Kad sam bio pionir i junior, a on već igrao za seniore, često smo se susretali na stadionu. Nikada mi nije rekao ružnu riječ, uvijek je bio pristojan, pažljiv prema nama klincima. Zbog toga sam ga jako poštovao. Bio je pravi uzor – i na terenu i izvan njega.

Smrt legendarnog Rudolfa Belina duboko je pogodila sve koji su ga poznavali, osobito njegovu generaciju iz slavnih dana Dinama. Bio je džentlmen, nogometni genijalac i simbol plavih iz Maksimira, čovjek koji je elegantno oduzimao lopte, ali i osvajao srca navijača. Jedan od onih koji su ga najbolje poznavali je Marijan Čerček, junak finala Kupa velesajamskih gradova 1967. godine i strijelac povijesnog gola protiv Leeds Uniteda. U razgovoru za Sport Klub, Čerček se prisjeća svog suigrača, prijatelja i vremena kada su Dinamovi dečki ispisivali povijest hrvatskog i europskog nogometa

POVEZANO

Preminuo je Rudolf Belin, jedan od najvećih Dinamovih igrača svih vremena

Nogomet

19:19 0

Nogomet

19:19 0

“Rudi je bio poseban čovjek. Uvijek gospodin. Kad sam bio pionir i junior, a on već igrao za seniore, često smo se susretali na stadionu. Nikada mi nije rekao ružnu riječ, uvijek je bio pristojan, pažljiv prema nama klincima. Zbog toga sam ga jako poštovao. Bio je pravi uzor – i na terenu i izvan njega. Jedan od najvećih svih vremena koji su nosili Dinamov dres. Nažalost, danas smo trebali biti na njegovom 83. rođendanu i podružiti se… ali Rudi je otišao”, govori Čerček s tugom u glasu.

Suze je bilo teško zaustaviti kad je pričao o svom Rudiju. Prisjeća se i jedne anegdote s terena koja, kaže, najbolje opisuje Belina kao čovjeka i vođu.

“Igrali smo u Ljubljani protiv Olimpije, bio je dosuđen jedanaesterac. Svi su očekivali da će Rudi pucati, kao i uvijek. A on dođe do mene i kaže: ‘Ajde, mali, ti ćeš. Rekao sam mu: ‘Pa Rudi, ti pucaš penale, a on će meni. Mali, Žoga (Škorić) brani, a on zna sve moje strane!’ Dao mi je loptu, samo se nasmijao i rekao mi: ‘Mali, možeš ti to.’ Imao sam 19 godina, uzeo sam loptu, Škorić mi je obranio penal, ali je loptu odbio kratko, pa sam u ponovljenom pokušaju zabio.”

Kad sam pogledao prema Rudiju, samo je mirno rekao:

‘Sve je u redu, idemo dalje.’ Takav je bio – smiren, velik, gospodin u svakom smislu.

Kad govori o slavnoj Dinamovoj generaciji iz 1967., Čerček se odmah vraća u vrijeme kada su zagrebački plavi osvojili Europu i srca navijača.

“Ljudi danas ne shvaćaju koliko je to bilo veliko. Dinamo je tada izbacio Juventus, Eintracht Frankfurt, a u finalu pobijedio Leeds United. Godinu nakon toga taj isti Leeds je osvojio to natjecanje, što govori koliko je to bila jaka momčad. Teško je danas ponoviti takvu kemiju. Mi smo bili kao obitelj – domaći dečki, većinom iz Zagreba i okolice. Dinamovac iz Šibenika Rora je bio uz nas te još neki iz Slavonskog Broda, Varaždina… nije bilo stranaca, nije bilo novca, ali bilo je srca i zajedništva. I zato smo mogli sve”, kaže Čerček.

Jedan od nezaboravnih trenutaka te generacije bio je i susret s brazilskim Santosom i legendarnim Peleom 1970. na krcatom Maksimiru.

“Da, igrali smo 1:1. Rudi Belin je bio kapetan, kao i Pele. Na centru su se rukovali i slikali – to je ona legendarna fotografija. Nama je to tada bilo nevjerojatno, jer nije bilo interneta, televizora u boji, ništa. Pele je bio čudo, najbolji igrač koji je ikad igrao nogomet. Od svih protiv kojih sam igrao i koje sam kasnije gledao. Nitko ne može s njim u istu rečenicu! Baš nitko! Bio sam i na jednoj utakmici u Južnoj Americi gdje su ga okrunili za Kralja nogometa. Imao je i lijevu i desnu nogu, igrao sjajno glavom. trčao strašno brzo, radio što je htio na terenu. Strašan igrač, čudo od nogometaša”, govori Čerček s osmijehom gledajući u fotografiju Rudija i Pelea koja je obišla svijet.