odluka je jedina bitna. Možda je Mišić mogao biti već u reprezentaciji, ali nije to na meni da komentiram.
Kakvi su izgledi Hrvatske na Euru?
U našoj skupini fali samo Francuska, nevjerojatno kako se posložila grupa. Kod nas su svi navikli da mi na velikim natjecanjima to sve šamaramo. Ja bih bio zadovoljan da prođemo grupu jer kad Hrvatska uđe u nokaut-fazu, sve je moguće.
U zadnjem kolu debitirao je i vaš sin Leon Jakirović. Mora li vas oslovljavati s “trener” ili vas može zvati tata?
Naravno da me mora zvati “trener” u klubu. Kod kuće ionako jako malo pričamo o nogometu, ja pogotovo. Supruga je s njima čitavo vrijeme. Dao sam mu par savjeta u smislu pozicioniranja. On je jako mlad dečko i veliki je potencijal. Nisam to ja rekao, nego to kažu u klubu, a ja sam tu da provodim klupsku strategiju.
Budućnost je pred njim, ali ima jako puno za raditi, kao i svi njegovi vršnjaci koje smo priključili prvoj momčadi. Mora se naviknuti da će na početku seniorske karijere više sjediti na klupi nego igrati. Mi smo se kalili u drugim klubovima i nama zbog toga jako fali Dinamova druga momčad.
Dok sam vodio Sesvete, igrao sam protiv Dinama II i bolje da ne nabrajam tko je sve bio u toj momčadi i kakve karijere ti igrači danas imaju po Europi. Okrenut ćemo se nekoj filijali, dogovorit ćemo neku suradnju da maksimalno olakšamo mladim igračima afirmaciju u seniorski nogomet. Što se mladih igrača tiče, Dinamova budućnost je svijetla, to se ne morate brinuti.
U polufinalu Kupa na Poljudu odlučili ste se na promjenu sustava na trojicu u zadnjoj liniji i to se pokazalo dobrim. Hoćete li više koristiti taj sustav sljedeće sezone?
Razmišljao sam o tome par kola prije i kad smo igrali u prvenstvu par dana prije te utakmice, vidio sam da nam fali kontrole i da će nas staviti pod pritisak i da nećemo moći ništa. Dan ranije sam stavio magnete na ploču i rekao da ćemo tako igrati. Moji u stožeru nisu bili zadovoljni, zašto mijenjamo, ovo-ono, a ja sam rekao da ćemo pokušati jer ćemo imati više kontrole.
Na dan utakmice ujutro smo odlučili da ćemo igrati s trojicom otraga pa što bude. Igrači su reagirali jako dobro i to je jako važno. Jako im se svidjela ta ideja. Hajduk je u nastavku bio malo bolji, ali mi smo u prvom dijelu morali završiti utakmicu.
Mislim da ćemo sljedeće sezone to češće koristiti jer imamo i Ogiwaru i Pierre-Gabriela, koji to mogu igrati. Na Rujevici smo krenuli u tom sustavu pa nije bilo dobro, ali to nije bio problem sustava, nego nekompaktnosti linija, bili smo razvučeni na sedamdeset metara terena.
U prvom dijelu sezone imali ste puno problema s golmanima. Ivan Nevistić nije puno branio, ali ste ga onda vratili na gol?
Neva je specifičan. Malo se opustio u zadnje vrijeme, ali je veliki radnik, dobar je jako. Naš trener golmana Gojko Mrčela je radio s njim u Rijeci i to je jako važno jer je odnos golmana i trenera golmana jako važan. S te strane smo imali mir cijele sezone.
Želio sam Ivana zaštititi te sam ga kao maknuo s gola – pa se pisalo da se on ljuti. I ja sam isto nekad ljut pa me nitko ništa ne pita. Moram donositi odluke za dobrobit momčadi. Normalno je da netko neće biti zadovoljan jer nitko nije zadovoljan kad ne igra.
Kakvu komunikaciju imate s Velimirom Zajecom?
Imam podršku, kao što sam imao i od Mirka Barišića i od Vlatke Peras i svih članova uprave. Uvijek je bio mir među nama što se tiče direktne komunikacije. Čak i kad je gorjelo, uvijek je bilo povjerenje. Da nismo povezali pobjede nakon Lokomotive, tko zna što bi bilo. Tad je bilo najkritičnije, ali tu je gospođa Peras odlučila da ostajem. Rekla mi je: “Imam lošu vijest za tebe, ostaješ.”
Bruno Petković je na slavlju na Trgu pohvalio Mirka Barišića i Vlatku Peras. Kako to komentirate?
Bruno je imao potrebu da to kaže, čovjek je tu od 2018. godine i on je pozvan da to kaže. Sve što je rekao stoji. Sad imamo novu upravu i novog predsjednika i idemo u nove pobjede, to je sve. U klubu je cijelo vrijeme bio mir i fokus na ono što želimo ostvariti. To je bilo ključno jer smo na kraju uspjeli, a bilo je i u medijima svega.
#related-news_2
Kako ste doživjeli euforičnu proslavu naslova?
Osjećalo se u zraku, tamo od utakmice s Osijekom, da će biti nešto. Ne mogu vam ja opisati scenu kad izađeš na pozornicu i ne vidiš kraj ljudima. Gledao sam doček Vatrenima iz Rusije pa sam zamišljao što bih ja rekao uopće. Ma, ludnica… Dali smo iz autobusa pehar navijačima.
Je li bio neki trenutak ove sezone u kojem ste poželjeli otići?
Je, u Prištini nakon Ballkanija. Taj poraz me razočarao, ne kao poraz, nego zbog pristupa, kolektivnog. Ali sam rekao da je i to momčad, koja neće više igrati skupa. No vidio sam da su igrači iza mene i stožera, da možemo ići dalje.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare