Ante Čačić se nakon otkaza u Dinamu odmara od nogometa.

Bivši trener Dinama gostovao je u Podcast inkubatoru gdje se osvrnuo na događanja na Maksimiru i odgovorio na brojna pitanja.

“Odmaram od nogometa, ali radije bih da sam ostao i završio sezonu. Mislim da bih ostao na klupi da nije došlo do previranja u klubu, ali takav je, hirovit ovaj posao. Sad se bavim kućom na moru, građena je ‘80-ih godina i renoviram je, imam posla s majstorima”, rekao je u uvodu Čačić pa nastavio:

“Devet kola prije kraja imali smo čvrsto prvo mjesto i uvjeren sam da bismo ga zadržali. Žao mi je što nisam ostao. Dobro smo radili, ostvarili smo sve ciljeve osim Kupa. To me natjecanje baš ne voli, u prvom mandatu u Dinamu izbacio me Zadar. No, rušili smo rekorde, od Građanskog klub nije imao bolji start u sezonu.”

Ima puno kritika na račun toga što je Čačić bio sportski direktor…

“Imali smo dosta igrača koji puno koštaju i opterećuju budžet, a teško da će dobiti šansu. Lauritsen nije za napadački stil igre nego za momčadi koje se više brane jer se dosta povlači. Klub je za njega dobio 2,2 milijuna eura, plus 500.000 eura bonusa. To je dobar posao. U HNL-u postoje samo dva ljevonoga stopera, koji mogu igrati i lijevog beka: Perković, kojeg smo doveli, i Prpić iz Hajduka, koji ne može doći i nije opcija. Zato je dovođenje Perkovića bio dobar potez. On manje košta od Lauritsena i sedam je godina mlađi. Dinamo treba igrača koji ide na loptu i uključuje se u izgradnji igre i koji može zatvoriti poziciju lijevog stopera i beka.

Mnogi kritiziraju ljetni prijelazni rok, a bio je jedan od boljih Dinamovih prijelaznih rokova u zadnjih 10-15 godina! Nismo kupovali samo da bismo dovodili igrače i da bi se namirivale razne provizije ljudi koji ih dovode nego smo dovodili konkretno igrače koji Dinamu trebaju i sutra mogu igrati za Dinamo u Europi”, kaže Čačić.

Otkrio je i koji su poslovi propali.

“Htjeli smo Belju, razgovarao sam s njim, s njegovim ocem i menadžerom, kao i ljudima u Osijeku, ali nismo se uspjeli nadmetati s Augsburgom. Objašnjavao sam mu da mu je Dinamo bolji za razvoj, no ako želi odmah novac, Dinamo ne može parirati. Odlučio se za Bundesligu. Frigan nam je bio druga želja, sve smo dogovorili s predsjednikom Rijeka, nedostajali su samo detalji koje nismo mogli realizirati jer su u transfer trebali biti uključeni neki naši igrači s kojima nećemo produžiti ugovor. Nismo stigli to”, rekao je Čačić pa nastavio:

“Treći je napadač kojeg smo htjeli dovesti jer Dinamu treba špica. To je Tekpetey, Ganac iz Ludogoreca. Htio je doći, i njegov menadžer je bio za, ali Ludogorec nije bio prvi u prvenstvu i igrao je u Europi pa ga nije pustio. Htio sam i jednog stopera jer je za Josipa Šutala velik interes i mogao bi otići. Još prije mene u Dinamu su pikirali Omeragića i taj posao je već bio dogovoren, ali nije se realizirao jer su ljudi koji vode klub smatrali da on nije igrač za Dinamo. Možda je to bio rezultat bitki unutar kluba pa ljudi nisu htjeli ulaziti u neke aranžmane i rizike. Dinamo će sve teže dovoditi igrače. Te turbulencije su unijele nemir u momčad.”

Komentirao je i mladog Gabriela Rukavinu.

“Dobro da je Bišćan ostavio sustav i sve igrače na svojim pozicijama kao što su igrali kod mene. Rukavina je sjajan mladić, vrijedan, ali morao sam ga braniti od igrača. Nije mu ugodno jer mediji ga žele staviti u momčad i teško to grupa može prihvatiti. Ako ga stavim u momčad, pred tom grupom ispada da sam ja pao pod utjecaj medija. A nisam u životu popio kavu s Matom Baturinom ili ijednim drugim ocem svog nogometaša.”

Govorio je i o odnosu sa Zdravkom Mamićem.

“Da sam Mamićev čovjek došao bih puno prije u Dinamo, a ne nakon 27 godina staža i sedam hrvatskih prvoligaša koje sam vodio. Nikave probleme s njim nisam imao u klubu. Izravno se nikad nismo sukobili ili da bi mi došao u svlačionicu ili radio selekciju. Sumnjam da je i mojim prethodnicima. Bio je brz na okidaču, često je mijenjao trenere. I mene je u mojem prvom mandatu smijenio iako nisam ni dvije utakmice za redom izgubio i imao sam 11, 12 bodova ispred Hajduka. On je takav.”

Govorio je i o etiketi ‘tv servisera’.

“Nisam imao neku igračku karijeru. Skupljao sam lopte na utakmicama Zagreba u prvoj ligi ‘60-ih godina kad je Dračić bio prvi strijelac. Zaposlio sam se u Ericssonu i radio sam čak i noćne smjene jer sam paralelno trenirao momčadi pa sam si prilagođavao raspored posla s nogometom dok nisam 1978. s 25 godina napustio Ericsson i u jednom dvorištu otvorio radionicu i ugrađivao auto radija. Imam 47 godina radnog staža, od čega si 45 godina sam plaćam doprinose.”

Navijače zanima što će biti s Brunom Petkovićem i Dominikom Livakovićem.

“Petko i Livi dobili su prijedlog novog ugovora, razmišljaju i produžit će vjernost Dinamu ako ne nađu bolji klub. Petković je osebujan. On je atipičan igrač, a kao čovjek vrlo inteligentan, socijalan, čak i previše prema suigračima. Radije će dodati nego pucati, ne želi se isticati.”

O Robertu Ljubičiću kao lijevom beku…

“Došao je kao vezni igrač, a ja sam na pripremama vidio da nemamo lijevog beka jer su Štefulj i Bočkaj bočni igrači, a u sredini smo imali Mišića, Ademija, Baturinu, Ivanušeca i Ljubičića. Dakle, dvojica su viška. Robert ima dobru motoriku, lijevu nogu i dobru tehniku ulaska u duele. U duelima nije ključ snaga nego tehnika ulaska u duel, a on ih rijetko gubi. Rekao sam pred ekipom da će biti bek jer je najstabilniji u izgradnji igre. Da nisam to napravio, Ljubičić uopće ne bi igrao ili bi na klupi bili Baturina ili Ivanušec. Ovako je on skrenuo pozornost na sebe pa ga je htjela austrijska i naša reprezentacija.”

Što će sada Čačić?

“Ne idem u mirovinu, ali neću bilo gdje raditi. Želim Europu, a može i Egipat gdje mi je bilo prekrasno ili Saudijska Arabija gdje se igra dobar nogomet.”