I danas, dvije godine nakon što je njegov ugovor s Hajdukom iscurio, navijači splitskog kluba s velikim se respektom i s posebnim emocijama sjećaju Gerge Lovrencsicsa. Popularni Mađar u međuvremenu je zaključio igračku karijeru i započeo trenersku, u kojoj ima najveće moguće ambicije. Želi jednog dana voditi – Real Madrid!

Samo je dvije godine Gergo Lovrencsics (36) proveo u Hajduku i Split mu je toliko ušao pod kožu da je odlučio sa suprugom i dvoje djece ostati živjeti u gradu pod Marjanom. Ne samo to, već je ondje i pokrenuo vlastitu nogometnu akademiju za rad s djecom.

“Sunce i more, kud ćeš bolje. Kome se tu ne bi svidjelo“, smije se Lovrencsics.

“Već sam nakon prve godine razmišljao o tome. Supruzi se svidjelo, a djeca su upijala hrvatski jezik u vrtiću i odlučili smo ostati. Divno nam je u Splitu“, dodaje Lovrencsics, s kojim smo razgovarali u Bibinjama, gdje ovih dana nastupa njegova akademija u sklopu renomiranog međunarodnog dječjeg turnira Dalmatinko Cup.

Ako ste zaboravili, Lovrencsics je u Hajduku igrao od 2021. do 2023. godine. Stigao je kao prekaljeni reprezentativac Mađarske te bivši igrač Lecha iz Poznanja i Ferencvarosa. Čovjek s pedigreom utakmica u Ligi prvaka i na Europskom prvenstvu. Pravo pojačanje. Profesionalnim i poštenim pristupom, od prvog je dana pobrao simpatije ponekad vrlo probirljive splitske publike. U te dvije godine upisao je 59 nastupa uz šest asistencija te osvojio dva domaća Kupa.

O njegovom razdoblju u bijelom dresu nešto ćemo kasnije. Počnimo ipak s aktualnostima, a to je nastup Lovrencsicseve akademije (zove se baš tako – Lovrencsics Academy) na Dalmatinko Cupu koji se održava u Zadru i nekolicini okolnih mjesta, između ostalog i u Bibinjama.

Kako ste došli na ideju osnutka akademije?

“Prvi mi je trener bio moj otac, pa sam tako i ja svom mlađem sinu, koji također igra u akademiji, htio biti trener kao što je tata bio meni. Vidio sam da voli nogomet i uzor sam mu. To mi je bila dodatna motivacija. Akademiju smo zasnovali u Splitu u rujnu prošle godine i već imamo 50-ak djece. Tu je uz mene još trener Ivica Bojčić s kojim sam radio i u Solinu gdje sam započeo trenersku karijeru. Imamo uzraste od U-6 do U-9. Važno je sudjelovati na turnirima i igrati protiv suparnika različitih stilova. Tek smo na početku. Imam velike ambicije u trenerskom poslu i smatram da je rad s djecom dobra polazišna točka. Trenutno imam C licencu, a ubrzo ću položiti za A licencu u Mađarskoj.“

Je li Vaše ime i to što ste igrali za Hajduk pomoglo?

“Pomoglo je što sam bio trener u Solinu godinu dana jer većinu djece smo prebacili upravo iz tog kluba i grada. Znaju kako radimo. Ostala djeca koja su se naknadno pridružila došla su zbog našeg kvalitetnog rada, a ne zbog mog imena. Radimo puno i naporno i već sada učimo djecu kako izgleda život profesionalnog nogometaša. Recimo, zabranio sam gazirana pića, čips, gumene bombone… Čokolada je dozvoljena, ali pod kontrolom. Ako i ne postanu profesionalni nogometaši jednog dana, postat će bolji ljudi.“

Planirate li se proširiti s uzrastima?

“U-9 sljedeće godine bit će U-10 i na taj način ćemo se širiti svake godine. Dugoročno je plan zadržati se na uzrastu do maksimalno U-12 jer do tada još možemo igrati na manjem terenu. Čak i da želiš izgraditi teren pravih dimenzija u Splitu, nemaš gdje. Nezgodno je.“

Spomenuli ste velike ambicije u trenerskom poslu, znači li to i posao trenera seniorske momčadi jednog dana?

“Iskreno ću vam reći što sam zapisao za plan karijere na polaganju licence. Napisao sam da bih volio biti trener Real Madrida. To je moj najdraži klub od malih nogu, zbog mog idola Zidanea. Znam da je to velik cilj, ali i kao igrač imao sam isti. Htio sam igrati u Realu. Moraš si postaviti velike ciljeve. OK, nisam igrao u Realu, ali jesam u Ligi prvaka, Europskoj ligi, na Europskom prvenstvu, osvajao trofeje u Poljskoj, Mađarskoj i Hrvatskoj… Zadovoljan sam karijerom i ne bih mijenjao ništa, iako sam bio blizu Bundeslige…“

S kojim klubom?

“Jednom s Mainzom, drugi put s Borussijom Mönchengladbach. Zašto je propalo? Ne znam. U oba navrata klubovi su se već bili dogovorili, sportski direktori također, ali nije se ostvarilo. Bio sam tužan, ali na kraju sam igrao Ligu prvaka (op.a. u sezoni 2020./21. s Ferencvarosom). Skupina s Barcelonom, Juventusom i kijevskim Dinamom. Messi, Ronaldo, haha…“

Idemo malo na HNL. Hajduk je opet ostao kratak u utrci za prvaka, zašto?

“Prvenstvo su izgubili na utakmici s Goricom. Igrao sam u Hajduku, znam koliko je taj dres težak. Osjećam to sada možda i više nego dok sam igrao. Bio sam u Lechu i Ferencvarosu, pa u reprezentaciji, znam što je to pritisak, ali u Hajduku je glavni problem što se predugo nije osvojio naslov. Kupovi jesu, ali prvenstvo nije. Mladi igrači nemaju iskustva, nisu ništa osvojili, a starijima također nije lako jer na neki način moraju voditi te mlade.“

Smatrate li da je prvenstvo bilo izjednačeno u kvaliteti ili zbog toga što su Dinamo, Rijeka i Hajduk bili lošiji nego prethodnih sezona?

“Prva tri kluba su definitivno bila podjednaka ove sezone. Teško je bilo Dinamu igrati Ligu prvaka pa onda domaće prvenstvo par dana nakon toga. Znam po sebi, kad bih u Ferencvarosu igrao protiv Barcelone pa onda protiv Zalaegerszega. Nije se lako motivirati. Ovo je bila šansa Hajduku da sruši Dinamo. Na kraju je tu šansu iskoristila Rijeka. Ona je bila kompaktnija i djelovala je kao momčad. To je ključno na duge staze.“

Ocjena Gennara Gattusa? Generalni je konsenzus kako je igrao previše obrambeno i s premalo rizika…

“Nedostajalo mi je više napada preko bokova i krila. Ja sam bio bek i volio sam napadati i ubacivati. Sada na desnoj strani nije bilo ničeg jer Hrgović, koji je dobar i talentiran igrač, nije dešnjak. On je lijeva noga. Lijevo je bilo OK, ali Livaja je generalno izgubio šansu dobivati lopte s krilnih pozicija. Ne možete čekati da Livaja sve riješi sam. Znam koliko je dobar, ali i drugi su igrači morali preuzeti odgovornost, a ne samo čekati Livaju.“

VEZANA VIJEST

SKener: Boban ima plan koji se neće svidjeti mnogima, otkrio je kako misli voditi Dinamo

Nogomet

30. svi 2025 0

Nogomet

30. svi 2025 0

Šarić za SK o raspletu sezone: ‘Ispalo je najbolje moguće za hrvatski nogomet’

Nogomet

30. svi 2025 0

Nogomet

30. svi 2025 0

Od koga ste očekivali veći doprinos?

“Recimo, Pukštas. Ali, on nije puno ni igrao. On je zaista nevjerojatan. Profesionalac od glave do pete. Tako je mlad, a već radi toliko puno stvari izvan terena koje mu koriste za karijeru. Potpuno je posvećen svom cilju. Nekad mi se činilo da Gattusu igrači ne igraju na pravim pozicijama. Kao kod Sigura, koji je igrao beka, krilo… A po meni mu je najbolja pozicija zadnjeg veznog. On je ista ‘glava’ kao Pukštas. S nekim iskusnijim igračima možda i možeš tako rotirati pozicije, ali mladog igrača ćeš zbuniti. U tom smislu nisam vidio stabilnost kod Gattusa. Rijeka to, za usporedbu, imala. Svatko je igrao na svojoj poziciji. Dinamo je također poput Hajduka dosta rotirao. Možda zato i nisu bili prvaci.“

Sve ide prema tome da Gattusa nasljeđuje Gonzalo Garcia, još uvijek formalno trener Istre. Je li to dobar potez?

