Novi kiks Dinama dogodio se u srijedu. Izgubili su od Istre 1:0, a da mreža Puljana ostane prazna, pobrinuo se 23-godišnji Lovro Majkić.

Nakon susreta, Majkića je pohvalio i trener Gonzalo Garcia.

“Majkić je fantastičan golman, volim ga. Nije mu uvijek najugodnije sudjelovati u stvaranju napada i sada je napravio jednu pogrešku, ali to je moja pogreška jer ga ja tjeram da to radi. Uči, napreduje i sjajan je”, rekao je Garcia nakon pobjede nad Dinamom.

Lovro je jedan veliki golmanski talent. Kali se u Istri, zapravo mu je ovo prva prava prvoligaška sezona. Za Sport Klub otkrio je kako je sve počelo.

“Nogomet sam počeo igrati s 5,6 godina u Bistri. S devet godina sam došao u NK Zagreb i do 14. sam bio tamo. Onda sam otišao u Rijeku i do 18. sam bio tamo i eto od tada sam u Istri.

U Rijeci mi je bilo super, tamo su svi moji prijatelji, završio sam i srednju školu tamo. Više sam sada u Rijeci doma nego u Zagrebu. U Istri sam evo već pet godina i bome sam se i ovdje već navikao”, kaže Majkić za Sport Klub.

Od svih pozicija, zašto baš golman?

“Spontano. Kad si mali i kad otkrivaš što ćeš, gdje ćeš… Jednostavno kroz te treninge sam došao do pozicije da ja budem golman. Jednostavno slučajno.”

A otkrio nam je i zbog koga je počeo braniti.

“Mogu reći da su mi uzori Casillas i ti stariji golmani zbog kojih sam započeo braniti, ali sada trenutno da imam nekog posebnog da pratim, stvarno nemam.”

Nazivaju ga i jednim od većih pehista u nogometu. Prvo mu je na treningu slomljena šaka i tada je Kad se oporavio i kada je trebao preuzeti status prvog golmana Istre u listopadu 2020. Majkić je na Rujevici, gdje je obranio dva penala Rijeci, ozlijedio rame.

“Slomio sam šaku, pa sam se vratio i ozlijedio rame. To mi je sigurno uzelo neke dvije godine. Tad je bila korona i karantena, pa je nekako brže prošlo, nisam toliko izgubio, ali svejedno me unazadilo. Nije baš bilo lako.”

Nakon toga, nijednom se nogometašu nije lako vratiti. Ali, Majkić potvrđuje da je jak u glavi.

“Treniranje i to je to. Glava je najbitnija, da ne padneš u glavi. Kažeš si ozljeda je ozljeda, nisi ni prvi ni zadnji koji ju je imao i to je to. Nisi ti ništa lošiji jer si se ozlijedio jednostavno se bitno vratiti i opet na sto posto ulaziti u duele i kad to uspiješ si na normalnoj razini. Bilo je malo teško, ali eto.”

Ali kakva je ovo sezona za jednog 23-godišnjaka kojem je ova prva prava HNL sezona. U 24 odigrana kola, Majkić čak 12 puta nije primio gol.

“Nije do mene samo, do momčadi je. Mislim da Istra već dugo nije imala ovako kompletno dobru momčad. To puno znači. Mislim da to svi vide, da nije do mene samo, da ja samo branim nemoguće nego jednostavno stvarno dobro igramo i obranu i napad i momčad je toliko dobro posložena da ni ne dobivam toliko udaraca po golu. Ja odradim svoje i momčad mi pomogne još 50 posto. Kad imamo dobre igrače, odmah je i meni lakše.

Garcia je bio prošle sezone i ovu, ali mislim da je jednostavno trebalo vremena da se taj njegov stil igre usavrši. Valjda se ove godine ta kemija napravila između nas i sve se posložilo kako treba. Saša Bjelanović je doveo još i Ercega Bakrara i Marešića i sad je to baš kako treba.”

Nije bilo lako ni protiv Dinama…

“Bilo je teško, teren je bio jako loš. Uvijek je teško protiv Dinama, ali imali smo dobar osjećaj, nismo se prepali prije utakmice i nismo se povukli. Išli smo igrati kao i protiv svake druge momčadi i mislim da nam je to puno značilo za pobjedu.”

Prokomentirali smo zajedno i HNL ove sezone. Majkić je optimističan i o budućnosti naše lige.

“Mislim da se HNL digao, da su se druge momčadi osim ove prve četvorke podigle na novu razinu. Svatko može dobiti Dinamo koji nije loša momčad. I dalje su momčad koja bi u Europi mogla napraviti veliku stvar isto kao Hajduk što ima dobre igrače, Osijek je sad malo pao. Mislim da će svake godine HNL biti sve bolji.”

S ocjenom 7.01 prema Sofascoreu Majkić je najbolji golman HNL-a dosad u sezoni.

“Ne gledam baš ja to tako. Gledam više onako, realnije, ajmo reći. Mlad sam još, nisam ja baš puno toga prošao, ima tu još puno golmana koji su iskusniji i duže traju od mene, tek sam početnik. Mislim da svaku utakmicu imam clean sheet da ne bih imao pravo govoriti da sam najbolji. Evo Livaković skoro deset godina brani prvu ligu, bilo bi nerealno, ali dobro.”