“Sviđa mi se kako igra s Istrom, ali pitanje je može li to ponoviti s Hajdukom. U Istri takvog pritiska nema.“

Pritisak je zato u Hajduku prisutan konstantno. Osjetili ste to i Vi, u jednoj od prvih utakmica dogodio se debakl u Kazahstanu, ispadanje od Tobola.

“Uh, nerado se toga sjećam. Ne možeš to promijeniti, moraš ići dalje. To mi je bio najteži trenutak u te dvije godine. Baš težak udarac.“

Kod već zaboravljenog Jensa Gustafssona bili ste standardni, kao i u početku kod Valdasa Dambrauskasa. I danas vlada dojam kako je Hajduk baš pod Litvancem igrao najbolji nogomet, slažete li se s time?

“Slažem se. Bili smo baš dobri. Sve nam je bilo jasno, kako igrati i zašto. Valdas je bio korektan prema igračima. U drugom dijelu sezone nisam igrao puno. Stigao je u međuvremenu i Mikanović. Prihvatio sam to, to je bila trenerova odluka. I osvojio je Kup. Kad god me trebao, dao sam sve od sebe. Sada je trener u Mađarskoj, u Diosgyöru, pratim ga.“

Možemo reći da je to trener s kojim ste najviše uživali radeći u Hajduku?

“Karoglan je isto bio dobar, ali nije imao toliko iskustva kao Valdas. Bio je jasan s uputama i koliko se sjećam nije izgubio ni jednu utakmicu. To dovoljno govori.“

Druga sezona otvorena je očekivanim ispadanjem od Villarreala u Europi, a nakon poraza od Osijeka i Dinama te remija sa Šibenikom došao je kraj i Dambrauskasu. Stigao je Mislav Karoglan, kasnije i Ivan Leko, a Vi ste sve više padali u drugi plan. Jeste li tu već osjećali da se Vašoj priči s Hajdukom bliži kraj?

“Pitao sam kakav je moj status i pred kraj sezone su mi rekli, ali osjećao sam to i ranije. No zadovoljan sam svojim razdobljem u Hajduku.“

Osvojili ste dva Kupa (2022., 2023.), ali…

“Oba finala sam propustio zbog ozljede. Baš šteta.“

Karijeru ste završili u Solinu i to uz bok mnogima iz nadarene generacije Hajdukovih juniora koja je igrala finale Lige prvaka 2023. poput Hrgovića, Brajkovića, Đolonge, Jurić-Petrašila, Kavelja, bili su tu i nešto stariji Ćubelić i Čuić… Izuzev Hrgovića koji je standardan, jesu li ostali dobili pravu šansu u Hajduku ili je nisu ni zaslužili jer nisu bili dovoljno dobri?

“Tada još nisu bili dovoljno dobri. Čak i u Solinu neki nisu bili spremni ni za drugu ligu. Pukštas je nešto ranije u samo nekoliko mjeseci pokazao klasu i vraćen je u Hajduk. Tako bi bilo i s ostalima da su se iskazali na taj način.“

Tko Vam je bio najbolji suigrač u Hajduku?

“Livaja. Nikola Kalinić također je bio sjajan, Lovre Kalinić, Subašić… Igrao sam s nekim vrhunskim igračima. I naravno, čim sam otišao došli su Perišić, a poslije i Rakitić, haha.“

Koga Vam je bilo najteže čuvati u HNL-u?

“Hoxhu i Kačavendu. Oni mi prvi padaju na pamet.“

Najdraži trenutak u Hajduku?

“Osvajanje tog prvog Kupa 2022., prvog nakon devet godina. Uh kakvo je to slavlje bilo, baš posebno.“

Vidjevši u protekle četiri godine stanje hrvatskog nogometa i infrastrukture, gdje može napredovati?

“Infrastruktura sigurno mora biti puno bolja. Najbolji je travnjak u Rijeci. Treba vam više pomoćnih terena i akademija. Imate talentiranu djecu i strašnu motivaciju. Kad ste u dobrim rukama, možete doseći nevjerojatne visine. Gledajte samo Modrića, Perišića, Rakitića… Vi ste srebrni i brončani sa svjetskih prvenstava… To je čudo. Uz bolju infrastrukturu još biste više napredovali.“

I za kraj, s obzirom na Vaše trenerske ambicije, razmišljate li i o klupi Hajduka jednog dana?

“Ne razmišljam o tome, ali možda će se i to dogoditi jednog dana. Šansa je uvijek tu. Sada će svi znati moje ciljeve i razmišljanja. Zašto ne.“