Jako je pohvalio svog trenera Garciu i otkrio nam kakav je kao osoba.

“Trener je top. Ako nije najbolji u HNL-u trenutno, stvarno je čovjek od nas napravio pravu momčad. Prva tri kola smo bili jako loši, mi smo se od 9. mjesta počeli boriti za Europu. To je stvarno nevjerojatno. Svaka mu čast. To je čovjek koji se ne dere, miran je, normalan, može se s njim normalno popričati. I to je jako bitno, da imaš trenera s kojim možeš popričati kao s čovjekom. Nemaš strah, ali imaš poštovanje. Baš mi je drago da u svojoj prvoj pravoj sezoni imam njega za trenera.”

Prokomentirali smo izostanak Ercega…

“Bakrar je dobro odigrao protiv Dinama, Josipović kad je ušao je super odigrao. Bez Ercega je teško, ali možemo bez njega, nećemo žaliti sad za tim.”

A kakva je ekipa, ima li najdražeg suigrača?

“Ja sam tu najduže, Einar je došao šest mjeseci poslije mene. To mi zvuči čudno, nije mi to normalno da kažem da sam ja najduže u svlačionici Istre jer kao da sam jučer došao. Sa svima se pokušavam ponašati na istoj razini, sa svakim sam kao da smo najbolji prijatelji i većina je tako i to je stvar koja nas drži da budemo na terenu takvi. Nemamo grupe, i najmlađi i najstariji su si najbolji tako da ne mogu reći da mi je netko najdraži.”

Istra se digla ove sezone, nakon Dinama ponovno su skočili na 4. mjesto i u ozbiljnoj su priči da se bore za Europe, prošle sezone to je bilo nezamislivo.

“Svakom je cilj Europa, i to nakon ove sezone više nije pusta priča, to je nešto što je realno mjesto, a to je isto tako i za četiri ostale momčadi koje su iza nas, to je sve bod, dva. Bili smo prošlu utakmicu 8., ljudi su nas već polako otpisali, dva dana nakon smo opet bili u borbi. Ima još utakmica, još je puno bodova u igri, ne isplati se prognozirati jer je toliko napeto da bi bilo bezveze išta reći.”

Majkić smatra i kako HNL ove sezone ima odlične golmane. To mu je dobro, jer što više konkurencije, to bolje…

“Ne uspoređujem se, ali iskreno, ne zato što sam ja tu, ali stvarno mislim da su svi top ove godine, ne mogu vjerovati. Livaković, Labrović, Ivušić (igrao je do zime u HNL-u, op.a.) koji su i u repki, Čavlina i Sentić u U-21. Stvarno su svi golmani na visokoj razini, drago mi je i zanimljivo braniti protiv drugih top golmana, nadmetati se protiv njih. Sve jedan bolji od drugoga su.”

Neki Majkića uspoređuju i s legendarnim Manuelom Neuerom…

“Mislim da znam zašto, jer igramo taj stil ‘build up’, ali ja za sebe mislim da imam neki određen stil koji nije nikakav Neuer, ja sam više divlji onako, ulazim u neke lopte, sve nešto riskantno. Oni su više onako, školski sve kako treba. Ja sam više onako – nogom, rukom ili glavom ću ući ako treba pa što bude. Ako treba da se polomim, nema veze. Jednostavno otupim na to, ako se dogodi opet, navikao sam.”

Dominik Livaković je golman Dinama već više od deset godina. Hoće li Majkić biti kao Livi ili razmišlja o inozemstvu?

“Iskreno, ne mogu se zamisliti trenutno da razmišljam o takvim stvarima jer do prije 10 i manje mjeseci sam bio ozlijeđen i nisam mislio da ću braniti ijednu utakmicu u HNL-u, a ne da sad razmišljam da ću negdje ići van. Držim se da još ovih deset utakmica završim kako treba i da budem zdrav, a onda ću dalje razmišljati. Ugovor s Istrom ionako imam do 2025. U Istri mi je stvarno top, sretan sam i zadovoljan ovdje.”

Svakom nogometašu je naravno san zaigrati i za reprezentaciju.

“Ja za sebe mislim da sam uvijek spreman na sve, ali isto tako mislim da ima puno golmana koji su spremniji od mene. Mislim da sam u nekom redu i da sam iza dosta njih tako da, daj Bože da napravim od sebe nešto, ali zasad je to samo na televiziji. Neka im je svima srećom, ja se tu trebam još malo boriti tako da, ima vremena. Reprezentacija je velika stvar, po meni, tu stvarno moraš biti na velikoj razini. Ne može braniti 20 utakmica dobro i misliti da si zaslužio biti u reprezentaciji jer ima golmana koji puno duže brane na razini kao ja, a još uvijek nisu ni pozvani”, iskren je i skroman Majkić.

Za dobre stvari treba vremena, a ako se skromno i vrijedno radi, uspjeh uvijek dođe i sve se na kraju isplati.